sos za autohtonu pasminu
Najkrupnija, najmliječnija, najplodnija, a najugroženija. Ona je istarska ovca i u Istri ih ima manje od tisuću
(Snimio Antun Kostelić)
Istarska ovca autohtona je pasmina ovaca, u prošlosti se uzgajala na cijelom području istarskog poluotoka no danas je njen broj gotovo pa zanemariv. Procijenjuje se da je u Istarskoj županiji manje od tisuću čistokrvnih istarskih ovaca.
- Nevjerojatno je da u Istri ima 13.000 ovaca, a svega tisuću istarskih, kazao je prof. dr. sc. Antun Kostelić, dr. med. vet. sa Sveučilišta u Zagrebu, Agronomskog fakulteta, na prošlotjednom okruglom stolu o očuvanju i unaprijeđenju uzgoja istarske ovce održanom u prostorima Agencije za ruralni razvoj Istre na Gortanovom brijegu u Pazinu, kako bi se definiralo sadašnje probleme koji uvjetuju višegodišnji pad broja uzgojno valjanih grla istarske ovce i potaklo unaprijeđenje uzgoja.
Epidemija bruceloze
U fokusu okruglog stola kojeg je moderirao Gordan Šubara, voditelj Centra za održivi razvoj stočarstva AZRRI-ja, našlo se sadašnje stanje uzgoja i proizvodnje i želja da se zajednički definiraju mogućnosti koje su na raspolaganju za očuvanje i unaprijeđenje uzgoja istarske ovce.
Stanje je takvo da možda već sad ili ubrzo s ovim tendencijama istarsku će se ovcu smatrati visoko, pa i kritično ugroženom. Stoga je nužan koordinirani pristup zaštiti. Istarska ovca ubraja se u skupinu ovaca kombiniranih proizvodnih svojstava, mlijeko - meso, s visokom kvalitetom mesa i za ovdašnje uvjete, visokom proizvodnjom mlijeka visoke kvalitete.
Prema popisu stoke iz 1869. godine, na istarskim pašnjacima paslo je više od 160.000 ovaca, većinom istarskih ovaca, izuzev na području Skitače, gdje je prevladavala creska ovca. U osamdesetim godinama prošlog stoljeća na područje Istarske županije dovoze se pramenke s područja Kosova, Metohije i Makedonije koje potiskuju istarsku ovcu, premda je po proizvodnim sposobnostima proizvodnje mlijeka, pa i mesa, višestruko produktivnija.
Krajem osamdesetih godina s ovakvim prometom ovaca dolazi do pojave većih epidemija bruceloze. Posljednja takva epidemija bila je 1990. kad je u južnoj Istri eutanazirano gotovo 30.000 ovaca. Ovčarstvo se od tada nikad nije u potpunosti oporavilo.
Dio istarskih ovaca radi poboljšanja mliječnosti usmjereno se križa s frizijskom ovcom, awasijem i sardinijskom ovcom. Istarska ovca, izvorna pasmina, najkrupnija, najmlječnija, najplodnija, danas je najugroženija.
Poticanje povratka ovčarstvu, na područjima Istre, gdje je ovčarstvo bilo tradicionalno glavna grana stočarstva, otvara mogućnost povratka istarske ovce na tradicionalne pašnjake. Kvalitetni proizvodi s većom dodanom vrijednošću oplemenit će ruralni prostor, osigurati veći dohodak ruralnom stanovništvu, te povoljno djelovati na zaposlenost.
Među uzrocima pada populacije, Kostelić je u svojoj prezentaciji naveo uvođenje novih pasmina, od 13.000 ovaca koliko ih ima u Istri, svega je oko tisuću istarskih. Upitna je čistoća i ispravnost rodovnika čak i u uzgojno valjanim stadima.
Više od polovice uzgajivača starije je od šezdeset godina, nemaju nasljednika zainteresiranog za nastavak ovčarstva, a nema ni mladih uzgajivača. Potom su tu i neodgovarajuća tehnologija uzgoja, zdravlje stada zbog bolesti poput mastitisa, zarazne šepavosti šuge..., izostanak sustavnog rada na promociji pasmine i uzgoja istarske ovce u čistoj krvi.
Uzgajivači i udruga prepušteni su sami sebi. Spomenuto je i neprepoznavanje istarske ovce kao brenda u proizvodnji izvornog istarskog ovčjeg sira, skute i janjetine. Jedan od glavnih razloga smanjivanja mliječnog ovčarstva i time istarske ovce je i činjenica da su se i u ruralnom prostoru Istre izgubile višegeneracijske povezane obitelji.
U prošlosti su ovčarima uvijek mogli uskočiti roditelji koji su još bili u snazi ili već stasala djeca, ili susjedi koji su također imali stoku.
Broj uzgojno i "neuzgojno" valjanih ovaca sigurno će se smanjivati.
- Istarskoj ovci prijeti izumiranje. Nije smak svijeta, ali potreban je kvalitetan i provediv plan očuvanja i povećanja populacije, ne na papiru nego u praksi, poručio je Kostelić u svojoj prezentaciji "Istarska ovca - stanje i budućnost uzgoja".
Temelj očuvanja su Udruga uzgajivača istarske ovce i AZRRI, a Hrvatska agencija za poljoprivredu i hranu, Agronomski i Veterinarski fakultet, Ministarstvo poljoprivrede, moraju im stajati na raspolaganju.
Zaštititi istarsku ovcu znači i zaštititi ovcu koja u prosjeku daje više od 200 litara kvalitetnog mlijeka u laktaciji što su više nego dobri podaci za relativno škrte pašnjake. Istarski ovčji sir od mlijeka istarske ovce, skuta od mlijeka istarske ovce, prosušena skuta od mlijeka istarske ovce, janjetina istarske ovce, proizvodi su koji su tradicionalno prisutni u Istri.
Zbog malog broja ovaca i proizvoda od ovaca, tradicionalni mliječni proizvodi od mlijeka istarske ovce nisu prisutni u gastronomskoj ponudi Istre. Jela od janjećeg mesa moguće je dobiti, ali ni u kojem slučaju s garancijom i dokazom da je od janjadi uzgojenih lokalno.
Korištenje autohtonih pasmina životinja prilagođenih iskorištavanju pašnjaka lošije kvalitete u ekstenzivnim uvjetima držanja, predstavlja osnovu za razvoj stočarstva u regiji u kojoj je intenzivna stočarska proizvodnja isplativa samo na nekoliko pozicija.
Revitalizacija istarske ovce do broja od otprilike petnaest tisuća grla, pozitivno bi utjecalo na oporavak stočarstva na području Istre. Velika površina pašnjaka, danas zaraslih u šikaru, bilo bi privedeno namjeni i ne bi više predstavljalo požarnu opasnost.
Uzgajivači istarske ovce organizirani su u Udrugu uzgajivača istarske ovce "Istrijanka" osnovanu u Svetvinčentu 2013. godine s ciljem poticanja uzgoja uzgojno valjanih grla istarske ovce i razvoja ruralnog turizma.
Potrebno je uključivanje što većeg broja uzgajivača u Udrugu uzgajivača istarske ovce i kontrola uzgoja, promoviranje uzgoja istarske ovce, velike, rogate, crne, mliječne, mesne i skromne životinje, iznaći dodatne potpore za čistokrvne uzgoje, napraviti detaljan plan spašavanja istarske ovce i provesti ga, uključiti i sirane. Istarski ovčji sir i i skuta mogu postati prestižna robna marka, zaštićeni izvorni proizvod izvorne pasmine.
Uzgojni program
- Okrugli stol organizirali smo jer smo shvatili da je glavni problem nekoordiniran pristup problematici zaštite istarske ovce. Ocjenjujemo ga uspješnim iz razloga što smo okupili sve one koji izravno sudjeluju u planiranju i provedbi uzgoja istarske ovce, ali i sudjeluju u proizvodnji i preradi animalnih proizvoda istarske ovce i dogovorili koordinirani pristup očuvanju uzgoja i populacije istarske ovce.
Dogovoreno je, a to nam je bio primarni cilj, da u narednoj godini sve mlade istarske ovce (šilježice) sačuvamo od klanja i zadržimo u uzgoju. Također, ono što je jako bitno, ovnove kojima znamo podrijetlo, a čiji su vlasnici izašli iz uzgojnog rada, svakako treba vratiti u matične knjige.
AZRRI će zatražiti od Ministarstva poljoprivrede da postane "treća strana" u provedbi uzgojnog programa i tako stekne javne ovlasti kakve ima kod istarskog goveda i kod istarske koze.
Zdravstveni status stada istarske ovce je raznolik. Postoje problemi vezani uz razne zarazne i parazitarne bolesti, stoga je preporuka srpanjskog skupa da se za uzgajivače istarske ovce organizira savjetodavno praćenje zdravlja stada i tehnologije, kako je to organizirano kod istarske koze.
Do sljedeće godine trebamo razraditi načine promoviranja uzgoja istarske ovce, ali početi revalorizirati i obnavljati gastronomiju vezanu uz janjetinu, stariju janjetinu i ovčetinu. Mnoge su generacije stasale na ovoj namirnici i šteta je da smo je gotovo odbacili. Zapravo, trebamo se vratiti izvornom Mediteranu, zaključio je moderator skupa Gordan Šubara, voditelj Centra za održivi razvoj stočarstva Istre.
Zašto moramo sačuvati istarsku ovcu?
Istarska ovca dio je identiteta Istre, dio je identiteta Hrvatske, prilagođena je prostoru na kojem je stvorena i stoljećima je, kazao je Šubara, čovjek upravljao prostorom i pomoću istarske ovce.
- Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske smatra da je gotovo cjelogodišnji boravak i ispaša istarskih ovaca ekološki pozitivan i ekonomičan način korištenja i održavanja travnjačkih i pašnjačkih površina istarskog poluotoka, čime ne samo da se sprečava devastacija i sukcesija staništa (biotopa) nego se omogućuje i proizvodnja kvalitetnih animalnih namirnica.
Ujedno je ovakva, tradicionalna tehnologija uzgoja ovaca podređena maksimalnom korištenju pašnjaka, u čemu je istarska ovca vrlo učinkovita jer pasući čisti površine, gnoji ih i na taj način potiče i intenzivira rast poželjne vegetacije. Želimo li sačuvati uređene pašnjake, prohodne šume, berbu gljiva, šparuga i drugog, moramo sačuvati sve naše izvorne pasmine i ostaviti ih na našim pašnjacima, poručio je Šubara.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
