Vremeplov Glasa Istre: O malim ljudima, skupom bakalaru i turizmu koji više nije "zimmer-frei"

Priče o "malim ljudima" i njihovim "velikim djelima" (Snimila: Doria Mohorović)

Svijet je upravo završavao jedno tisućljeće, a naši sugrađani planirali su kako će dočekati dugoiščekivanu milenijsku noć. Badnjak i proslava Božića 1999. godine - raskoš i toplina blagdanskog ozračja, obilježeni su velikim trobrojem Glasa Istre koji je tijekom tih dana, kada se obitelji okupljaju u svojim domovima, blagdanskim temama posvetio 32 stranice priloga.

Trodnevni list krasile su brojne božićne i novogodišnje čestitke brojnih pulskih i istarskih poduzeća, blagdanske priče "malog čovjeka", prilozi o tradiciji, vjeri, istarskim običajima.

(Snimila: Doria Mohorović)

Poskupio bakalar

Mnogi su, pak, iščekivali i da isprobaju jedan od ponuđenih recepata, kako tradicionalnih, tako i onih iz gastronomskih meka diljem svijeta. Recepti popraćeni fotografijama donosili su čitateljima mirise i okuse koje su mogli doživjeti iz udobnosti vlastitog doma. Pa su tako pogledom na prilog blagdanskih delicija, mogli saznati kako pripremiti Brazilski božićni kolač, francusko blagdansko predjelo - chevre eroutes ili pak škampe na tajlandski način. No, novinari nisu zaboravili ni ljubitelje tradicije. U trobroju su se krili i recepti starinskih jela poput potice od oraha, raviola sa sirom i bakalara "na bijelo". Ta gastronomska putovanja vodila su čitatelje iz bilježnice Rosite Orbanić, čija obiteljska povijest seže do poznate pulske pekare iza Arene, koja je bila smještena u današnjoj Faverijskoj ulici. Sjećanja na mirise fritula, kroštula, štrudle od jabuka i potica iz prodavaonice njenog oca Franceska Raunića i danas žive među Puležanima.

Jedna od vijesti koju su tada čitatelji mogli pročitati uzevši dnevni list u ruke, ako to nisu prije toga primijetili na tržnici ili u trgovinama, je ona o povećanju cijene bakalara, čemu svjedočimo i ovih prazničnih dana - dvadeset i četiri godine nakon. Sušeni bakalar, neizostavan blagdanski gost, prodavao se po cijeni od 214 do 240 kuna. Danas, 24 godine nakon, njegova cijena doseže vrtoglavih 400 kuna po kilogramu. Vrlo slaba ponuda ribe na pulskoj tržnici tih je dana bila rezultat snažne bure. No, i ono malo ribe što je preostalo, prodavalo se po znatno skupljoj cijeni nego ranije. Listovi su se prodavali od 70 do 90 kuna po kilogramu, a veći primjerci uzgojenih brancina po 100 kuna za kilogram. Po 50 su se kuna nudile trlje, a meso morske lisice po 40 kuna. Cipli, salpe i moli mogli su se nabaviti za 25 do 35 kuna. A, iako ih je bilo vrlo malo, oni najveći ljubitelji srdela koji je se nisu htjeli odreći do posljednjeg trenutka prije lovostaja, kupovali su je po pet kuna. Zanimljivo je da je velik interes uoči Badnjaka vladao za riječnom ribom. Šarani i amuri nudili su se po 40 kuna za kilo, a za somove je trebalo izdvojiti 70 kuna.

(Snimila: Doria Mohorović)

Stigle božićnice!

"Nema više zimmer-frei turizma", još je jedna vijest objavljena u rubrici Novosti tog trobroja. Naime, pisalo se da Hrvatska ulazi u potpuno novu fazu turističke ponude, što je najavio Zlatko Mateša, tadašnji predsjednik hrvatske Vlade koji je boravio u Svetom Petru u Šumi. Ondje je, u konobi "Pod čeripnjon" obitelji Franjul održana svečana podjela diploma polaznicima seminara o agroturizmu, a potpisano je i pismo namjere o udruživanju sredstava Ministarstva turizma, Istarske županije i Istarske kreditne banke Umag za novu kreditnu liniju za istarski agroturizam. Mateša je Istru okarakterizirao kao primjer drugim županijama jer se naš turizam sve više orijentirao na novu turističku ponudu s novim sadržajima poput biciklijada, maslinarstva, golfa…

Nakon uspješnih pregovora s poslovodstvima te primjedbom odredbi kolektivnih ugovora u poduzećima gdje je djelovao Sindikat Istre, stigla je vijest da su svi članovi, osim 700 radnika pulske Opće bolnice, dobili dar za Božić. Pa tako su, kako donosi članak, svi zaposlenici Pulaprometa dobili bon u vrijednosti od 400 kuna i tisuću kuna u novcu. U Herculanei su isplatili zaposlenicima oko 600 kuna božićnice i podijelili poklon pakete u vrijednosti 300 kuna, uz poklon djeci. U Polatekstilu su, pak, svi djelatnici dobili 750 kuna božićnice, odnosno 400 kuna djelatnici na bolovanju. Arenaturist turist predvidio je svojim zaposlenicima 1.000 kuna, kao i bon od 200 kuna za djecu. Uprava Zračne luke Pula predvidjela je tisuću kuna božićnice i 500 kuna za njihovu djecu do 15 godina. U pulskoj Općoj bolnici, kako se pisalo, zaposlenici nisu dobili božićnice, osim članova Saveza samostalnih sindikata Hrvatske. A najgore su, od onih koji su božićnice dobili, prošli djelatnici Uljanika koji su dobili 222 kune, pa im je sindikat podijelio i panettone, kalendare, upaljače i ostalo. Za nešto drukčiju božićnicu odlučila se Adria osiguranje koja je svojim muškim i ženskim zaposlenicima osigurala ultrazvučni pregled vrijedan 700-tinjak kuna, odnosno danas više od 100 eura. Plus 200 kuna kao poklon za djecu. INA-plinara je pak isplatila svojim djelatnicima 13. plaću i 400 kuna po djetetu do 15 godine starosti. Korisnicima Doma umirovljenika "Alfredo Štiglić" tada su podijeljeni božićni paketi u vrijednosti 200 kuna koje je odobrila Vlada Republike Hrvatske. No, još značajnije donacije stigle su od istarskih tvrtki koje su, uz donacije, Domu poklonile posteljine, košare s panettonima i drugim slasticama, posuđe i higijenske potrepštine.

(Snimila: Doria Mohorović)

Humanitarna svirka

Za božićne praznike stigao je i poklon Grada dječjem odjelu pulske Opće bolnice. Mališane je razveselila kratka lutkarska predstava Hustingsa i Brumeca »Djed za novi millenium« Malog istarskog lutkarskog kazališta, a primili su i darove koje im je osigurao Grad Pula - radiokasetofone, igračke i slatkiše.
Tih se dana u tadašnjem kinu "Zagreb" prikazivao "Asterix&Obelix versus Caesar" redatelja Claudea Zidija, a u Rock clubu Uljanik, koji je onda radio punom parom, održavao se humanitarni koncert rockera pod nazivom "Rock 80-ih". Publiku su zabavljali grupe Negativ, Oltar, Stabilizacija, Prijatelji te Rigo. Cjelokupni prihod od koncerta bio je namijenjen kupnji gimnastičkog tepiha za Klub sportsko-ritmičke gimnastike »Gazela« čija je vrijednost bila 35 tisuća kuna.

(Snimila: Doria Mohorović)

Blagdanski trobroj većinom su obilježile lijepe vijesti i dovršetak značajnih projekata za svakodnevicu Istrijana. Jedna od takvih je dovršetak asfaltiranja ceste Galižana - Veli Vrh, koja je nakon što je dugi niz godina do tad makadamska cesta prašila automobile, krajem prosinca 1999. svečano otvorena. Asfaltiranje nije značilo samo lakši život za žitelje Galižane i okolnih mjesta, već svih onih koji gravitiraju prema tamošnjoj industrijskoj zoni. Ujedno je to podrazumijevalo rasterećivanje ceste Pula -Vodnjan. Troškove radova, koji su izvedeni na 2,2 kilometara ceste, pokrili su Općina Vodnjan i Županijska uprava za ceste u iznosu od dva milijuna kuna.