Rino Brajnović iz Rovinjskog Sela, strastveni lovac istodobno je i poznati gljivar. Za brati vrganje potrebno je znati u kakvim šumama uspijevaju. Za martinčice, Istrijanima ponajbolje gljive, koje dolaze oko blagdana sv. Martina, međutim treba znati staništa, na ovdašnjem dijalektu pošte - a on ih je na jednom mjestu našao čak 156!

Naime, one se uvijek drže svojih staništa, micelij im se širi u nizovima koji znaju biti dugi i do desetak metara.

"Prave pošte za martinčice, kako se kod nas nazivaju, oko Rovinjskog Sela pokazao mi je pokojni otac Milan. Kao lovci obilazimo područje koje je pod nadležnošću našeg lovačkog društva, od Rovinja do Brajkovića, od Limskog kanala skoro do Bala. Poznajem puno staništa, znao sam naći i više martinčica, a ovo mi je u specifičnoj godini najveći ulov", kaže Rino Brajnović.

Objašnjava nam da su gljive ove godine zbog dugog sušnog ljetnog i jesenskog razdoblja zakasnile mjesec dana, dok se šume i livade nisu natopile vodom.

Rino Brajnović (Snimio Aldo Pokrajac)

Tako su se vrganji umjesto u listopadu brali u studenome, a martinčica evo ima i u siječnju. Inače, uz vrganje i martinčice bere lisičarke i crne trube, sve kvalitetne gljive.

"Temperatura i vlage su i dalje idealne za rast gljiva. Mraza gotovo da nije bilo. Budući da decenijama na našem području nema stoke pašnjaci su prerasli u šikare a šume su neprohodne. Na mjestu gdje sam našao ove gljive toliko je gusto da im ni mraz ne bi naškodio", zaključuje Brajnović.

Povezane vijesti

• Prazne košare istarskih berača gljiva
• VRIJEME JE POGODNO ZA BERBU GLJIVA: Neubrane gljive ne treba uništavati
• Razgovarali smo s Rinom Brajnovićem iz Rovinjskog Sela o sezoni branja gljiva u Istri: Bolje pitati više puta nego jednom pogriješiti