Rekla mi je da nisam normalan, prisjeća se 37-godišnji Anton Toni Šverko reakcije svoje supruge Nensi kada joj je predložio da kupe magarca. Trebalo ju je nagovarati, ali ipak ne previše. Vita, njihova najmlađa kćerka, ima atopijski dermatitis, a magareće mlijeko ublažava simptome. U ranoj dobi najčešće se radi o alergiji na hranu koju djeca uglavnom "prerastu".

(Snimila Gordana Čalić Šverko)

(Snimila Gordana Čalić Šverko)

Socijalizirani magarci

Prvog magarca kupili su prije tri godine u okolici Barbana. U vrijeme korone odlučili su se malo više posvetiti poljoprivredi i upustiti se i u stočarstvo. Na mini farmi u selu Prapoće, mlada šesteročlana obitelj Šverko, jedna od rijetkih koja je odlučila ostati na djedovini, danas drži devet magaraca, za sada iz hobija. Prije svega iz ljubavi prema tim životinjama.

- U našem selu nekoć je skoro svaka obitelj imala tovara. Moji su uzgajali krave i volove, ali tovare nikada, povjerio nam je Toni za kojega su poljoprivreda i stočarstvo prava relaksacija. Prodajnog predstavnika za dio Istre, veleprodaje P&J sa sjedištem u Rijeci, opušta nakon redovnog posla sjesti na traktor ili baviti se magarcima. Najbolje se osjeća u rodnom selu na Ćićariji, na 510 metara nadmorske visine, kojeg nadvisuje Oštri vrh.

(Snimila Gordana Čalić Šverko)

(Snimila Gordana Čalić Šverko)

Magarci se danas više ne drže iz gospodarskih razloga kao radne životinje za prijevoz tereta, tako ih i Toni drži isključivo zbog magarećeg mlijeka, a ideja je kroz OPG napraviti svojevrsnu istarsku priču. Velika mu je želja nabaviti istarske koze, u budućnosti i istarske ovce i farmu otvoriti za obilaske vrtićke i školske djece, a moguće i turiste kao ponudu ruralnog turizma na istarskom selu. Gdje bi se moglo uživati u maženju, hranjenju ili timarenju magaraca.

Lani su ih obišli biciklisti međunarodne biciklijade Pet izvora Ćićarije u organizaciji Adrijana Ivančića iz smještaja Ivančić bike&bed Istra u selu Černehi. Koje je to bilo oduševljenje. Biciklistička ruta od oko 25 kilometara duljine, prolazi kraj ćićskih izvora, među njima i onih u Prapoću. Održivi turizam na Ćićariji svakako ima svoju budućnost jer krajnji sjever poluotoka idealno je mjesto za odmor od svake gužve i stresa, prava adresa za opuštanje i punjenje baterija.

Od devet magaraca, pet ih je trenutno u sustavu izravnih potpora za očuvanje izvornih pasmina, resornog ministarstva, konačno istarski magarac smatra se ugroženom domaćom životinjom. Procjenjuje se da ih je u Istri petstotinjak, ali je populacija stabilna. Kažu da s njima uvijek treba biti i na oprezu. No ovi u Prapoću posve su "socijalizirani".

Šverkovi obrađuju plodne njive u predjelu Podosuja na Prapojskom polju. Sade krumpir, mrkvu, krastavce, kupus…, kukuruz za dohranu magaraca. Prije dvije godine na natječaju za tip operacije 6.3.1. Potpora razvoju malih poljoprivrednih gospodarstava, dobili su bespovratna sredstva, 15.000 eura za kupnju tri magarice te strojeva i priključaka. Kupili su kosu, malčer, frezu, peletirku, drobilicu... To im je dalo vjetar u leđa, a traktore su nabavili vlastitim sredstvima.

Magareće mlijeko osim što ublažava simptome dermatoloških problema, pogodno je i za djecu s alergijama na proteine u kravljem, kozjem, ovčjem i sojinom mlijeku, jača imunitet kod djece i odraslih, ima antibakterijska i antivirusna svojstva, pomaže kod učestalih virusnih respiratornih infekcija.

- Naša djeca otkada piju magareće mlijeko, nisu imala temperature niti jedan dan, povjerio nam je Toni.

(Snimila Gordana Čalić Šverko)

Prapoće su fenomen istarskog Krasa, od trideset stalnih stanovnika čak je dvanaest djece predškolskog i osnovnoškolskog uzrasta. Niti jedno selo na Ćićariji, a moguće niti u cijeloj Istri, ne može se pohvaliti takvim postotkom najmlađih stanovnika. Koja je to blagodat za Općinu Lanišće, teritorijalno najveću i stanovništvom najsiromašniju istarsku općinu koju na 144 četvorna kilometra površine, u 14 naselja nastanjuje svega dvjesto i sedamdesetak stanovnika.

Dvije obitelji u Prapoću imaju po četvero djece, dvije po dvoje. Nensi i Toni Šverko imaju ih četvero. Najstarijoj, Lani, dvanaest je godina, Noelu osam, Viti šest, a Evanu su dvije godine. Svi osim najmlađih, rado pomognu oko životinja, čuvaju ih pa čak i znaju pomusti.

Svaki magarac ima svoje ime. - Vlatka, Rajna, Petrićka, Stipe, Kata, Dugouško, Bela, Barbi i mala Marica kojoj su nepunih mjesec dana, nabrojao je kao iz topa 8-godišnji Noel. Nosi im vodu, čuva ih, muze, ništa mu nije teško.

Lana jedva je dočekala školske praznike. Odmara se, čuva brata i sestru, pomaže oko magaraca, kao i Noel koji uz to voli voziti bicikl i igrati nogomet. Prapoće je prvo na Ćićariji dobilo dječje igralište, kod izvorišta Korita, pa je to omiljeno mjesto dječjeg okupljanja. U blizini je i boćalište. Prapoće ima seoski vodovod i spojeno je na sustav Istarskog vodovoda, ljeti kada seoski izvor presuši prebace se na vodovodni sustav.

- Super je u Prapoću. Čisti zrak, priroda, mir, idealni uvjeti za odgoj djece, daleko od urbane vreve, a opet sve je nadohvat ruke. Do općinskog središta Lanišća svega je četiri kilometara, četrdesetak minuta vožnje do Trsta, Rijeke ili Kopra.

Ne bi se mijenjala više, kazala je Nensi, rodom iz sela Rodeli nadomak Motovuna. U ovom kutku Ćićarije imaju sve blagodati civilizacije, struju, vodu, telefon, internet, a nedavno je postavljen i optički kabel.

(Snimila Gordana Čalić Šverko)

(Snimila Gordana Čalić Šverko)

Mali zgončar

- Za nas je ovo pravi mali raj na zemlji. Drago nam je da djeci možemo pružiti donekle zdravo i mirno djetinjstvo, kazali su uglas supružnici Šverko koji na djecu prenose običaje predaka. Toni je od malih nogu zgončar, a u maškarama ga prati cijela obitelj. Djeca su aktivna i u novoosnovanoj vokalnoj skupini Mići Ćići koja se trudi održati tradiciju bugarenja ovoga kraja.

U ovom kraškom selu 1948. godine živjelo je 284 stanovnika, a danas svega 30 pa ipak prkosi negativnim demografskim trendovima. Najmlađa je u selu dvomjesečna Marija Šverko. Najviše je prezimena Šverko. Svaka druga kuća je Šverko, ali ima i Zlatića.

Povezane vijesti

• ONE SU SE BORILE, HODILE I NOSILE: Istarske žene dokazale herojsku ulogu u ratu
• PRAPOĆE: U bespućima istarskog sjevera odzvanja dječji smijeh. Mlada obitelj Šverko jedna je od rijetkih koja je odlučila je ostati na djedovini. "OVDJE SMO SVOJI NA SVOME"
• OSTAVLJENI DA UMRU OD ŽEĐI, GLADI I VRUĆINE Država im daje poticaje, a kad ih potroše, životinje ostavljaju da krepaju