U prigodi Dana starijih osoba

"Jako malo radosti u životu ima onaj tko ne ostavlja ljubav u nasljeđe"

| Autor: Robert Buršić
(Arhiva Glasa Istre)

(Arhiva Glasa Istre)


Priča o domovima staraca, kako su se nekada "bezdušno" zvali, a danas uljuđeno "domovi za starije i nemoćne osobe" (u srednjem vijeku ubožnice), tužna je i zabrinjavajuća. Kao što je i sama starost tužna. Domova nema, nema dovoljno mjesta u odnosu na potrebe i u odnosu na cijenu. Oni domovi za smještaj starijih i nemoćnih osoba čiji je osnivač Istarska županija u pravilu su jeftiniji kada se usporede s cijenama u privatnim domovima. Kažu da taj privatni biznis u Istri niče i raste poput gljiva poslije kiše.

Bilo kako bilo, smještaj u domove, reći ću, nije (obiteljski) dom. Oni su nužno zlo, ali neizrecivo korisni za obitelj koja ne može skrbiti za najdražu osobu koja više ne funkcionira, ni fizički, ni mentalno.

Spomenut ću slučaj moje punice Barbare. Dok je bila mlađa i u svekolikoj formi, neki bi je štocali: "Bare, a starački dom?!". Onda bi Bara rekla samo jednu riječ: "Šibice!". Mislim da ne treba reći što je to značilo.

Punica Barica danas je u domu, kaže da joj ništa ne fali, ali ipak svako toliko sprema svoje osobne stvari, pakira se.

- Di ćete, Bare?

- Idem doma u Motovun!

Otud meni ono da dom nije dom.

Istarska županija trenutno skrbi o osam domova i svaki ima svoju povijesnu priču koju treba spomenuti već zato što neki postoje zahvaljujući dobročiniteljima. To su Dom Domenica Pergolisa u Rovinju, Alfreda Štiglića u Puli, te oni u Raši i Novigradu, a pomaže i domove kojima su osnivači gradovi Poreč, Umag, Buzet i Pazin.

Dom u Rovinju, Casa dei Poveri, dao je sagraditi svojim novcem Rovinjež, liječnik Domenico Pergolis (1829.-1901.). Tom je prigodom poručio: "Jako malo radosti u životu ima onaj tko ne ostavlja ljubav u nasljeđe, meni će biti najveća radost ako se svaki korisnik Doma svakodnevno obraća Bogu molitvom za mene".

(Snimio Anđelo Dagostin)(Snimio Anđelo Dagostin)

U Istri je u povijesti bilo još sličnih primjera dobročinstva. Domenico Fanganel (1829. - 1896.), pulski trgovac, ostavio je gradu 60 tisuća kruna kako bi se otvorio, također 1900. godine, Dom za stare i nemoćne. Giovanni Masconi oporukom je ostavio cijeli imetak i novac za osnivanje ubožišta i sirotišta u Pazinu, koje je otvoreno 1544. godine. Grof Francesco Grisoni dodijelio je 1835. benediktincima iz Praglie vilu u Dajli kod Novigrada. Nakon nacionalizacije imovine i odlaska benediktinaca u Italiju tu je od 1955. do 1989. godine bio starački dom i ubožnica, kada je u Novigradu izgrađen novi dom.

Hospicij u Labinu osnovan je 1561. godine na inicijativu plemića Mateja Scampicchija, a onaj u Barbanu osnovan 1576. godine i bio je specifičan po tome što su nemoćni i bolesni imali pravo u njemu boraviti samo tri dana. Svećenik Martin Milotić oporukom je ostavio 22 tisuće lira s izričitim nalogom da se u Gračišću osnuje hospital za siromašne, domaće i strane, koji je počeo djelovati između 1756. i 1760. godine. Štićenici su imali besplatan smještaj, a za hranu su se morali sami skrbiti. To su činili uglavnom i prosjačenjem.

Zanimljivo je karitativno djelovanje rovinjske bratovštine Madonna di Campo (Majka Božja od Polja), koja je 1475. osnovala ubožnicu. U početku je samo u jednoj sobi prihvaćala uboge, kasnije su se uvjeti poboljšali. Vrata ustanove bila su otvorena lokalnom stanovništvu, ali strancima koji su svoje usluge plaćali i čije nekretnine i dobra nisu ostajali ubožnici nakon smrti. Općina Rovinj je kasnije, 1763. godine, osnovala bratovštinu od Milosrđa ili Nemoćnih siromaha (Suffragio della Carità o dei Poveri infermi), koja je nesretnicima osiguravala svakodnevnu hranu i lijekove.

U novije vrijeme svojim dobročinstvom istaknuo se odvjetnik Denis Jelenković, koji je darovao kuću u Majmajoli kod Vodnjana i uređena u Dom za nezbrinutu djecu.

Na kraju recimo da će vrata domova biti otvorena u Pazinu i u Labinu, a da je Istarska županija za "svoje" domove osigurala sredstva za obnovu i dogradnju. Ostaje gorak okus kada je riječ o hospiciju Bl. Miroslava Bulešića, koji je građevinski zgotovljen prije više godina, ali još nije u funkciji. Nedavno smo saznali da će u njemu biti smješteni štićenici pulskog Doma Alfreda Štiglića, koji će se renovirati.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter