Znameniti Istrijani: Ljudi koji su svojim životom i svestranim djelovanjem stvarali bolje i ljepše dane

U dva nastavka objavit ćemo izbor obljetnica što "padaju" u 2024. godini, godina rođenja ili smrti poznatih osoba iz svih društvenih djelatnosti, kao i obljetnice važnih kulturnih ustanova i društava, te poduzeća/tvrtki. Naglašavamo da je to izbor autora i zacijelo se u ovome tekstu neće naći još neke obljetnice, ali to nije učinjeno namjerno.

DOMENICO PERGOLIS (1829. - 1901.)

Domenico Pergolis, liječnik i dobrotvor, rođen je u Rovinju 1829. (preminuo 1901.). Medicinu je studirao u Padovi gdje je 1855. specijalizirao kirurgiju, da bi iduće godine diplomirao porodiljstvo. Dugi niz godina radio je u Rovinju kao liječnik. Bio je gradski vijećnik i gradski dužnosnik. Zahvaljujući njegovim donacijama izgrađen je i 1900. otvoren Dom za starije i nemoćne (Casa di Ricovero), koji danas nosi njegovo ime.

Domenico Pergolis, liječnik i dobrotvor, rođen u Rovinju 1829. (Arhiva Glasa Istre)

ANDREA AMOROSO (1829. - 1910.)

Andrea Amoroso, odvjetnik i arheolog, rođen je u Rovinju 1829. (preminuo 1910.). Bio je zastupnik u Istarskom saboru i jedan od osnivača tjednika L’Istria (1882.). Veoma se zanimao za prapovijesnu i ranokršćansku arheologiju. Na njegovu inicijativu osnovano je u Poreču 1884. društvo Societe istriana di archeologia e storia patria, kojem je bio predsjednik do smrti. Obavljao je i dužnost direktora u Museo archeologico provinciale u Poreču od njegova osnutka 1884. godine.

ANTONIO SMAREGLIA (1854. - 1929.)

Antonio Smareglia (Tonči, Tončele), skladatelj, rođen je u Puli 1854. (preminuo 1929.). Kompoziciju je studirao na Milanskom konzevatoriju. Postigao je značajne uspjehe u Austriji i Njemačkoj. Najuspješnijim njegovim djelom smatra se opera Nozze Istriane (Istarska svadba, 1895.). Oslijepio je u dobi od 46 godina. Operu Oceana držao je svojim najboljim djelom. Izvedena je 2003. u povodu obilježavanja stote godišnjice izvođenja u milanskoj Scali (1903.) pod ravnanjem Artura Toscaninija, predstavljena publici u pulskom Istarskom narodnom kazalištu te u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu.

LODOVICO RIZZI (1859. - 1945.)

Lodovico Rizzi, pulski podestat, predsjednik Istarskog sabora, rođen je u Puli 1859. (preminuo 1945.). Pravo je studirao u Beču. Pulskim podestatom (gradonačelnikom) imenovan je 1889. i na toj dužnosti ostat će do 1904. (odradio je četiri gradonačelnička mandata). Njegov mandat poklapa se s usponom grada kao glavne luke sve jače austro-ugarske ratne mornarice. Nakon što je Pula 1918. došla pod talijansku upravu, 1923. imenovan je prefekturnim namjesnikom grada na čijem čelu ostaje do 1926. godine. Godine 1907. dr. Lodovico Rizzi (talijanski liberal) izabran je za zastupnika u Carevinskom vijeću kao jedini predstavnik iz Istre koja se tada nalazila unutar krunske zemlje Austrijsko primorje.

Centar za povijesna istraživanja u Rovinju izdao je monografiju, autora Franka Wieggermanna »Dal Kaiser al Duce: Lodovico Rizzi (1859. - 1945.) - Una carriera austro-italiana«.

ISIDOR SAIN (1834. - 1932.)

Isidor Sain, benediktinac, prvi riječki biskup, rođen je u mjestu Zidine kraj Novigrada 1834. (preminuo 1932.). Presudan utjecaj na njegovo duhovno zvanje imao je obližnji benediktinski samostan u Dajli, gdje pohađa prve godine obrazovanja. Za svećenika je zaređen 1892., a 1919. izabran je za opata samostana u Praglii kraj Padove. Apostolskim administratorom Rijeke i predgrađa imenovan je 1922., odnosno Riječke biskupije nakon što je osnovana 1925. Papa Pio XI. imenovao ga je prvim riječkim biskupom. Zaređen je u Rijeci 1926. Zaslužan je za izgradnju crkvenih struktura u Rijeci i novih župa. Boravio je često u Dajli pa se može reći da je 1930. - 1931. Riječkom biskupijom upravljano iz Istre. Pokopan je na Kozali, a 1933. njegovi su posmrtni ostaci preneseni u riječku katedralu Sv. Vida.

ERNEST RADETIĆ (1899. - 1980.)

Ernest Radetić, književnik i publicist, rođen je u Baderni 1899. (preminuo 1980.), u Pazinu je završio četiri razreda hrvatske gimnazije, a na početku Prvog svjetskog rata upisao se u isusovačku veliku gimnaziju u Travniku. Došavši 1920. u Zagreb kratko je službovao u Ravnateljstvu pošta. Prvu knjigu proze »Kad se užge mlada krv« objavio je 1928. Pokrenuo je Istru, glasilo istarske (hrvatske i slovenske) emigracije, te 1930. iznova potaknuo izlaženje lista za mladež Mladi Istranin. Nakon kapitulacije fašističke Italije objavio je »Istarske spomendane«, te dokumentarno-publicističko i povijesno djelo Istra pod Italijom (1944.). U vlastitoj nakladi tiskao je kulturološko-političko-povijesne i polemične »Istarske zapise« (1969.).

Ernest Radetić, književnik i publicist, rođen u Baderni 1899. (Arhiva Glasa Istre)

JOSIP VIDAU (1904. - 1983.)

Josip Vidau, svećenik, rođen je u mjestu Opčine kraj Trsta 1904. (preminuo 1983.). Bogosloviju je polazio u Gorici, gdje je i zaređen 1926. Nakon kratkotrajne službe u Škednju došao je na službu u Istru, gdje je ostao do smrti. Bio je upravitelj župe u Sv. Mateju (Cere) i Kringi, zatim u Humu do 1979. Kao dobar poznavatelj pučke medicine liječio je ljude ljekovitim travama, čajevima i vlastitim metodama na Kneippovim spoznajama. U Humu je potaknuo spravljanje biske, ljekovite rakije s mladim listovima imele, koja je postala omiljeno žestoko piće u Istri.

JOSIP PAVLIŠIĆ (1914. - 2005.)

Josip Pavlišić, riječki nadbiskup, rođen je u Starom Pazinu 1914. (preminuo 2005.), teologiju je završio u Gorici, gdje je 1938. zaređen za svećenika. Bio je župnik u Gologorici i Krbune, duhovnik u Pazinskom sjemeništu, generalni vikar Senjsko-modruške biskupije i hrvatskoga dijela Riječke apostolske administrature Tršćanske biskupije. Za biskupa je zaređen 1952.; kao biskup bio je župnik u Ogulinu i Gospiću. Kada je 1969. uspostavljena Riječko-senjska nadbiskupija, imenovan je pomoćnim biskupom; od 1973. do umirovljenja 1990. bio je nadbiskup.

JOAKIM RAKOVAC (1914. - 1945.)

Joakim Rakovac, antifašist, politički vođa, narodni heroj, rođen je u mjestu Rahovci kraj Baderne 1914. (preminuo 1945.). Osnovnu talijansku školu završio je u Baderni, a potom se bavio vinogradarstvom. Odgojen je u hrvatskom duhu. Krajem 1942. pridružio se NOP-u. U svibnju 1943. postao je članom KPH. Od osnutka NOO-a za Istru 1943. bio je njegovim predsjednikom. Okružni NOO za Istru donio je 13. rujna1943. odluke o priključenju i sjedinjenju Istre s Hrvatskom, a 25. - 26. rujna predstavnici naroda osnovali su u Pazinu Pokrajinski NOO za Istru na čelu s Rakovcem.

Nakon njemačke listopadske ofenzive Rakovac je nastavio organiziran i sustavan rad. Postao je članom Okružnog komiteta KPH za Istru, bio je vijećnik ZAVNOH-a, sudjelovao je na II. AVNOJ-a u Jajcu 1943. i na III. zasjedanju ZAVNOH-a u Topuskom 1944. godine.

Poginuo je kod sela Korenići. Godine 1954. njegovi posmrtni ostaci premješteni su u Poreč pod spomenik na trgu koji nosi njegovo ime. Brončani kip, nazvan Partizan, rad je riječkog akademskog kipara Vinka Matkovića. Narodnim herojem proglašen je 1952. godine.

ANTON RESTOVIĆ (1929. - 1978.)

Anton Restović, turistički gospodarstvenik, rođen je u mjestu Nerežišće na Braču 1929. (preminuo 1978.). U Istru dolazi 1952. i aktivno sudjeluje u političkom i gospodarskom životu Poreča. Bio je predsjednik mnogih društava i klubova, te je kao predsjednik Skupštine općine Poreč pokrenuo i podržao mnoge značajne projekte. Od 1967. do 1978. aktivno je radio u turizmu i kao direktor porečkog Hotelsko-turističkog poduzeća Riviera dao je svoje osobno obilježje i izuzetan doprinos. Kao jedan od začetnika porečkog turizma svoj je životni izazov našao u razvijanju i stvaranju novih turističkih kapaciteta koji su doprinijeli gospodarskom razvoju grada i promakli ga među vodeće turističke destinacije.

Anton Restović, turistički gospodarstvenik, rođen je u mjestu Nerežišće na Braču 1929. (Arhiva Glasa Istre)

ANTE KRESINA (1934. - 1990.)

Ante Kresina, teolog, bibličar, rodio se u mjestu Kresini kraj Žminja 1934. (preminuo 1990.). Klasičnu gimnaziju završio je u Pazinu, na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu diplomirao i postignuo licencijat. Za svećenika je zaređen 1959. godine. U Rimu u Papinskom biblijskom institutu stekao je licencijat iz biblijskih znanosti 1962., a doktorirao 1965. na Papinskom sveučilištu Gregoriani. Predavao je na Visokoj bogoslovnoj školi u Zadru 1965./1966. i u Rijeci od 1966. do kraja života. Surađivao je u brojnim vjerskim časopisima i zbornicima. Za izdanje Biblije (Zagreb, 1968.) napisao je uvode i napomene uz Petoknjižje i povijesne i proročke knjige Staroga zavjeta te obavio biblijsku lekturu. Bio je član Vijeća za nauk vjere Biskupske konferencije Jugoslavije.

MARIO KALČIĆ (1934. - 1986.)

Mario Kalčić, kulturni djelatnik, rođen je u mjestu Regulići kraj Barbana 1934. (preminuo 1986.), završio je 1961. studij južnoslavenskih jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zadru. Radio je kao učitelj, bio je ravnatelj Radničkoga sveučilišta u Labinu i Općinske knjižnice i čitaonice u Puli, glavni urednik časopisa »Dometi i Istra«, te urednik u poduzeću Istarska naklada. Od 1983. do kraja života ravnatelj je pulske Naučne biblioteke (danas Sveučilišna knjižnica). Jedan je od osnivača Čakavskoga sabora, od 1983. glavni tajnik, i začetnik mnogih projekata vrijednih za proučavanje i afirmaciju istarske povijesne i kulturne baštine. Uredio je više zbornika i monografija.

MARČELO BRAJNOVIĆ (1934. - 2021.)

Marčelo Brajnović, slikar i grafičar, rođen je u Rovinjskom Selu 1934. (preminuo 2021.). Završio je Školu primijenjene umjetnosti u Zagrebu 1960. Umjetničkim radom počeo se baviti 1954. kada je sudjelovao na izložbi Formiranje kolonije u Rovinju; jedan je od osnivača te likovne kolonije. Među njegovim crtežima ističe se kompozicijski ciklus na temu »Jame« Ivana Gorana Kovačića (1974.) i niz »Zapisi iz Rovinjskog Sela« (1983.). Radio je i skulpture. U sklopu suvremenog hrvatskog slikarstva jedan je od istaknutih predstavnika vizionarnog nadrealizma.

MATE KRIŽMAN (1934. - 2019.)

Mate Križman, klasični filolog, indoeuropeist, rođen je u selu Šivati kraj Žminja 1934. (preminuo 2019.). Doktorirao je klasičnu filologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1984. godine. Isprva nastavnik u Istri, pa arhivist u Arhivu Hrvatske u Zagrebu, predavač na zagrebačkom Filozofskom fakultetu na katedri za indoeuropeistiku. Osobito je proučavao antroponimiju latinskih natpisa u hrvatskim krajevima i istraživao predgrčke i predrimske jezične ostatke u njima. Objavio je knjige »Antička svjedočanstva o Istri« (1979.) i »Rimska imena u Istri« (1991.). Sam ili u suradnji priredio je dvojezična kritička izdanja Pulskoga, Dubrovačkoga, Zadarskoga i Varaždinskoga statuta.

BRANISLAV BIMBAŠIĆ (1934. - 2019.)

Branislav Bimbašić, novinar, TV snimatelj i urednik, rodio se u Beogradu 1934. (preminuo 2019.), studirao je elektrotehniku u Ljubljani. Isprva je radio u Učiteljskoj školi u Puli, novinarstvom se počeo baviti 1962. u Novom listu i Glasu Istre, a na Radio Puli zaposlio se 1963. godine. Od 1965. na čelu je TV studija Pula. Njegovom zaslugom pulski TV studio se osamostalio 1976., a od 1986. do umirovljenja 1992. bio je urednik TV studija u Puli i Rijeci.

Godine 1982. pokrenuo je TV emisiju »More, ljudi i obale« (danas se emitira pod nazivom More). Hrvatsko novinarsko društvo proglasilo ga je 1989. novinarom godine.

Branislav Bimbašić, novinar, TV snimatelj i urednik, rodio se u Beogradu 1934. (Arhiva Glasa Istre)

MATE ČVRLJAK (1934. - 2018.)

Mate Čvrljak, akademski kipar, rođen je 1934. u Konjevratu kraj Šibenika (preminuo 2018.). Godine 1961. diplomirao je kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi Vanje Radauša. Od 1962. do 1964. bio je suradnik majstorske radionice Antuna Augustinčića. U Labinu je radio od 1965. do 2000. kao profesor likovne umjetnosti u Srednjoj školi Mate Blažine. Izradio je više spomenika, spomeničkih portreta i poprsja znamenitih osoba u kamenu, mramoru, bronci i terakoti. Bio je član i suutemeljitelj Labinskih ateliera 1978., sudionik Mediteranskog kiparskog simpozija Dubrova-Labin, Kiparskog simpozija Mermer i zvuci u Aranđelovcu te Međunarodne kiparske kolonije Podravina - Prigorje - Đurđevac.

1899. - GLASILO PUČKI PRIJATELJ

Pučki Prijatelj, glasilo katoličkog pokreta u Istri, počeo je izlaziti 1899., a pokrenuo ga je krčki biskup Anton Mahnić i tiskao se u Krku. Od 1911. izlazi u Pazinu, a izdaje ga i tiska Tiskovno društvo. Do početka 1913. u listu se ne navode urednici, a od tada do prestanka izlaženja početkom Izdavanje lista zabranile su austrougarske vlasti uvevši ratnu cenzuru. Ponovno počinje izlaziti u Pazinu 1919. Kad su fašisti 1920. uništili tiskaru u Pazinu, izdavanje lista premješteno je u Trstu. Uredništvo 1922. objavljuje prestanak izlaženja, objašnjavajući to sporazumom između Političkog društva za Hrvate i Slovence u Istri i Istarskog pododbora političkog društva Edinost u Trstu. List se opet pojavljuje 1924. Kao nakladnik navodi se Tiskarsko društvo Pazin. Od 1924. do gašenja (1929.) kao glavni i odgovorni urednik lista potpisan je Vladimir Sironić (1894.-1985.).

1914. - ZGRADA PAZINSKOG SJEMENIŠTA

Jedna je od najupečatljivijih građevina u Pazinu, koju je gradilo Đačko pripomoćno društvo za Istru koja je dovršena 1914. s namjerom da u njoj bude đački dom, kao potporu Državnoj gimnaziji na hrvatskom jeziku. Od prosinca 1945. godine u zgradi je djelovalo Biskupsko sjemenište. Zbog smanjenja broja učenika sjemenište je zatvoreno, da bi od 1993. ovdje djelovao Pazinski kolegij - klasična gimnazija, srednja škola s cjelodnevnim boravkom, i jedna od prvih privatnih srednjih škola u Hrvatskoj. U zgradi sjemeništa od 1955. do 1965. djelovala je Visoka teološka škola.

1929. - ZAGREBAČKO NASELJE ISTARSKIH IZBJEGLICA

Naselje je podignuto na prostoru Selske, Veprinačke i Mošćeničke ulice. Trideset posto stanova bilo je namijenjeno ratnim invalidima, a većina preostalih izbjeglicama koji su se iselili nakon pripojenja Istre Italiji. Projektirana su i sagrađena 92 stana, i to u vrlo kratkom roku: za 20 dana bila su pod krovom, a za 60 dana dovršena. Na pravokutnoj parceli zapadno od Selske ceste sagrađeno je 16 jednokatnih stambenih nizova sa po četiri i šest stanova, tri različita tipa: za četiri, šest i za sedam do deset osoba. Oko zgrada projektirani su zajednički prostori: park, praonica te dječje igralište. Projekt je potpisao Ivan Zemljak (1893. - 1963.), ugledno ime u svijetu zagrebačkog urbanizma, koji je pokazao jak senzibilitet za funkcionalno rješavanje socijalnih tema. Naselje je do dan danas zadržalo integritet i cjelovit izgled.

Sjeverni dio zagrebačkog naselja Istrana (Arhiva Glasa Istre)

1929. - ZIMA STOLJEĆA

Godine 1929. naš je dio Europe pogodila strašna zima koja se s razlogom naziva i zimom stoljeća. Zaledilo se Jadransko more, svi istarski gradovi bili su doslovno zaleđeni. Bio je to ekstrem koji je uzrokovao ogromne štete u poljoprivredi, oporavljala se desetljećima, a te se zime javila glad i bolesti. Nijedna zima nije bila tako ekstremna kao 1929.

1949. - DJEČJI VLAK SMRTI

Na ulazu u željezničku stanicu Sv. Petar u Šumi, na pruzi Pazin - Pula, dogodila se 5. kolovoza 1949. velika nesreća. Vlak broj 702, u kojem su se vozila djeca upućena iz Zagreba i Beograda u odmaralište u Medulinu, iskočio je iz tračnica te je tom prilikom stradalo životom 14 djece, dok je ranjeno što teže, što lakše 60 djece. Još jedno dijete umrlo je kasnije umrlo u pulskoj bolnici. Slučaj je nazvan »dječji vlak smrti«. Službeno nikada nije razjašnjen, pa je priča o katastrofi poprimila zagonetne razmjene, od sabotaže do nemara vlakovođe.

1954. - SLOBODNI TERITORIJ TRSTA

Svršetak Drugog svjetskog rata spada u najtužnije stranice istarske povijesti. Prijepor oko granica između Italije i Jugoslavije prerastao je u međunarodni incident. U povijesti je to razdoblje poznato kao »tršćanska kriza«. Međunarodna diplomacija je kao privremenu mjeru predložila uspostavljanje Slobodnog Teritorija Trsta (STT) podijelivši ga u dvije zone: Zona A bila je pod angloameričkom upravom, a Zona B pod vojnom upravom Jugoslavenske armije. STT je opstao je do 1954. godine, kada je Zona B pripojena Jugoslaviji, odnosno Narodnoj Republici Hrvatskoj.

1954. - PRVI PULSKI FILMSKI FESTIVAL

Prvi Pulski filmski festival održan je od 24. do 30. lipnja 1954., kada je prikazano sedam igranih filmova: »Vesna«, Triglav film (Ljubljana), »Stojan Mutikaša«, Bosna film (Sarajevo), »Daleko je sunce«, Avala film (Beograd), »Koncert«, Jadran film (Zagreb), »Sumnjivo lice«, Avala film (Beograd), »Kuća na obali«, Bosna film (Sarajevo) i »Posljednji most«, jugoslavensko-austrijska koprodukcija. Bio je najavljen i film »Anikina vremena«, redatelja Vladimira Pogačića, prema romanu nobelovca Ive Andrića, ali do festivala nije dovršen, pa je uskočilo »Sumnjivo lice«. Direktor festivala bio je Marijan Rotar (1927. - 2003.), a organizatori Udruženje kinematografa Hrvatske, Jadran film, Gradsko kinematografsko poduzeće u Puli. Službeni žiri nije postojao. Publika i kritika svojim su glasovanjem izabrali najbolje. Najviše glasova publike dobili su filmovi »Vesna«, »Stojan Mutikaša« i »Daleko je sunce«. Najboljim redateljima proglašeni su František Čap (»Vesna«), Fedor Hanžeković (»Mutikaša«) i Radoš Novaković (»Daleko je sunce«). Najboljim glumicama proglašene su Metka Gabrijelčič, Mira Stupica i Nada Škrinjar, a najboljim glumcima Dušan Janićijević, Stane Sever i Dragomir Felba.

1954. - TVRTKA KAMEN PAZIN

Tvrtka Kamen Pazin osnovana je 1954. godine, oslanjajući se na tradiciju, iskustva i stečena znanja. U prvom desetljeću poslovanja objedinila je sve kapacitete djelatnosti kamenarstva na području Istre. Prvi direktor bio je Josip Paulić (1911. - 1988.), a više od četiri desetljeća na čelu Kamena bio je Karmelo Krebel (1939. - 2021.). Godine 1957. Kamen gradi pogon za preradu kamena, iduće počinje proizvodnju finalnih proizvoda. Godine 1992. tvrtka je privatizirana. Ima kamenolome kod Dubrovnika i Trogira, a 2009. otvorio je podzemni kamenolom Korenići kod Kanfanara.