(Snimio Zvonimir Guzić)
Krumpir je biljka iz porodice Solanaceae porijeklom s južnoameričkih Anda, gdje su je Quechua Indijanci nazivali papa. U prehrani se koristi podzemni gomolj, a nakon otkrića Amerike ova biljka osvojila je svijet i postala nezaobilazna prehrambena namirnica. Kod nas su uobičajeni narodni nazivi za krumpir; krompir, krtola, kumpir, krumpijer, kalamper, podzemljica, patata, jedino se u Kašteliru krumpir naziva gramper.
Legenda kaže da je u ovom malom istarskom mjestu, u zaleđu Tara, svojedobno u doba Napoleona bilo dosta francuskih vojnika među kojima i jedan stariji kuhar koji je pripremao izvrsna jela od krumpira. Kako su ga svi zvali Gramper što na francuskom znači djed, tako je naziv gramper postao sinonim za krumpir koji uživa poseban status u Kašteliru.
Tolika mu je popularnost da su mještani odlučili napraviti jedinstvenu feštu posvećenu krumpiru koja se održava jednom godišnje zadnjeg četvrtka u mjesecu srpnju. Kaštelirska Gramperijada 25. srpnja ove godine imat će svoje jubilarno 20. izdanje.
Još u vrijeme bivše države većina obradivih površina u ovom kraju bila je zasađena krumpirom, danas je situacija nešto drugačija, ali smo uspjeli pronaći OPG Marka Bratovića koji uzgaja gramper i to jedini na području općine Kaštelir - Labinci koji za taj uzgoj posjeduje ekološki certifikat.
- Pričao mi je djed kako su nekad svi traktorima dovozili pune prikolice krumpira na trg u Kašteliru gdje je bila vaga. Nakon vaganja su se vozili dalje za Poreč u otkupne centre i hotele koji su preuzimali sav urod. Danas se na području cijele općine gramper sadi na svega pet hektara površine što nije ni sjena nekadašnje proizvodnje.
Stvar je krenula nizbrdo kad su propali otkupni centri, nakon čega su se pojavili prekupci koji su nudili smiješne cijene za otkup tako da je većina poljoprivrednika odustala od sadnje velikih količina grampera. Zadnjih par godina tržište se malo stabiliziralo, jer je porasla potražnja za domaćim proizvodima što je utjecalo i na korekciju cijene, rekao nam je vlasnik OPG Bratović o pozitivnim trendovima vezanim za proizvodnju grampera.
Marko nas je izvijestio i o jednom zanimljivom projektu u kojem će se oživjeti jedan stari recept iz Kaštelira vezan za gramper koji će uskoro biti prezentiran javnosti.
-"Bruštulani gramperi" je prilog koji izvire iz kaštelirske tradicije, a sastoji se od komada krumpira prženog na masti kojem se dodaje slanina i malo oraha. Projekt je pokrenut u suradnji za Agencijom za ruralni razvoj Istre i kuharom Robertom Perićem, a službena prezentacija će biti tjedan dana nakon Gramperijade, rekao je Bratović istaknuvši zadovoljstvo što se oživljavaju stari običaji.
Sve više ljudi se okreće ekološkoj proizvodnji koja cjenovno nije konkurentna industrijskim poljoprivrednim proizvodima, ali ipak pronalaze put do potrošača. Kakva je razlika u standardima između ekološke i klasične proizvodnje gdje se ne pazi na mnoge detalje?
- Velika razlika je u samom načinu proizvodnje eko proizvoda i onih na konvencionalan način kako se nekad proizvodilo. Prije se gnjojilo i špricalo raznim kemikalijama i pesticidima bez ikakvog nadzora, što je dovodilo i do zagađenja ne samo proizvoda već i samog tla. Takva proizvodnja polako nestaje, zamjenjuje je integrirana proizvodnja gdje se i dalje koriste raznorazne kemikalije, ali se kontrolira s čim se šprica, koja količina i koje područje se tretira.
Na kraju postoji i ekološka proizvodnja kod koje se točno zna što se može koristiti pri proizvodnji, a što ne smije. Svi preparati za zaštitu i gnjojiva koja se koriste moraju imati ekološki certifikat. Postoji okvir iz kojeg se ne smije izlaziti, ako se misli dobiti certifikat ekološkog proizvoda. Ima više razina kontrole koje se moraju proći da bi se zaslužila eko titula.
Prvo sami kontroliramo i vodimo evidenciju zaliha što i koliko koristimo i moramo čuvati sve račune. Nakon toga dolazi neovisno kontrolno tijelo, privatne firme koje imaju licencu za kontrolu ekološke proizvodnje koje nam kasnije izdaju certifikat. Na kraju imamo kontrolu od Ministarstva poljoprivrede koja nadzire naš rad, ali i rad privatnog nezavisnog tijela koje prati našu ekološku priču.
Princip je takav da vam dođu na imanje, uzmu proizvod i pošalju na analizu, gdje se utvrđuje da li postoji neko zagađenje koje po certifikatu ne smije biti. Sve to se radi posljednjih nekoliko godina po EU uredbama koje su razrađene do najmanjeg detalja, rekao je Bratović o razlikama i načinima poljoprivredne proizvodnje.
Ekološki način proizvodnje sigurno donosi zdraviji i kvalitetniji proizvod, ali proizvodnja je skuplja i prinosi su manji. Kako se jedan mali OPG na tržištu može nositi sa velikim trgovačkim lancima?
- Organizirali smo se na način da gotovo sve naše proizvode prodajemo ugostiteljima. Imamo desetak objekata koji traže kvalitetniji ekološki proizvod za svoje goste, koji im mi isporučujemo direktno iz polja. Zaprimamo narudžbe u toku dana i već slijedeće jutro tražena roba je kod njih, nema zamrzavanja, hladnjača i sličnih tretmana, isporučujemo samo svježe ubrane proizvode.
Sve više njih prepoznaje benefite takvog načina rada tako da smo od ove godine ušli u posao i s hotelskom kućom Valamar, a imamo suradnju i s Kempinski hotelom. U organizaciji smo otišli toliko daleko da već na jesen radimo okvirni plan koliko čega će komu trebati tako da prema tom planu i sadimo poljoprivredne kulture. Na taj način smo osigurali neku vrstu rentabilnosti, gdje nam veliki trgovački lanci nisu konkurencija.
Najteže je bilo pronaći ekološki osviještene ugostiteljske objekte koji su htjeli platiti veću cijenu kvalitetnijeg proizvoda, a ne gostu ponuditi jeftini tko zna čime tretiran proizvod, rekao je Bratović o konkurentnosti i tržišnoj borbi sa globalnim kompanijama.
Premda je krumpir dominantna kultura OPG Bratović ima široku paletu i drugih proizvoda.
- Zahtjevno tržište traži jako širok spektar kultura, samo rajčica imamo 20 različitih vrsta i boja, također i paprika desetak vrsta u raznim bojama i okusima, zatim patlidžan isto tako. Uz povrtne kulture imamo i 500 maslina tako da proizvodimo i maslinovo ulje, a tu je i paleta bezalkoholnih pića od ekološkog bilja poput Tonic Watera, Ginger Beera i Ginete gdje koristimo svježu borovicu, đumbir, koru drva kininovca i slično bilje, i sve to bez umjetnih aroma, ekstrakata i konzervansa. Imamo i naš džin koji se proizvodi po našoj recepturi u jednoj lokalnoj destileriji, koji dobro ide sa spomenutim tonicima, rekao je Bratović.
Mnogi poljoprivredni proizvođači koriste državne poticaje pri proizvodnji. Koliko to može olakšati posao u poljoprivredi?
- Pa sve do lani su ti poticaji imali smisla na manjim poljoprivrednim gospodarstvima, ali nakon što se uveo monitoring preko satelita gubi se puno vremena na banalnim stvarima. Na primjer ako se na slici ne može raspoznati da li je u polju posađena rajčica ili je trava dobiješ oznaku žuto, što znači da moraš u polje ići slikati proizvod i dokazivati da je ono za što si tražio poticaj.
Puno je tu evidencija, slika, formulara, aplikacija i papirologije gdje se gubi puno vremena za smiješne iznose s obzirom da nemamo stotine hektara kao ljudi po Slavoniji, tako da nismo tražili poticaje, odgovorio je Bratović na pitanje o poljoprivrednim subvencijama.
Nakon obilaska poljoprivrednih površina Bratović nam je u samom centru Kaštelira pokazao i novootvorenu trgovinu autohtonih proizvoda.
- Butiga je trgovina u kojoj se prodaju svi proizvodi proizvedeni u našoj općini od vina, maslinovog ulja, rakija, lavande, voća i povrća. Kao oblik promocije svaki petak u jutarnjim satima smo uveli degustaciju proizvoda gdje gosti mogu doći i probati ono što ih zanima, a nakon toga to mogu i kupiti u našoj Butigi, objasnio nam je Bratović još jednu ideju plasmana domaćih proizvoda na tržište.
Unatoč novim trendovima, Kaštelir nastoji očuvati svoju poljoprivrednu tradiciju obilježenu gramperom. Uz tradicionalnu 20. Gramperijadu, tradicionalni recept "bruštulani gramperi" i Butigu opremljenu samo domaćim proizvodima, ne treba brinuti za poljoprivrednu proizvodnju i očuvanje tradicionalnih vrijednosti u kaštelirskom kraju.