Lučano Rigo poznatom misterioznom čudovištu napravio "spomenik" u svome dvorištu (Snimio Anđelo Dagostin)
Dok su misteriozno škotsko jezero Loch Ness ponovo, po tko zna koji put, prošlog vikenda uz stotine volontera pretraživali istraživači tražeći dokaze da se u njemu nalazi širom svijeta već odavno razglašeno čudovište Nessie, o kojemu prva legenda seže još u 6. stoljeće, dotle se u selu Dobrili, južno od Pazina, u okućnici obitelji Rigo već godinama naočigled sviju nalazi okamenjeno stvorenje koje izgledom nalikuje na prapovijesnu neman.
Ovaj monstrum za razliku od škotskog ne izranja iz vode, već iz zemlje. Vide mu se glava, vrat i prsa, u drugom dijelu trup, a na samom kraju izviruje rep. Vjerno nalikuje famoznoj fotografiji iz 1930-ih godina kada ta beštija izranja iz mračnog jezera. Pokazalo se kasnije da nije riječ o preživjelom plesiosauru (vrsta morskog dinosaura) koji je do današnjice izdržao kataklizmu izumiranja velikih gmazova, već da je bio namješteni model ili fotomontaža. Ali ni to se ne zna sa stopostotnom sigurnošću. Tako da misterija ni do danas nije jenjala.
U ovom slučaju znamo autora ove skulpture u prostoru. Lučano Rigo, poznati voditelj obrta za hortikulturu, od mladih je dana zaljubljenik u svijet dinosaura. Fasciniran je tim pradrevnim svijetom.
U pazinskoj Dubravici, gdje je prije živio, pronašao je dvije žive stijene u prirodi (trup i rep pazinske Nessie) koje su mu dale mašti na volju, a onda je i u kamenolomu u Kanfanaru pronašao dvije stijene od kojih je savršeno sklopio glavu čudovišta. Sve se poklopilo i bilo je spremno da ih instalira u svoju okućnicu gdje se i danas nalaze kraseći ovaj dom. Hoće li se ikad pronaći pravo čudovište Nessie?
- Interesantno bi bilo, a odmah bi kod nas imalo spomenik, smije se Lučano.
Maštoviti autor u svom je redovnom radu pronašao i kamenu stijenu koja potpuno nalikuje svinjskoj glavi, zatim okamenjenu glavu nekakvog brontosaura koji se polako promalja iz podzemlja, a sada krase njegovu uzornu okućnicu. Tu su zatim na portunu kuće kamene kugle iz Pazinskog krova na Pazinčici, iz vremena kada su pokušavali sanirati korito ove rijeke koja presušuje ljeti, a koje je oblikovala priroda kontinuiranim djelovanjem vode.