Dok se svijet borio s poskupljenjem nafte, s naftom povezanim eksplozijama, atentatima i izvršenjima smrtnih kazni, u Jugi se, kako je i doličilo tim vremenima, naveliko i danima unaprijed slavio Dan armije. I to upravo one koja će za nešto više do 11 godina pucati po narodu koji se po raznim »domovima« te iste armije klanjao generalima i najpoznatijem bravaru - maršalu. (Namjerno maršal malim slovom. I ne, nimalo nisam u duhu »paljbe« po ljudima koji su po zanimanju (strojo)bravari poput jednoga od predvodnika aktualnih prosvjeda ljudi koji se bave svinjogojstvom. Dapače!)

A upravo o Danu JNA već se najavljivalo na naslovnici Glasa Istre 17. prosinca 1979. godine nagovješćujući »trajnu revolucionarnu izgradnju naše armije«. Kad vidim ovo »naše« armije, s jedne strane dođe mi da zaplačem od muke, a s druge od smijeha kad se sjetim svih onih »fejk« obećanja koja su vojnici »od Vardara pa do Triglava« urlali na zakletvama (koje su kasnije postale prisege), a dva mjeseca ranije kod kuća su se održavale »oproštajne« zabave prije odlaska mladića u JNA.

Zdravlje Armije

Prema pričama onih koji su služili taj vojni rok (a ima ih još kol’ko ‘oćeš), osim uglavnom katastrofalnih tetovaža na kojima bi pisalo npr. Zrenjanin, jun ‘67. (ili na ćirilici) i koje su trajni podsjetnik, sjećaju se i križanja datuma na kalendarima. Sasvim jasno kad su u pitanju bili klinci od uglavnom 18, 19 godina koji do par dana prije dolaska na služenje vojnog roka nisu sami plahtu u životu složili ni krumpir ogulili, ljubi ih majka.

Ipak, zaluđenost ponosnim boravkom u JNA (čiji se ostaci na pojedincima još uvijek viđaju po Puli, npr. prije ulaska u autobus gdje neki ex oficiri i njihove supruge još uvijek misle da imaju prednost pri ulasku) ogledala se i u očuvanju zdravlja pripadnika armije, o čemu svjedoči članak pod naslovom »Zdravlje - preduvjet obrane«. U njemu se veliča doprinos VMA (za mlađe čitatelje, ako već nisu odustali: Vojno-medicinska akademija) »u zdravstvenoj zaštiti pripadnika oružanih snaga i radnih ljudi i građana Jugoslavije«. (Ma, malo sutra su radni ljudi bivše Jugoslavije imali direktan pristup VMA...). Članak kaže da je ta Akademija »u trideset godina svog uspješnog rada izrasla u najbolju naučnu, nastavnu i zdravstvenu ustanovu Sanitetske službe JNA, što znači da pokriva sva područja medicine i primjenjuje najsuvremenije metode u dijagnostici, liječenju i rehabilitaciji bolesnika«. E, sad, ako je Karađorđević bio osnivač VMA krajem 19. stoljeća, kako pokazuju neki podaci, zašto se 1979. spominjalo »trideset godina uspješnog rada«?! Da ne duljim po matematici i povijesti, možda se netko prepozna i na staroj fotografiji. (Dakle, generacija »decembar ‘79., Beograd«, a možda je fotografija i malo starija...)

»Organizacija SKJ u JNA (mlađi, pitajte starije, op.n.) predstavlja vodeću idejno-političku snagu koja je sposobna da utječe na daljnji razvoj Armije, na njeno moralno-političko jedinstvo, borbenu osposobljenost i na očuvanje i produbljivanje njenog općenarodnog i revolucionarnog karaktera.« Naravno, ovo je izjava kreativna poput »Danas kada postajem pionir...«, a izvadak je iz intervjua general-pukovnika Daneta Ćuića »Borbi«. Ne znam je li mi fascinantnije ovo »moralno-političko jedinstvo« ili »produbljivanje njezinog općenarodnog karaktera«, ali povijest je sve pokazala kroz iduće desetljeće. Ne moramo dalje.

Djed u crvenom

E, sad, je li i Djed Mraz ‘79. stigao u Pulu baš slaviti Dan Armije, ne zna se, ali vjerojatno i nije imao previše izbora, pa je preventivno dijelio pakete djeci prije tada ozloglašenog Božića. Ne znamo ni je li Djedica bio član KPJ, ali možda je moglo proći i crveno odijelo umjesto crvene knjižice, tko će ga znati!?

»Na veliku raDnost (tako piše, op.n.) desetak tisuća pulske djece, u subotu pred večer stigao je Djed Mraz, kojeg je uz prateći prigodan zabavni program dočekao Trg Republike prepun djece i njihovih roditelja. Pozdravivši one koji su ga s velikim nestrpljenjem dočekali, pozvao je djecu u svoj grad u Jugoslavenskom dječjem rekreacionom centru na Puntiželi, gdje će im do kraja prosinca dijeliti novogodišnje darove, a odrasli su se pobrinuli da im se tamo omoguće i druge radosti. Osim u gradu Djeda Mraza, gdje će darovi biti podijeljeni djeci predškolskog uzrasta (ostala djeca mlađa od 10 godina dobit će darove u osnovnim školama), prilike za zabavu djece u ovogodišnjim danima dječje radosti bit će i u Pionirskom domu Slavko Grubiša«.

Ne kupujte previše!

Iako mi je gotovo nezamislivo da je Pula prije 44 godine imala čak desetak tisuća mališana, nikako se ne mogu oteti dojmu da je ovdje očito bilo toliko loše da je Djedica morao odseliti s Puntižele u daleku Laponiju. Zbilja poražavajuće! Bit će da mu je kuća bila bez građevinske ili uporabne dozvole... Ali, nema toga što mu KPJ ne bi oprostila ako je bio član. Pogotovo jer mu je ona tu kuću omogućila, pa bila ona i bespravno sagrađena...

Bilo je u ovom broju riječi i o, kažu, simboličnim kamatama na kredite Istarske banke, a među ostalim člancima našao se i onaj koji je govorio o nestašici kave na pulskom području. »Točno je da kave nema dovoljno, ali bi se s pristiglim količinama ipak moglo uglavnom zadovoljiti potrošače da ne kupuju više nego što im je potrebno«, rekao je tadašnji pulski tržišni inspektor Marčelo Golub u razgovoru za Glas Istre.

Povezane vijesti

• Uz blagdan Velike Gospe nadnaravni događaj u supetarskoj crkvi na Badnjak 1721. godine: IKONA CRNE GOSPE JASNOGORSKE PROPLAKALA U SRCU ISTRE
• Istarska duhanska priča počela je još krajem 19. stoljeća: SAMO JOŠ KANFANAR MOTA CIGARETE
• ZRCALO VREMENA: Prvi put u svojoj povijesti narod Istre uzeo kormilo u svoje ruke