Može se bez sustezanja i pretjerivanja reći da su članci i pisci, koji su u ratnim uvjetima pisali o gospodarstvu i gospodarskim mogućnostima Istre, bili dalekovidni i gotovo vizionari. To je ona dodatna vrijednost Glasa Istre kada je po koncepciji više bio (ili isključivo) časopis, a ne klasična novina koja u prvom planu ima vijest i informaciju.

Ogromne istarske perspektive

Prenosimo jedan takav dalekovidni članak »Uloga Istre u izgradnji Federalne Hrvatske«:

»Fašistička Italija kočila je u Istri razvoj narodnog gospodarstva. Zanemareno je voćarstvo, povrćarstvo i vinogradarstvo koji imaju mnogo uslova da se uzdignu, a glavnu brigu je fašizam posvetio žitaricama, naročito pšenici, ne zato da bi podigao blagostanje hrvatskog seljaka, već zato da bi ga mogao opljačkati.

Narodno-oslobodilačkom borbom narodno gospodarstvo u Istri dobilo je ogromne perspektive. U sklopu državnog gospodarskog plana za federalnu Hrvatsku, u Istri će se uzgajati one kulture koje su potrebne, kako samom narodu u Istri, tako i državnoj gospodarskoj politici. Voćarstvo, a naročito povrćarstvo, dobit će pun zamah razvoja. Istra ima odličnih vina, ali vinogradarstvo nije racionalno usmjereno. Jednako je i s maslinama. Stočarstvo je priličan udio u nar. gospodarstvu. Međutim mljekarstvo nije tako razvijeno kako bi odgovaralo potrebama i mogućnostima kraja.

(Arhiva Glasa Istre)

U federalnu Hrvatsku Istra ulazi s velikim prirodnim bogatstvima. Preko 200 miliona tona sadrže naslage ugljena koje se prostiru od labinskog kotara na Umag. Od tri rudnika u pogonu najveći je labinski, čiji kapacitet u punom radu (10.000 radnika) iznosi 100 hiljada tona ugljena mjesečno. Rudnik kod Pićna i Sičolama je pod vodom. Bauksit se proteže u traku širokom 20 km od kotara Pula - Žminj - Labin na Umag sa oko 3,500.000 tona bogatim naslagama. Od Pule, Galižane do sv. Vinčenta kopa se saldam (tako narod zove silicij), koji se otpravlja u tvornicu stakla Murano (kod Venecije), a kod Lima, Vrsara, Pule i Rovinja ima dobrog kamena za gradnju.

Industrija Istre igrat će znatnu ulogu u općoj obnovi zemlje: tvornice cementa u Puli i Sv. Lovreču, tvornice crijepova i opeka u Borutu i Cerovlju, velike mehaničke radione, brodogradnje, rafinerije ulja, građevna poduzeća, tvornica sapuna, zatim tvornice duhana (Pula, Rovinj, Rijeka) i tvornice sardina (Banjole, Fažana, Rovinj). Električna mreža obuhvata čitavu Istru sa 3 voda od 50.000 volti. Kroz stotine sela prolazi električni vod, ali su sela isključena od električne linije. Mnogi NOO-i rješavaju već sada sami pitanje električne rasvjete i uvode je u sela. Osim već izgrađenih električnih centrala u samoj Istri (Buzet, Labin, Sv. Lovreč, Pula, Rijeka i dr.) koje daju električnu energiju lokalnoj industriji, postoji projekt za gradnju električne centrale kod Pazinske jame sa godišnjom energijom od 114.480.000 kw. sati.

Geografski položaj Istre i odlična komunikaciona povezanost željeznicom, cestom i morem daje široku mogućnost za razvoj narodnog gospodarstva. Promet ima odličnih uslova za razvoj, kako morem u prostrani svijet, tako i cestom i željeznicom u unutrašnjost. Luke Rijeka i Pula sa dobrim lučkim postrojenjima i ogromnim skladištima imaju sve mogućnosti za široki razvoj.

Ribolov predstavlja bogatu privrednu granu. Obalni pojas od Rapca do Rta Premanture, pa na zapadnu obalu do Rovinja obiluje sa raznim vrstama ribe: sardela, lokarda i dr. Još jedna privredna grana vrlo je važna u narodnom gospodarstvu Istre, a to je turizam. U novoj Jugoslaviji turizam će imati drugi izgled: koristiti će čitavom narodu. Opatija, Lovran, Mošćenice, otoci Brioni, kupke Sv. Stjepana, poznata su i tradicionalna svjetska turistička mjesta.

(Arhiva Glasa Istre)

Osim prirodnih bogatstava zemlje, Istra sadrži u sebi i progresivnu stvaralačku snagu hrvatskog seljaka i radnika koji se odlikuje neobičnom željom za znanjem i općim interesom za razvoj narodnog gospodarstva, što dolazi do izražaja naročito u toku ove borbe za oslobođenje. Jasno je da se iza teške laži o »talijanstvu« Istre, koju šire razni reakcioneri krije još nešto: pomama za prirodnim bogatstvom i položajem Istre,

U federalnoj Hrvatskoj čekaju Istru veliki dani. U njima narod vidi ne samo slobodu, rad i obnovu, nego rješenje svih onih problem a koji su ga tištili.«

Zajam narodnog oslobođenja

Glas Istre je dosta prostora (stranica) posvetio zajmu narodnog oslobođenja, što ga je raspisao ZAVNOH. »Uplaćivanjem obveznica zajma narodnog oslobođenja postizavaju se dvije stvari. S jedne strane potpomaže se narodnooslobodilačka borba, stavljaju se u službu naroda i gospodarska dobra. Time se ispunjava samo jedan mali dio duga, koji svi mi dugujemo onima, koji svoju krv i svoje živote žrtvuju za našu sretniju budućnost. Zajam narodnog oslobođenja već sada u toku samog oslobodilačkog rata služi za izgradnju naše domovine, koju su okupatori i njihove sluge popalili. Mnogi naši krajevi već su dobili pomoć. S druge strane, uplaćivanjem zajma znači spasiti svoj novac i uložiti ga na sigurno mjesto. Svaki ulagač dobije za odgovarajući svotu obveznicu, kojom će poslije godine dana nakon oslobođenja moći da dobije potpunu protuvrijednost uz 3% kamata.«

U jednom drugom članku (Naš zajam) piše: »Novac koji će narod dati svojoj državi za ubrzanje i osiguranje pobjede i slobode je novac koji narod na taj način osigurava sam sebi u vremenima kad, uslijed rata, nastaje takve opadanje njegove vrijednosti koje se često zaustavlja tek na vrijednosti štampanog papira (…). U momentu propasti Njemačke svi ti novčani sistemi, koji su opterećeni štampanjem novih novčanica bez zlatnog pokrića, doživjet će krah. Taj krah je već u toku, jer već danas sve te razne novčanice sve manje vrijede. Prema tome jedino novac uložen u zajam narodnog oslobođenja ostaje vrijednost koju će posjednik moći da iskoristi sutra kad poslijeratne prilike budu zahtijevale gotovinu za obnovu gospodarstva u ratu iscrpljenog. Upisivanje narodnog zajma je dakle jedini put kojim se može spasiti gotovina koju pojedinac posjeduje u stranim novčanicama. Zajam, kao velika pomoć NOB-u, povezuje na taj način ujedno opće interese naroda i ekonomske interese svakog pojedinca koji zajam upiše.«

Zasaditi svaki pedalj zemlje

Hrana, hranidbeni lanac, uvijek su bili nemjerljivo važni a pogotovo u ratno vrijeme, koje donosi oskudicu. Zato Glas Istre često potiče da se obradi svaki pedalj zemlje. Novinar i urednik Zvane Črnja poziva Istrane da obrade i zasiju svaki pedalj zemlje: »Dugotrajna i nadčovječna borba našeg naroda protiv daleko nadmoćnijeg neprijatelja iscrpila je dobar dio naših materijalnih rezervi i znatno smanjila naš privredni potencijal. Poljoprivreda, koja je jedini izvor hrane za naš narod i vojsku, mnogo je stradala u svim krajevima naše domovine, i to prvenstveno uslijed čestih neprijateljskih ofenziva i planske pljačke naše narodne imovine, kao i uslijed barbarskog uništavanja i razaranja, koje je po cijeloj našoj zemlji sistematski vršio okupator. Ali zahvaljujući budnoj pažnji i odlučnoj intervenciji naših narodnih vlasti, te podvostručenom udarničkom radu naše pozadine, opasnost od nasuprot toj švapskoj politici istrebljenja mi postavljamo svoj plan spasa, koji su s uspjehom sprovodila u život naša braća u svim drugim krajevima Jugoslavije. Prema tom našem gospodarskom planu mi moramo obraditi i zasijati svaki pedalj naše obradive zemlje. Najviši interesi naroda i domovine zahtijevaju da naša pozadina uloži sve svoje napore u pripremanju hrane za sebe i za svoju vojsku (…). Proljetni radovi na obrađivanju zemlje kod nas već su u toku. I upravo sada treba posvetiti najveću pažnju našoj poljoprivredi i organizaciji radova na zemlji.

(Arhiva Glasa Istre)

Prenesimo na Istru iskustvo stečeno u drugim krajevima naše domovine. Pristupimo odmah organizaciji omladinskih radnih četa i bataljona, koji će svršavati posao onih koji se daleko od svojih kuća bore za našu slobodu. Te omladinske radne jedinice isto tako će pomoći i obiteljima onih koji su poginuli za svetu stvar našeg naroda (…). Ono što bude rodilo na našoj zemlji, bit će za nas i za naše borce. Treba zasijati što više pšenice, ovasa, kukuruza (trukinje), repe, kupusa, zasaditi što više krumpira itd. Isto tako treba obdjelavati loze, voćke i masline i svršiti sve druge radove. Naša djeca ne smiju nikada biti gladna. Našim borcima na položaju nikada ne smije ponestati hrane. Neka naša pozadina uloži sav svoj napor u obrađivanje zemlje. To je njen prvi zadatak na putu ka pobjedi.«

Neophodna međusobna pomoć

Nadovezujući se na ovaj tekst, u idućem broju Zvane Črnja je napisao: »U vezi s tim ima još nešto da se kaže. Za obrađivanje zemlje potrebna je radna snaga. Mi u Istri na njoj oskudijevamo. To pitanje se može riješiti samo stvaranjem radnih jedinica, koje će u pojedinim kotarevima i okruzima smjesta pristupiti planskom radu na obrađivanju zemlje. Ali uz to pojedini NOO-i treba da po svojoj inicijativi što bolje i što pravilnije rasporede radnu snagu u jednom selu ili u jednoj općini.

U svakom slučaju moraju do kraja sprovesti u život princip međusobne pomoći. Selo treba da pomogne selu, općina općini, itd. Ako jedna porodica nije u stanju da sama obradi svoju zemlju, NOO-i treba smjesta da joj organiziraju pomoć, koju će najprije potražiti u dotičnom, selu. Ako cijelo selo treba pomoć onda mu tu pomoć mora pružiti drugo selo ili druga općina. Isto tako treba postupiti kod dobave sjemena za one porodice, sela ili općine, koja ga nemaju u dovoljnoj količini. Kod toga treba riješiti jedno nezdravo stanje, koje je nastalo u zoni gdje se Istra dijeli od Slovenije. U toj zoni naši NOO-i treba da uspostave što tješnju vezu sa slovenskim NOO-ima, naročito po pitanju dobave sjemena i hrane iz slovenskih krajeva. Ne smije se onemogućavati prebacivanje živežnih namirnica odanle k nama. Naprotiv, treba stvoriti široku mrežu razmjene pojedinih dobara i uspostaviti sistem međusobnog pomaganja između nas i drugova Slovenaca. Svu zemlju treba obraditi. Nećemo pitati čiji je ovaj ili onaj komad oranice. Zemlja narodnih neprijatelja je naša zemlja. Isto tako ćemo postupati i sa zemljom koja pripada pojedincima, koji su odsutni, itd. U sav taj ogroman posao treba unijeti mnogo savjesti i požrtvovanja. Treba sijati najbolje sjeme, obrađivati i gnojiti zemlju što je moguće bolje.«

I, naravno, parola: Što posijemo, to ćemo i požnjeti!

Sačuvajmo sijeno i djetelinu

Neimenovani Luka D. napisao je članak »Sačuvajmo sijeno i djetelinu, Zasadimo što više krmene blitve i kupusa« i savjetovao: »Da se uzmogne sačuvati ovogodišnje sijeno i djetelina, potrebno bi bilo da si naši seljaci naprave tzv. lotrije, koje se mogu postaviti izvan sela, a koje su vrlo podesne za čuvanje krme. Krma se u njima zrači od sunca, vjetra i kiše. Nije teško napraviti jednu takvu lotriju. Uzmu se 4 stupa duga 3 do 4 metra, po mogućnosti od tvrdog trajnog drva. Na svima njima se u istoj visini izvrtaju rupe u kosom smjeru udaljena jedna od druge za 20 do 30 centimetara. Stupovi se zatim zabiju pola metra duboko u zemlju. U rupe se polože željezni klinovi dugi 30 centimetara, koji služe za držanje krova lotrije. Za sam krov može se upotrebiti ražena slama, koju treba pričvrstiti tankim dugim prućem. Ovo se pruće povezuje tankom žicom sa kosturom krova, kako ga vjetar ne bi mogao odnijeti. Krov se diže prema potrebi, kad se sijeno slaže u lotriju, ili se pak spušta kad se iz nje vadi. Istodobno se željezni klinovi prebacuju više ili niže.

Ovakve lotrije mogu se vidjeti po nekim selima, pa će biti dobro da se prije početka rada pregleda jedna gotova lotrija. Da bi si osigurali što veću količinu krme, naši seljaci će dobro uraditi, ako sa svojih rasadnika presade što veću količinu krmne blitve (peše), koja može poslužiti ne samo kao stočna hrana, već se isto tako može koristiti kao hrana za ljude. Ona se kisa na isti način kao kupus u glavama ili repa. Iza prvih kiša treba također presaditi glavati kupus i to ne samo kao do sada za vlastitu potrebu, već u mnogo većoj količini, jer će se time moći pomoći i siromašnom i nastradalom narodu, a bit će to od koristi i za našu NOV. Kisela repa, peša i kupus vrlo je zdrava hrana, koju se može koristiti ne samo preko čitave zime, već preko proljeća sve do mjeseca juna.«

Spasimo naše loze!

Modra galica (verderama) dugo je bila spas vinograda i vinograda i uništavala peronosporu. Glas Istre podučava kako spraviti modru galicu: »Do galice se teško dolazi, jer glavna sirovina za njeno dobivanje jest bakar, koji sada služi za ratne svrhe. Tu si možemo pomoći ako sakupimo bakarne žice, bakarni novac od 5 i 10 centesima, patrone od metaka, razni nepotrebni bakarni predmeti. Pored bakra potrebno je nabaviti i veću količinu sumporne kiseline. Isto tako treba se pobrinuti za jednu zemljanu posudu koju ćemo povezati žicom. Sad imamo uglavnom sve. Rad za dobivanje galice je slijedeći: u zemljani lonac stave se komadići bakra i sumporne kiseline. Obično na 1 kg bakra 4 kg kiseline. To se grije na vatri nekoliko sati i miješa se dok se bakar ne rastopi. Dobije se gusta kaša gotovo crne boje. Ta se kaša zatim stavi na sunce koja dobije plavu boju. I eto nam modre galice. Za škropljenje loze dovoljno je staviti 35 dekagrama na 100 litara vode. Ako se pri kuhanju sav bakar ne rastopi, nadolije se još sumporne kiseline. Pri ovom radu treba biti na oprezu, jer sumporna kiselina izjeda odijelo. Treba također paziti da lonac dok kuha ne prekipi.«

Na kraju obavezna parola: Spasimo naše loze! Grožđe i vino ove godine bit će za nas, ne za fašističke lopove. (St., Stari – Zvane Črnja).

Povezane vijesti

• Bogoljub Barjaktarević Bogi, prvi profesionalni dopisnik Glasa Istre iz Labina: "Pisao je s nervom rasnog novinara, sa srcem, žustro, pisao je mnogo"
• Odlukom vlasnika, zbog poslovnih razloga počinje proces integriranja Glasa Istre u Novi list
• OBAVIJEST SVIM PRETPLATNICIMA