80 godina Glasa Istre
Bogoljub Barjaktarević Bogi, prvi profesionalni dopisnik Glasa Istre iz Labina: "Pisao je s nervom rasnog novinara, sa srcem, žustro, pisao je mnogo"
Bogoljub Barjaktarević (desno) razgovara s glumicom Božidarkom Frajt, prvom dobitnicom nagrade Ruža Pazinke
"Po svim kriterijima bio je svojevrsni prototip dobrog, autentičnog novinara. Pisao je sa srcem, žustro, pisao je i mnogo. Pisao je s nervom rasnog novinara, koji je pazio na stil, svaku napisanu riječ, izgovorenu poruku. Volio je biti i prvi. Imati ekskluzivnu vijest, informaciju. Reportaža, komentar, osvrti, susreti s ljudima, feljtoni. Svi ti žanrovi bili su mu dragi. Od fotoaparata se nikada nije razdvajao, stalno je bio spreman za okidanje. Bez fotke tekst mu je bio krnj!"
Tako o novinaru Glasa Istre Bogoljubu Barjaktareviću Bogiju piše njegov kolega, novinar i publicist Marijan Milevoj, u svom blogu Labinska republika 1. ožujka 2016.
Pije, puši i umire mlad
"Iza nadimka Bogi, kako smo ga svi zvali, krio se moj kolega Bogoljub Barjaktarević, kojega život najprije dovodi u Pulu, a potom i Labin. Stvarno je držao do svog posla, koji je za njega bio nešto mnogo više od običnog piskaranja, vjerujući da ima neku posebnu društvenu ulogu. Zapravo misiju. Stoga je bio osobito kritičan prema vlasti, mnogo više od današnjih novinara, smatrajući da jedino tako, držeći distancu prema njoj, može očuvati svoju samostalnost. Zbog toga se ta vlast nije prema njemu odnosila blagonaklono, nastojeći u više navrata vratiti ga u Pulu, premda je ovdje imao svoj dom i djecu. Ipak u tome nisu uspijevali. Možda, nije bio ni sam svjestan koliko je njegov posao stresan i naporan. Bit će da je napetost često smirivao i pokojom čašom više, držeći stalno u istima zapaljenu cigaretu. Zbog toga se i njegov kraj na neki način uklapa u romantičnu priču o pravom novinaru, koji dobro radi, nikoga ne štedi pa ni sebe, pije i puši. I umire mlad", zapisao je o kolegi Marijan Milevoj.
Bogoljub Bogi Barjaktarević rođen je u Sutivanu, Crnoj Gori, 18. siječnja 1937., preminuo je u Labinu prije četrdeset godina, 17. lipnja 1983. Vojna služba zrakoplovnog tehničara dovela ga je u Pulu, potom u Labin. Bio je novinar Raškog rudara i prvi profesionalni dopisnik Glasa Istre iz Labina, nešto ranije nego što je Glas Istre pri kraju 1969. godine prešao na dnevno izlaženje. Bilo je to prvo dopisništvo dnevnika Glasa Istre na istarskom poluotoku. Jedno vrijeme pokrivao je kao dopisnik i Pazinštinu, dok pazinsko dopisništvo Glasa Istre nije preuzela ranopreminula novinarka Selvina Benić (1957.-2022.).
Prvi tekstovi s inicijalima B. B. pojavili su se u Raškom rudaru 1963. godine, kada je glavni urednik bio Miro Majerić. Raški rudar, glasilo Istarskih ugljenokopa, jedno vrijeme glasilo, počeo je izlaziti u Labinu 7. studenog 1947. U to vrijeme bio je jedan od prvih tvorničkih listova u državi. Na njegovim stranicama ostala su zabilježena ne samo zbivanja u i oko Istarskih ugljenokopa, nego gotovo i svi važniji događaji iz političkog, gospodarskog, kulturnog i športskog življenja na Labinštini.
Prvi urednik Raškog rudara bio je Šanto Kranjac, potom u nekoliko navrata glavni urednik Glasa Istre (1948.-'49., 1952.-'53., 1963.-'66.). Glasilo IUR-a uređivali su Miro Majerić, Mirko Kramarić, Ivica Kralj, a posljednji, nakon gašenja Tupljaka, posljednjeg rudnika ugljena u Hrvatskoj, bio je Marino Fonović.
Volio Istru i Labinštinu
Milevoj o Bogiju piše: "Volio je Istru i Labinštinu. U Glasu Istre uveo je polemički ton, ostavivši iza sebe niz reportaža, tema iz NOB-a te susrete s ljudima iz svih dijelova Labinštine. Pisao je s emocijama i žarom, a posebno je bio privržen rudarima i njihovom teškom pozivu… Bio je i inicijator pokretanja labinskog mjesečnika Labinska komuna, koji sredinom 1976. godine osniva Općinska konferencija SSRN Labina, uz tehničku i kadrovsku podršku Glasa Istre. Bavio se i pjesništvom, a radove je objavljivao u pulskom Istarskom borcu, glasu mladih Istre, literarnog kluba Istarski borac u kojem je bio član redakcije, te ostalim časopisima."
Napisao je i u vlastitoj nakladi 1963. godine objavio poemu "Autobiografija". Urednik knjige Velimir Vili Hubač (1034.-2010., ilustracije Zoran Šandorov) zapisao je: "Svaka autobiografija je ispovest. Ova, koja se nalazi pred vama izrečena je u poetskom obliku, svojevrsna je po iskrenosti njenog autora: spontana, iskrena, neuljepšana - pjesma." Poema "Autobiografija" uvrštena je u zbirku poezije čak 47 pjesnika Labinštine, "Labinski versi 2", nakladnika Matthiasa Flaciusa iz Labina 2008. godine.
Kraće vrijeme Barjaktarević je bio i predsjednik Rukometnog kluba Rudar iz Labina. B.B., novinar Glasa Istre, sahranjen je u rodnoj Crnoj Gori.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
