Dok su »upravo objavljeni podaci« o istarsko-riječkoj izvoznoj privredi u prethodnoj godini, u dvobroju Glasa Istre za 17. i 18. veljače 1973. godine, ukazivali na gotovo rekordan i neočekivan rast – čak 46 posto više u odnosu na prethodne podatke, a za što je najzaslužnija brodogradnja, čiji je eksport porastao za 61 posto, rasla je i devizna štednja.

Narodna je banka potvrdila, na zamolbu Tanjuga, da su građani uvijek slobodni neograničeno podizati iznose u valuti koju su htjeli, a tu ulazi u priču tadašnja devaluacija dinara. Narodna je banka osigurala da građani Jugoslavije dobiju točnu protuvrijednost po trenutnom tečaju. Godine su to kada je Jugoslavija ulazila polagano u monetarnu krizu, no s druge strane, izvoz i turistička privreda, barem u našim krajevima, bili su na svom vrhuncu.

(Snimila: Nina Petrović)

Jutarnja "prohibicija"

No, ovo je vikendsko izdanje Glasa Istre ozbiljno razmotrilo jednu temu koja, možemo reći, nikada ne gubi na aktualnosti, a kako socijalističkom, tako i kapitalističkom čovjeku zadaje glavobolje, a u ovom izdanju Glasa Istre, direktno je utjecala na sve sfere života, pa i privrede, kako doznajemo.

Ondašnji novinar Mirko Vujatović piše zanimljiv, podugački članak, s uočljivim naslovom »Alkohol ubija prije raka«, i u samom uvodu piše: »Dok se u nas vodi polemika oko jutarnje prohibicije, zabrane točenja alkohola u jutarnje sate dotle alkoholizam proždire milijarde, zdravlje, sreću, živote… Zgodna je prilika da se sada progovori o ovoj temi, alkoholizmu, koja je nazvana – bolešću društvenih razmjera. I to upravo sada, kada govorimo i činimo napore u stabilizaciji privrede i društva, kada pravimo stabilizacione programe i »mozgamo« gdje ćemo uštedjeti koji dinar.«

Vujatović postavlja pitanje zašto se o ovoj temi počinje ekonomskim rječnikom, iako ona u suštini ima snažnije sociološko-etičke komponente? Sam nudi odgovor na postavljeno pitanje, gdje razlaže da je to zato da bi se to prikazalo kroz dinar jer ljudi povodljivi za njim glavnu temu lakše razumiju i shvaćaju.

(Snimila: Nina Petrović)

Računicom se došlo do podatka te godine da je privreda Rijeke, Hrvatskog primorja i Gorskog kotara zbog izostanka s posla samo u prošloj godini izgubila (odnosno nije ostvarila) 585 milijuna dinara ukupnog prihoda, te da ima šansu izgubiti još daljnjih 9,7 milijardi ukupnog prihoda, jer će ova generacija od 16.000 kroničnih alkoholičara u prosjeku za 10 godina otići prije u invalidsku mirovinu. To zajedno iznosi nepunih 10.3 nove milijarde dinara! Kako bi s lakše moglo shvatiti o čemu je riječ, treba shvatiti da je to skoro jednako devetomjesečnom ukupnom prihodu cjelokupne privrede riječke općine.

Ondašnji podaci koji su se koristili dolazili su iz materijala Socijalno – zdravstvenog vijeća Općinske skupštine Rijeke koje je o fenomenu alkoholizma raspravljalo 15. veljače 1972. godine.

Već se 1973. godine alkoholizam smatrao masovnom društvenom pojavom i bolešću. Tomu je išao u prilog podatak da je u bivšoj Jugoslaviji prema nekoj procjeni blizu milijun alkoholičara, a u Hrvatskoj petina od toga. Istraživanjem je utvrđeno da u Hrvatskom primorju i Gorskom kotaru među 110.000 zaposlenih ima između 12 i 16 tisuća kroničnih alkoholičara. Nadalje, u članku se spomenula činjenica, da koliko god ih ima kroničnih, toliko ih ima još i potencijalnih te da svaki kronični alkoholičar u prosjeku ugrožava još po tri člana obitelji.

U članku se obrađuje i pojam kroničnog alkoholičara te novinar nudi objašnjenje da je to svaki onaj koji zbog dugotrajnog uživanja alkohola (pića) dovede u pitanje svoje zdravlje i počne socijalno ugrožavati i upropaštavati svoju obitelj.

Talijani i mi

Od potencijalnog do kroničnog alkoholičara nije dug put. Jer, ako se imaju u vidu mentalitet i običaji naših ljudi vidi se da se pije u svakoj prilici: kad se rađa, ženi i umire, kada se kaže »idemo zaliti« od kupljenog automobila pa do nove kravate, pijemo i »zalijevamo« kad smo pohvaljeni, nagrađeni, kritizirani, kažnjeni, kad, kad…skoro u svakoj prilici.

U članku također postoji podatak da se u Hrvatskoj u prosjeku po jednom stanovniku troši oko 14 litara čistog alkohola. Onda se u članku tvrdilo kako za količinu potrošnje alkohola vodimo borbu s Talijanima za drugo mjesto na ljestvici.

Kronični alkoholizam ima za posljedicu masovne izostanke s posla najviše iza praznika – ponedjeljkom, smanjenu produktivnost zbog mamurluka, a zatim i zbog alkoholiziranosti u toku samog rada. Također, navedeno je da vozači u alkoholiziranom stanju čine 20 do 40 % ukupnih uzročnika prometnih nesreća, nesreća koje odnose živote, stvaraju doživotne bogalje i uz to još - odnose novac, što najbolje znaju osiguravajući zavodi.

(Snimila: Nina Petrović)

U spisima istarskih sudaca za prekršaje iz 1971. godine stoji da je od ukupno 2.554 slučaja tučnjave i nepristojnog ponašanja 2.100 izazvano u alkoholiziranom stanju. Iste godine (1971.), od oko 500 rastava brakova, za njih 175 uzrok je bio u nepodnošljivom bračnom stanju zbog alkoholizma. Tome treba dodati da razaranje brakova ostavlja nesagledive posljedice na djecu. Zato je u toj godini samo riječka općinska skupština platila 1,1 milijun ondašnjih dinara za smještaj djece alkoholiziranih roditelja.

U istaknutom članku pod nazivom »Za pravu prohibiciju« autor ističe kako je malo alkohola radost, ali da je alkoholizam veliko zlo koje uništava ličnost, razara obitelji, na djeci »žednih« roditelja ostavlja neizbrisive traume koje ih prate cijeli život i strašno im osiromašuju življenje. Naime, 70-ih godina prošloga stoljeća navodno trećina bolesnih Engleza umrlo bi od – alkohola.

Ići do kraja

Zanimljivo je kako se spomenulo da se u ondašnjim humorističnim serijama govorilo: »Alkohol je štetan. Pili su ga Petrarca, Dante, Aristotel, Michelangelo, Balzac i Baudelaire i svi su sada mrtvi…!«

U članku se ističe kako, ako bi se trebalo na stolu za vrijeme pojedinih sastanaka (dakle, u nečije radno vrijeme) našao alkohol, onda bi se to smatralo običnim. Iako se to ne bi smjelo, ali ako je građanstvo već generalno protiv, onda bi se »trebalo ići do kraja«. Trebala bi se zabraniti bilo kakva proizvodnja i prodaja alkohola kao dugogodišnjeg ali opasnog otrova. Također, predlaže se smanjenje cijena bezalkoholnim pićima, jer danas 2 deca tonika košta više nego 2 dl vina. Iako, kako Vujatović piše, Francuzi tvrde da je dan bez vina dan bez sunca, može se reći da je i to dan bez suza. Autor završava članak sljedećim riječima: »Učinimo nešto, ali smjelo. Nemojmo biti polufarizejii ne plačimo krokodilsko-aligatorskim suzama nad nečim čemu se u sebi smijemo!«

Povezane vijesti

• GLAS ISTRE SE NA DANAŠNJI DAN 1980. BAVIO I PRIJEVOZNIČKIM PROBLEMIMA: Taksist dobio godinu dana zatvora zbog preskupih vožnji!
• NA DANAŠNJI DAN 1977. GODINE: U podmorju pronađen kvalitetni plin - samo što nije stigao
• LOKALNE AFERE U GLASU ISTRE NA DANAŠNJI DAN 1970. GODINE: Pula u novogodišnjoj noći kao Divlji zapad