Skup u čast 6. Dvegrajskom zborniku
Crtice iz povijesti Kanfanarštine: Susret s nasljeđem
Crkva u Kanfanaru (Foto: TZO Kanfanar)
U Domu mladih u Kanfanaru, u organizaciji Općine Kanfanar i Udruge Dvegrajci, uz suradnju s Arheološkim muzejom Istre u Puli, nedavno je održan znanstveni skup "Crtice iz povijesti Kanfanarštine". Pokretač skupa i njegov voditelj, dr. sc. Marko Jelenić, pozdravio je nazočne i najavio program koji je započeo predstavljanjem šestoga sveska "Dvegrajskog zbornika", zbornika radova sa susreta 2020. i 2021.
U zborniku je objavljeno 18 priloga koje su predstavili recenzenti izdanja: o prvih devet radova govorio je red. prof. dr. sc. Slaven Bertoša sa Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, a o preostalih devet dr. sc. Milena Joksimović. Recenzenti su istaknuli da se radi o važnim radovima koji s multidisciplinarnih aspekata osvjetljavaju prošlost i sadašnjost ovoga prostora, odnosno ukazuju na činjenicu da je Kanfanarština kraj iznimno bogatog kulturno-povijesnog nasljeđa. Primjerice, u zborniku su svoje mjesto pronašli radovi studenata arheologije na Filozofskom fakultetu u Puli, ali isto tako i sjećanja osoba podrijetlom iz Kanfanara, a mnogi su prilozi sastavljeni i na temelju analize podataka iz arhivskih vrela. Na kraju se nazočnoj publici obratio i glavni urednik, dr. sc. Marko Jelenić: predstavio je tehničke podatke o zborniku, zahvalivši se svima koji su pridonijeli njegovom nastanku.
Nekadašnji Kanfanar
Na ovogodišnjem je znanstveno-stručnom skupu nastupilo šestero izlagača. Anton Meden govorio je o uglednoj kanfanarskoj obitelji Basilisco. Istaknuo je njezine poznate članove, koji su u kanfanarskoj povijesti novoga vijeka odigrali vrlo značajnu ulogu, te je objasnio njihove veze s gradom Rovinjom. Posebice značajan bio je dvigradski notar Apostolo Basilisco, koji je 1721. godine, na zamolbu cijenjenog kanonika Jurja Korenića, sastavio topografsku mapu tog područja, a ona je iznimno važan izvor za poznavanje prošlosti stancije, odnosno budućeg sela Korenići. Spomenuta se mapa nalazila unutar zbirki Korenić I i Korenić II, koje je davno, još 70-ih godina XX. stoljeća, otkrio marljivi istraživač arhivske građe o Istri, nedavno preminuli povjesničar red. prof. dr. sc. Miroslav Bertoša te je o tome prvi i pisao.
Uslijedilo je izlaganje dr. sc. Marka Jelenića o rođenjima i ritmu poroda u Kanfanaru u prva tri desetljeća XIX. stoljeća. Riječ je o analizi podataka iz mjesnih matičnih knjiga, gdje su se zabilježile sve krštene, odnosno rođene osobe. Izneseni detalji pokazuju da je broj rođene djece, podijeljen po spolu, varirao s obzirom na doba godine, a autor je nazočnima objasnio zbog čega je bilo tako. Također je ukazao na činjenicu da je različit bio i broj djece rođene u pojedinim godinama, na što su također djelovali razni, ovdje predočeni, čimbenici. Unatoč svemu, općenito se može zaključiti da je tadašnji natalitet bio mnogo veći od današnjega, a i prosječna dob oca i majke u trenutku rođenja djeteta, pogotovo prvoga, bila je prilično niža od sadašnje.
"Dimi se dimi na našem štacijonu" naslov je teme doc. dr. sc. Josipa Orbanića. Riječ je o detaljnom prikazu povijesnih, ali i tehničkih podataka o željezničkom kolodvoru u Kanfanaru. Izlaganje je bilo popraćeno brojnim slikovnim prilozima, a iz svega se dalo zaključiti da je nekadašnji promet putnika i robe preko kanfanarskog kolodvora bio značajan. Uostalom, od puštanja u promet željezničke pruge po Istri 1876. godine pa sve do 60-ih godina XX. stoljeća Kanfanar je bio mjesto gdje se presjedalo na vlak za Rovinj, i tada jedan od najznačajnijih turističkih gradova na Jadranu.
O tome što se nekada jelo i koliko je nekadašnja prehrana bila zdravija od današnje, nazočne je upoznala Nives Tomišić. I ovo je izlaganje bilo popraćeno slikovnim prilozima, pri čemu su se Kanfanarci, posebice oni stariji, mogli prisjetiti i svojih sumještana, od kojih neki više nisu među nama. Valja dakako istaknuti da mnogi nazivi jela danas u stanovništvu nisu prisutni u onoj mjeri kako je to bilo nekad, a znatno su se promijenili i načini kuhanja. Ipak, velik dio žiteljstva nedvojbeno i sada njeguje tradicionalni način pripreme hrane, a koristi i namirnice iz vlastitog uzgoja.
Tradicijsko pjevanje
Život Nele Cerin i njezinu ulogu u čuvanju tradicijske kulture, konkretno i ponajviše tradicijskog pjevanja, opisao je profesor Branislav Ostojić. Tradicijsko pjevanje važan je dio regionalnog i nacionalnog kulturno-povijesnog nasljeđa, a posebice je danas bitno pitanje njegovog prenošenja sa starijih na mlađe naraštaje jer je to jedini način njegovog očuvanja za budućnost. Izlagač je istaknuo kako je Nela Cerin u tom smislu ispunila svoju važnu zadaću te zahvaljujući tome tradicija nastavlja živjeti.
Posljednje izlaganje održala je profesorica Kristina Hekić, a odnosilo se na govor Kanfanara. Mjesni govor također je vrlo značajan dio kulturno-povijesnog nasljeđa nekoga kraja. Zbog toga je potrebno njegovati ga na različite načine: pomoću javnih predavanja upoznati žitelje s govornim osobitostima, poticati korištenje dijalekta u različitim prigodama, ne samo preko privatnih kontakata kod kuće nego i u javnom prostoru, putem specijaliziranih radionica, dakako, uvijek uz sudjelovanje mlađih naraštaja na koje tradicija prelazi. Izlagačica je kanfanarski govor predstavila nizom korisnih primjera iz svakodnevnog života, pri čemu su prisutni slušatelji sami mogli uočiti sličnosti i razlike s okolnim govorima, ali i procijeniti koliko su pojedini lokalni izrazi prisutni u današnjem govoru.
Skup je završio zaključnim riječima njegovog voditelja te pozivom na susret iduće godine.
Organizacijski odbor ovogodišnjeg susreta činili su voditelj skupa i glavni urednik zbornika dr. sc. Marko Jelenić, ravnatelj Arheološkog muzeja Istre u Puli Darko Komšo, osnivač Udruge Dvegrajci Anton Meden te voditeljica Turističke zajednice Općine Kanfanar Ivana Maružin.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
