da se ne zaboravi duh sela...
Inspirativna priča mladog kozara Piera Glavičića iz Kranjci pored Labina
(Snimio Branko Biočić / Glas Istre)
Tri i pol kilometra od labinskog starog grada nalazi se selo Kranjci, a u njemu OPG Dol, malo obiteljsko gospodarstvo koje se bavi uzgojem koza i proizvodnjom mliječnih proizvoda. Cijela priča započela je nedavno, 2021. godine i to sa samo jednom kozom, alpinkom Bepom koja danas ima pet godina.
Prvobitna ideja uvelike se razlikuje od sadašnjosti. Njihova prvijenka Bepa udomljena je preko noći i to kako bi bila spašena od kobne sudbine. Tek par mjeseci bilo je potrebno da Bepa pokaže puni potencijal svoje vrste i da zarobi srca obitelji Glavičić. Nakon Bepe, stado se proširilo za par jedinki, a ono danas broji 25 grla među kojima je dosta mladih, a neke se još nisu ni jarile.
Polovina njih daje mlijeko i prosječno dva jarića godišnje. Među njima je i jedina bijela, burska koza stara 12 godina koja je još u proizvodnji. Mladi 29-godišnji kozar Piero Glavičić, koji je inače zaposlen u Holcimu, a ovo mu je hobi koji ga sve više zaokuplja kaže:
- Sve se dogodilo spontano prije tri godine kada sam udomio jednu kozu, nismo imali neki cilj baviti se kozarstvom, ali kako je stado raslo, tako se širilo i moje znanje te moje obitelji. Počeli smo musti i raditi sir, prve reakcije bile su pozitivne a kako sam uvijek želio vratiti onaj dašak sela - a inače sam lokalpatriot i vezan sam za starinu - rekao sam, ajmo nešto probat pa ćemo vidjeti.
Na gospodarstvu radi cijela obitelj, otac Robi koji je radio u turizmu i na kojeg glasi OPG sada je zadužen za proizvodnju sira jer je završio tečaj kojeg je organizirala savjetodavna služba AZRRI-ja u Vodnjanu, ja sam pastir, čistač i sve što treba, a pomažu majka Helena, sestra Marta u Zagrebu, koja studira na Prehrambenom tehnološkom fakultetu, pa imamo i stručnjaka za proizvodnju sira i praćenje kontrole kvalitete mlijeka i sira, a tu je i moja djevojka Katarina koja se bavi marketingom. Također, tu je i naša desetomjesečna prinova, mala Luce koja će se tek uključiti kad odraste.
Trud se isplatio
Učili smo putem o stočarstvu i proizvodnji sira, čitali svakojake knjige i članke, tražili savjete od poznanika, prijatelja, pohađali smo i radionice. Puno je truda i vremena uloženo u stvaranje OPG-a, no kako to obično i biva, trud se isplatio. Stvoren je jedan poseban način života, sjedinjen s prirodom. Ulažemo vrijeme i trud a dobivamo radost. Stado cijeni svaku minutu uloženu u njih, i vraća nam to to kvalitetnom sirovinom, mlijekom od kojeg mi pravimo sir, uglavnom za naše potrebe i prodaju na kućnom pragu.
Mi nemamo takve količine za trgovine, restorane, hotele i trgovačke lance. Dnevno preradimo od 30 do 40 litara mlijeka i proizvedemo od 2,5 do 4 kilograma sira. Dosta je pojede, nešto se pokloni, imamo i kuću za odmor pa malo ostaje za prodaju na kućnom pragu. Za sada je to sve na razini hobija. U budućnosti planiramo napraviti i jedan gospodarski objekt gdje će ljudi moći doći kušati i kupovati, da mogu doći i djeca iz vrtića i škola, da se mogu igrati sa kozama i vidjeti odakle dolazi mlijeko, da se ne zaboravi duh sela. Nadam se da će u budućnosti biti većeg uspjeha i da ćemo nešto i zaraditi. Sve nas to tjera naprijed jer moraš imati neki plan i viziju, govori Piero koji je završio tri godine Mediteranske poljoprivrede na Veleučilištu u Rijeci, odsjek Poreč, a zatim je magistrirao vinarstvo i vinogradarstvo.
- Sada smo u pozitivnom problemu, imamo 25 koza a nismo veliki profesionalci i veliki kozari nego mali OPG-ovci kojima je cilj promocija naših proizvoda i globalno surađivanje s ostalim lokalnim OPG-ovima jer smatram da smo na takvom geografskom položaju gdje imamo male terene pa rijetki od nas mogu postati veliki. Stoga je vrlo važna suradnja jer ne možeš imati sve, a ni ne stigneš kroz dan. Ako to nije primarna djelatnost nešto pati, ili obitelj ili posao. Mi smo se odlučili za koze, a imamo i vinograd isključivo za naše potrebe i kuće za odmor. Više vina poklonimo nego prodajemo, kaže Piero.
Njegov otac Robi, koji je do mirovine radio u rabačkoj Maslinici, kaže:
- Težak je to, ali i zanimljiv posao. Iziskuje puno strpljenja, pažnje ali i upornosti. Velika je nagrada čuti pohvale, no ja sam vrlo samokritičan i težim nekim svojim standardima. Sam sam sebi najoštriji kritičar. U vođenju OPG-a sudjeluje cijela obitelj, svatko doprinosi na svoj način, od mužnje, vođenja stada na ispašu sve do proizvodnje i usavršavanja proizvoda, kaže Robert kojeg svi znaju kao Robi. Najpoznatiji proizvod OPG-a Dol je sviježi kozji sir s ljutim papričicama nazvan Forto. Ovaj je sir plod suradnje dvaju mladića, Piera i Stefana Petrovića iz OPG-a Forto iz Viškovića pored Koromačna. Stefano sam uzgaja papričice te spravlja svakojake zanimljive umake i dodatke jelu. Njegovi se proizvodi mogu pronaći u brojnim restoranima diljem Hrvatske.
- Važna je potpora kolega u ovome poslu. Iznimno je bitno dijeliti iskustva, poticati jedan drugoga i pomagati si međusobno. Veliku potporu imam i u susjedu, Lariju Juričiću, vlasniku vinarije u obližnjim Bartićima koji je uvijek spreman uskočiti u pomoć. On prodaje moje sireve a ja njegovo vino. Tu smo se našli nas tri, družimo se, izlazimoo zajedno prema ljudima i imamo neke planove. Istra je turistička regija i moraš imati kvalitetan proizvod i dovoljne količine da bi uspio. Kada si u suradnji sa drugima lokalnim proizvođačima nekako i tebi bude lakše jer znaš da nisi sam i prepušten sam sebi, kaže Piero koji ističe da vođenje OPG-a nije baš jednostavno jer puno toga otpada na papirologiju ali nastoji sve ispuniti i zadovoljiti, uključivši i sve potrebe od koza, od hrane i uvjeta a higijena mu je na prvom mjestu.
Seoski način života
Čisti štalu vrlo često, postavlja higijensku prostirku kako bi sve probleme sveo na minimum i demantira one koji kažu da kozji sir ima neugodan miris. Problema uvijek ima, ali nastoji ih svesti na najnižu razinu. Pohvalio je Grad Labin koji posljednjih godina podržava lokalne OPG-ove, Turističku zajednicu koja promovira lokalne proizvode te Istarsku županiju koja nastoji putem AZRRI-ja zaštiti i očuvati istarsku kozu i boškarina.
Ne razmišlja o nekom velikom stadu u budućnosti, već povećanju do 40 koza zbog malih terena, a i velikom potrebom za ispašom. Obitelj Glavičić i troje mladih Labinjana ispisalo je veoma posebnu priču. Objeručke su obgrlili seoski način života, okrenuli se prirodi i svim blagodatima koje ona daje. Mukotrpnim radom stvorili su proizvode koje svima donose uživanje. Papričice, vino i sir skladno putuju dalje, od OPG-a do stolova.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
