Nakon oslobođenja, Tito je posebnu pažnju, brigu, pa i ljubav pokazivao prema Istri

(Arhiva Glasa Istre)

Tito nije bio bog, nepogrešiv, uostalom poznati su, a ja sam ih i nabrojao, njegovi ne mali grijesi, pa i ljudske slabosti, ali je zaslužio, kao i njegovi partizani, visoko mjesto u našoj hrvatskoj povijesti, Tvrtko Jakovina, istaknuti povjesničar kazao je kako je Tito najveći Hrvat 20. stoljeća, a ne ignoriranje, brisanje, pljuvanje proglašavanje zločincem, čemu svjedočimo.

Konačno bio je naš, Zagorac, Hrvat.

Dijametralno suprotan odnos prema Istri i Istranima od Tuđmana imao je Tito, što je u više navrata i pokazivao, kako svojim postupcima tako i riječima od vremena NOB-a, kada je sa svojim partizanima (među kojima je bilo na tisuće Istrana) oslobodio Istru, a nastavilo se na diplomatskom polju, u čemu su ga podržavali i pomagali predstavnici Istre, posebno ističem svećenika Božu Milanovića kako bi saveznici priznali priključenje Istre Hrvatskoj i bude u sastavu Republike Hrvatske i Jugoslavije.

Nakon oslobođenja Tito je posebnu pažnju, brigu, pa i ljubav pokazivao prema Istri – Istranima na način da je poticao i pomagao obnovu, ekonomski i društveni razvoj. Više puta je posjećivao Istru, primao razne delegacije iz Istre, posebno na Brijunima. Naravno da su i Istrani izuzetno poštovali i poštuju Tita, posebno i zbog njegovog odnosa prema Istri. Najbolje su to pokazali – dokazali u knjizi koju sam već spomenuo "Istra u Titovo doba". Ovom ću prilikom podsjetiti samo na neke izjave Tita o Istri – Istranima.

U izvještaju podnijetom na drugom zasjedanju AVNOJ-a u Jajcu 19. studenog 1943.godine Tito je napisao:

"Jedan od najljepših uspjeha našeg narodnog ustanka, koji ima veliki historijski značaj jest oslobođenje Istre i Slovenskog Primorja. Dvadesetgodišnje ropstvo slovenskog i hrvatskog naroda nije moglo, usprkos svim naporima fašista, oduzeti našoj porobljenoj braći njihovo nacionalno obilježje i oslabiti njihove težnje za sjedinjenje sa svojom braćom."

Na Visu je Tito 1944.godine, misleći na Istru, rekao poznatu rečenicu – Tuđe nećemo, svoje ne damo.

Iz govora Titovog u povodu desete godišnjice sjedinjenja Istre s Hrvatskom održanom 14. lipnja 1953. godine u Bermu, citiram slijedeće riječi:

"...Poslije trinaest vjekova Istra je prisjedinjena svojoj matici zemlji da bi njeni narodi ubuduće zajedno sa svojom braćom gradili bolji život..."

U Bujama je Tito 4. studenog 1953. godine između ostalog kazao:

"...Ovdje na ovom prostoru Hrvatske Hrvati treba da žive s Talijanima, ne negirajući nacionalne identitete, nacionalno obilježje, nađu punu mogućnost zajedničkog života i ne gajite mržnju..."

Napominjem kako je jedan od najbližih Titovih suradnika bio Istranin iz Premanture general Ivan Mišković, sada nastanjen u Puli, nedavno je proslavio stočetvrti rođendan.

"...Nemoguće je uspoređivati jednog kozmopolita i borca za mir, jednog od vođa savezničke koalicije u Drugom svjetskom ratu i državnika koji je – usprkos mnogim negativnostima i proturječjima, pa i zločinima u početnoj fazi svoje vladavine – započeo pothvat deprovincijalizacije i modernizacije jugoslavenskog prostora, s jednim zadrtim, provincijalnim, operetnim nacionalistom čija ideologija je, doslovno, uništila Hrvatsku i politički i ekonomski i civilizacijski...«. Ove riječi odgovorio je publicist Vuk Perišić u Glasu Istre 13. prosinca 2015.godine na pitanje novinara Dubravka Grakalića »Je li Tuđman za Hrvatsku ono što je Tito bio za Jugoslaviju".

U Jutarnjem listu od 9.svibnja 2020. godine na Dan pobjede nad fašizmom tj. kapitulacije nacističke Njemačke objavljen je opširan tekst (analiza) na četiri stranice, koju potpisuju novinari tog lista Robert Bajruši i Vlado Vurušić, pod naslovom "Zašto se Hrvati srame svog antifašizma?"

Članak započinje konstatacijom kako je navršeno 75 godina (9. svibnja) »…od dana kada je nacistička Njemačka pred saveznicima (SSSR, Velika Britanija, Francuska, SAD) potpisala akt o bezuvjetnoj kapitulaciji. Time je završen Drugi svjetski rat i poražen naciofašizam u Europi. Istog dana partizanske postrojbe oslobodile su Zagreb.

Diljem svijeta od Londona i Washingtona preko Pariza, Berlina i Moskve, bez obzira na epidemiju korone, obilježit će se Dan pobjede. Hrvatska ne priprema za taj dan ništa. Nije to činila ni prethodnih godina. U nastavku se citiranjem pojedinih povjesničara i iznošenjem i analizom podataka, stajališta, analizira i pokušava odgovoriti na postavljeno pitanje. Citirati ću neke od tih izjava.

Tako ugledni povjesničar prof.Tvrtko Jakovina kaže:

"Hrvatska je sama, prazna, šutljiva ili u svađama i to znatno više nego što je to bilo ranije…"

Za Jakovinu je jasno da je:

"Hrvatska danas u stanju progovoriti o sebi 1990-ih, manje bi se bavila 1945-om. Da je Hrvatska na čisto sa sobom 1990-ih onda bi vrisnula na Orbanove karte koje negiraju Hrvatsku, onda bi znala kako je loše biti isključen iz matice Europe i svijeta.

Ako Hrvatska sebe ne vidi na pobjedničkoj strani 1945., ako nema obilježavanja, smatra li se Hrvatska koja je izabrala poratnu stranu i ignorirala većinski izbor svojih građana, odgovorna za politiku 1941. i 1945. i oduzetu imovinu? Osim moralna vrlo je mjerljiva i financijska odgovornost takovih politika", zaključuje Jakovina.

"Pripadnost hrvatskih partizana saveznicima i sudjelovanje u pobjedi nije nešto čime se u hrvatskom društvu ponosimo", objašnjava sociolog religije Ivan Markušić, te još nadodaje:

"Ne govori se o oslobođenju nego o okupaciji od strane Titovih komunista…U današnjim hrvatskim prilikama biti na strani poraženih u Drugom svjetskom ratu nije uopće nešto što bi se smatralo sramotnim…"

"U Hrvatskoj ne treba obilježavati Dan pobjede nad fašizmom. Komunizam je počinio toliko zločina, kao nijedan sustav dosad", kaže nekadašnji profesor marksizma Josip Jurčević.

Za Brunu Esih, zvijezdu nacionalističke desnice "…8. svibnja 1945. događaj je koji simbolizira pokolje i pljačku i jugoslavensku okupaciju Hrvatske, a ne oslobođenje…", dok Rozalija Bartolić, predsjednica udruge udovica Domovinskog rata utvrđuje kako "pobjednici Drugog svjetskog rata koje smo mi porazili ponovno dižu glavu…"

*Nastavak u sljedećem broju