Biste Ante Babića i Olge Ban (Arhiva Glasa Istre)
Nesumnjivo je da su najtužnije stranice ratnog Glasa Istre stranice in memoriam, vijesti ili opširniji članci o poginulim suborcima. Onim koji su te vijesti ili članke pisali nije bilo lako, pogotovo ako su dotične poznavali. Naravno da su tugovali, vjerojatno kršili ruke, pustili koju suzu, ali su u pisanju izvještaja bili hrabri, nisu pokazivali tugu, već ponos, hrabrost i odlučnost. Takve tužne vijesti obično su završavale: "Hvala vam! Osvetit ćemo vas! Nećemo vas zaboraviti!"
Mora se ipak zaključiti da su mnogi zaboravljeni, da im oni koji su preživjeli strašni Drugi svjetski rat, u većini slučajeva, nisu odali počast koju su zaslužili. Konačno, i preživjeli odlaze, ali memorija na hrabre djevojke i mladiće koji su izgubili život od metka, noža ili bombe, često prije smrti neljudski mučeni, ta memorija ne bi smjela izgubiti pamćenje.
Treća knjiga "Istarska partizanska štampa" u ediciji Istra kroz stoljeća objavila je niz in memoriama, onih u Glasu Istre i u ostalim partizanskim listova. Izabrao sam ona sjećanja koja je objavio Glas Istre.
Vladimir Švalba pisao je u Glasu Istre u prosincu 1943. o drugu Banu. "Drug Ban, visok, pomalo pognut starac blagog osmjeha, a uza nj čvrsta, vesela i energična mlada djevojka - njegova kćerka. Hodali su danima iz svoga pazinskog kraja, da dođu među nas. Dolazili su puni povjerenja i radosti među braću, ni jedan im se izdržani napor nije činio teškim. Spremni su bili da se bore, da se žrtvuju, jer je takvo vrijeme danas, jer za slobodu, za Istru, za naš narod treba da se svi žrtvujemo. Govorio je rado drug Ban o Istri, o onome, što još treba u njoj sve učiniti, upoznavao je metode našeg rada, razmišljao o njihovoj primjeni u Istri. Toplo se je i voljko osjećao među nama, ali se je njegov pogled često gubio u daljinu, pratio je njegove misli, koje su bile uz Istru, uz narod Istre, uz borbu Istre."
Drug Ban i njegova kći su Mate i Olga. Olga, rođena 1926. u Zarečju, proglašena je heroinom 1973. godine. Pomagala je ocu krojaču, napredno orijentiranom Istrijanu. Kuća njezina oca pretvorena je u partizansku bazu. Osmog listopada 1943. godine Nijemci su im opkolili kuću, priveli oca, nju i brata. Nju i oca strijeljali su istoga dana na pazinskom groblju, a brata i majku odveli u koncentracijski logor.