Najava velike novogodišnje nagradne igre u kojoj je glavna nagrada bio »Yugo 60«, izborna općinska konferencija Saveza komunista Hrvatske Rijeka, lančani sudar 125 automobila na autocesti »Bratstvo i jedinstvo« i rastjerivanje demonstranata u Pragu, sve je to, među ostalim, krasilo naslovnicu Glasa Istre 29. listopada 1989. godine.

A upravo je 1989. godina bila jedna od onih koje se u povijesti pamte kao godine velikih prekretnica. Oni koji su se tada školovali ili radili, itekako se mogu prisjetiti atmosfere koja je gotovo nevjerojatnim sinkronicitetom diljem svijeta, a osobito u Europi, skoro tektonskom moći uzdrmala i razorila višedesetljetne političke i društvene postavke brojnih država čiji su stanovnici bili uljuljkani u neodrživ sustav.

Pred vratima rata

Ovaj broj Glasa Istre, koji je također ‘padao’ u nedjelju, bio je ležernijeg tona, a lišen uobičajene rubrike Pulska kronika i u nedostatku vijesti iz Istre te plasiranju feljtona i priloga, između redova je ipak uspio dočarati napetost koja je vladala u ne tako dalekim nam državama, ali i u državi u kojoj smo tada živjeli. Iluzorno na vrhuncu sportskih, glazbenih i inih uspjeha, a u stvarnosti pred vratima rata. Ovaj broj nesumnjivo zorno opisuje zatišje pred buru u Jugoslaviji i šire.

Samo desetak dana uoči pada Berlinskog zida, Glas Istre je na naslovnici prenio Tanjugovu vijest iz tadašnje Čehoslovačke pod naslovom »Policija rastjerala demonstrante«, o događaju koji se dogodio dan ranije.

- Policija je večeras, na prilazima glavnom praškom trgu, Vaclavskim namestima, rastjerala višesatne demonstracije više tisuća Pražana. Snage sigurnosti su postepeno razbijale grupu po grupu manifestanata«, stoji u vijesti koja dodaje da je »službeno saopćeno da je 120 demonstranata bilo privedeno u službu sigurnosti, a mnogi su u međuvremenu bili legitimirani, piše Glas Istre. A potom slijedi najvažnija rečenica: »Čehoslovačke vlasti smatraju da su demonstracije organizirane pod neposrednim utjecajem iz inozemstva«.

Zanimljivo. Dakle, nisu ljudi samovoljno izašli na ulice, nego su, valjda, vidjeli da to rade i u drugim zemljama, pa i oni htjeli napraviti isto? Nijednom riječju poput »nezadovoljnih« (demostranata). Kao da je vijest o tome da se, eto, slučajno »više tisuća Pražana« izašlo valjda provjetriti na glavni gradski trg! Podcjenjivanje (snage) naroda i njegove inteligencije, u kombinaciji s guranjem stvarnosti pod tepih, ostala je i do današnjeg dana uobičajena praksa vladajućih u suradnji s velikim dijelom medija i ujedno prilog frazi »Povijest se ponavlja«.

Uoči dana u kojima se prisjećamo svojih dragih koji više nisu među nama, krajem listopada ‘89. važna vijest za građane bila je uvođenje blagdana Svih svetih kao neradnog dana. Doduše, ne pod tim nazivom, ali svakako veliki uspjeh za tadašnju Socijalističku Republiku Hrvatsku.

Pobjeda tradicije

- Dileme su riješene, pa je od nedavna i na području SR Hrvatske (nakon Slovenije) 1. studenoga, dan sjećanja na mrtve, ozakonjen kao neradan dan. Tradicija je pobijedila, a u međuvremenu na ulice su već izašli cvjećari i ponudili bukete svježih, lijepih krizantema kojima će živi okititi posljednja počivališta svojih najmilijih. Zašto baš krizanteme, a ne neko drugo cvijeće? To pitanje, čini se, i dalje ostaje nepoznanica vezana za taj tradicionalni blagdan, stoji u fotobilješci.

Svakako je zanimljivo zašto su u pitanju baš krizanteme kada je riječ o ukrašavanju grobova, a što se tiče trenutnih vremenskih prilika i temperatura koje se kreću oko 20 stupnjeva Celzijevih uoči blagdana Svih svetih i Dušnog dana, ne bi bilo iznenađujuće da se u ponudi cvjećara ovih dana nađu ljubičice i jaglaci.

Taman za povući paralelu oko trenutno aktualne teme Schengena - uvođenja, ukidanja granica i vraćanja (privremenih?) granica (koje evidentno vrijede kako za koga), Glas Istre iz ‘89. donosi vijest iz, ni manje ni više nego Portoroža s genijalnim naslovom »U Jugoslaviju bez pasoša?« (koji kao da je nastavio odjekivati do današnjih dana, pa su neki probali iskoristiti priliku da iskušaju je li u međuvremenu nestao upitnik).

Ulaz bez pasoša?

»Na okruglom stolu ‘Evropa 92. i kvalitet jugoslavenskog turizma’ predloženo je da se od iduće godine« (podsjećam, to bi bila 1990.!, op.n.) »omogući inostranim turistima da mogu ulaziti u Jugoslaviju samo s osobnom kartom bez pasoša«. »Sljedeća godina je«, nastavlja se u članku, »proglašena godinom evropskog turizma i takav potez Jugoslavije predstavljao bi spremnost Jugoslavije da se što brže uključuje u nove tokove u Evropi. Podsjeća se da se Jugoslavija u prošlosti s manje predrasuda i brže opredjeljivala za neke radikalne poteze u cilju veće atraktivnosti za strane turiste. Spominje se da je ukidanje viza bilo 1967. godine puno teži korak nego što bi bilo danas ukidanje pasoša«. A danas jednostavno uđeš bez ičega. I to ne kao turist.

Za one koji dobro pamte posljednje godine u SFRJ, nije nepoznato ime Azema Vllasija na čije se suđenje osvrnuo tadašnji zapadnonjemački tisak, a prenio Glas Istre u članku pod naslovom »Jugoslavija iskušava dobru volju Zapada«. Tekst ispod posvećen je vijesti naslovljenoj »Antijugoslavenske demonstracije«. Sjećate se teksta s naslovnice i demonstracija iz Praga? Ovdje je riječ o vijesti iz Švedske koja prenosi da je »oko 350 albanskih separatista, uglavnom emigranata s Kosova nastanjenih u Švedskoj i Danskoj, održalo danas u Malmeu, uz dozvolu milicije, antijugoslavenske demostracije na kojima su grubo napadani integritet SFRJ, politika naše zemlje i srpsko rukovodstvo«. Svaki komentar je suvišan, sve ostalo je (pokazala) povijest.

Tadašnji Schengen

Taman za povući paralelu oko trenutno aktualne teme Schengena - uvođenja, ukidanja granica i vraćanja (privremenih?) granica (koje evidentno vrijede kako za koga), Glas Istre iz ‘89. donosi vijest iz, ni manje ni više nego Portoroža s genijalnim naslovom »U Jugoslaviju bez pasoša?« (koji kao da je nastavio odjekivati do današnjih dana, pa su neki probali iskoristiti priliku da iskušaju je li u međuvremenu nestao upitnik).

»Na okruglom stolu ‘Evropa 92. i kvalitet jugoslavenskog turizma’ predloženo je da se od iduće godine« (podsjećam, to bi bila 1990.!, op.n.) »omogući inostranim turistima da mogu ulaziti u Jugoslaviju samo s osobnom kartom bez pasoša«. »Sljedeća godina je«, nastavlja se u članku, »proglašena godinom evropskog turizma i takav potez Jugoslavije predstavljao bi spremnost Jugoslavije da se što brže uključuje u nove tokove u Evropi. Podsjeća se da se Jugoslavija u prošlosti s manje predrasuda i brže opredjeljivala za neke radikalne poteze u cilju veće atraktivnosti za strane turiste. Spominje se da je ukidanje viza bilo 1967. godine puno teži korak nego što bi bilo danas ukidanje pasoša«. A danas jednostavno uđeš bez ičega. I to ne kao turist.

Povezane vijesti

• Uz blagdan Velike Gospe nadnaravni događaj u supetarskoj crkvi na Badnjak 1721. godine: IKONA CRNE GOSPE JASNOGORSKE PROPLAKALA U SRCU ISTRE
• Istarska duhanska priča počela je još krajem 19. stoljeća: SAMO JOŠ KANFANAR MOTA CIGARETE
• ZRCALO VREMENA: Prvi put u svojoj povijesti narod Istre uzeo kormilo u svoje ruke