Iskustvo sezonskog rada iz prve ruke opisao nam je čovjek iz Slavonije koji je prošlog ljeta radio u jednom hotelu na sjevernom Jadranu. Uz molbu, naravno, da mu ne objavimo ime, jer se i ove godine sprema u pečalbu na more. Kaže i da nisu posve točne tvrdnje poslodavaca da su za sezonce izvana smještaj i hrana besplatni. On je lani smještaj plaćao tisuću kuna, a hranu 300 kuna mjesečno, "nije to mnogo, deset kuna po danu, ali nije ni besplatno", kaže. Za predan rad na kraju sezone nagrađen je s dodatnih 825 kuna, "ali daleko je to od 5.000 koliko daju neke veće kompanije". Samac je, skromno živi, pa se radom u sezoni koja zadnjih godina traje i po sedam mjeseci, od početka travnja do konca studenog, pokrije za cijelu godinu. "Ali, mladim obiteljima tih tri eura po satu nije dovoljno za život, kamoli za budućnost, pa odlaze vani. U Austriji za isti posao dobiju devet eura po satu, u Njemačkoj i 12 eura", komentira nam u telefonskom razgovoru.

Njegovo pismo prenosimo u cijelosti:

"Na ovaj tekst potaknula me je želja da povodom predstojeće turističke sezone podijelim s čitateljima svoje dojmove od prošle sezone, kada sam radio u jednom hotelu na sjevernom Jadranu kao servir. Dužnost mi je bila čistiti stolove, to jest uklanjati prljavo suđe, pribor za jelo i čaše te nakon toga pripremiti stolove za idući obrok. Posao je sam po sebi bio jednostavan, ali ipak naporan jer se radilo u dvije smjene, prijepodne i popodne.

Smještaj u hotelu bio je relativno dobar, hrana je bila obilna i kvalitetna, ekipa zaposlenika također je manje-više bila u redu. Svi su odrađivali svoj dio posla, neki bolje, neki lošije. Ono na što bih ja stavio naglasak je ponašanje šefova prema zaposlenicima. Bilo je već članaka u medijima o tome kako se postupa sa sezoncima tijekom rada na moru, pa evo da i ja nešto napišem o svojim bivšim šefovima.

Direktor hotela je simpatični debeljko srednje dobi koji se voli šaliti na račun svojih zaposlenika. On očekuje od svih djelatnika ozbiljnost, profesionalnost, dok njemu pomalo nedostaju te vrline. Sa mnom je volio zbijati šale na račun moje stručne spreme jer sam fakultetski obrazovan, ali sam slijedom događaja bio prisiljen prihvatiti bilo kakav posao, pa makar i posao servira s NKV stručnom spremom. Volio bih da i dragi direktor jednog dana bude prisiljen raditi bilo kakav posao. Vjerujem da mu onda neće biti smiješno kad na svojoj koži osjeti nečiji podsmijeh.

"Ti si udbaš, ti mene pratiš!", rekao mi je jednom prilikom uvaženi direktor hotela. Radilo se o tome da sam nekoliko puta prošao pored njega njemu s leđa dok je objedovao u dijelu sale rezerviranom za djelatnike hotela. Dakle, ja njega pratim time što sam prošao pored njega i zato sam udbaš! Da ga ja ili netko drugi nazovemo udbašem, to sigurno ne bi smatrao šalom..."

U restoranu je sa mnom kao pomoćna konobarica radila i jedna žena, desetak godina mlađa od mene. Između nas dvoje ničega nije bilo, bili smo samo kolege na poslu. Ipak, direktor zajedno s glavnim konobarom i još jednim konobarom, stalnim zaposlenikom, mjesecima su mene i tu ženu maltretirali tvrdeći da bismo bili dobar par. Iako smo im oboje dali do znanja da nam nije do ljubavne veze ni do braka, ovoj veseloj trojici toliko se svidjela ideja da nas spoje u sretnu vezu da nikako nisu odustajali. Sve u svemu, prilično bezobrazno od njih.

Odgovoriš i postaneš problem

Glavni konobar je stariji gospodin pred mirovinom koji je u meni prepoznao talent za rad u restoranu. "Ja se brinem da ti imaš posla!", govorio mi je cijele sezone. Zahvaljujući njegovoj "brizi" radio sam za dvojicu, a primao plaću za jednoga. Glavni konobar redovito je u salu gdje sam radio dovodio stalno nove grupe gostiju, tako da imam što raditi. Hotel ima tri sale za objedovanje plus terasu, a ja sam bio u takozvanoj drugoj sali. U prvoj i u trećoj sali gostiju je nekada bilo više, nekada manje, ali je druga sala bila gotovo uvijek puna jer je glavni konobar turističke grupe od 30-40 gostiju koji su stizali autobusima dovodio meni da ih poslužujem kako ne bih slučajno zaspao od dosade.

Na kraju sezone rekao sam glavnom konobara: "Ako iduće sezone ne dođem ovamo raditi, to će biti u prvom redu zbog tebe!" Tako doista i mislim, jer za plaću od nekih 750 eura neto sa svim dodacima nije se vrijedno ubijati od posla.

Pomoćnik glavnog konobara treći je dragi šef iz tog hotela. On nosi bradu, ali očekuje da svi konobari i serviri budu obrijani. On je šef pa može kako hoće. Potkraj lipnja 2022. dobili smo pomoć u restoranu jer je otprilike 10-ak srednjoškolaca i studenata zaposleno za rad tijekom srpnja i kolovoza kad ima najviše gostiju, a time je i najveća potreba za djelatnicima. Kao starija osoba i servir koji je radio u restoranu nekoliko mjeseci smatrao sam dužnošću tim mladim ljudima reći kako se rade neke stvari. Međutim, pomoćnik glavnog konobara to je doživio kao napad na svoj lik i djelo. "Vi niste šef!", rekao mi je jednom prilikom, a drugi put kad sam imao nekih primjedbi na raspored zaposlenika u restoranu, uzvratio mi je: "Pustite šefovima da o tome odluče!"

Dakle, moje godine (čovjek sam u ranim 50-ima), moje obrazovanje i rad u restoranu ne znače ništa jer nisam šef! U isto vrijeme, taj takozvani šef nije znao nazive hrvatskih mjeseci, iako je domaći čovjek. "Koji je hrvatski naziv za osmi mjesec? Je li to rujan?", pitao me je pomoćnik glavnog konobara jednom prilikom potkraj srpnja 2022. "Ne, nego kolovoz!", odgovorio sam. I tako tip koji ne zna nazive hrvatskih mjeseci je šef, a ja koji znam običan sam sluga u restoranu. Tu je problem, kad neznalice šefuju, a pismeni ljudi služe i rade posao koji je daleko ispod njihovih sposobnosti.

Ja sam direktoru hotela, glavnom konobaru i još nekim zaposlenicima bio smiješan, baš kao i ona žena s kojom su me htjeli spojiti u sretnu ljubavnu vezu. Ta je žena kasnije postala problem i dobila otkaz jer je počela naglas prigovarati koliko mnogo radi a koliko je malo plaćena. Bila je u pravu. Poput mene, i nju je glavni konobar opterećivao sa što više posla. Žena je na kraju "pukla" i zbog čestih verbalnih sukoba s drugim zaposlenicima i šefovima dobila otkaz.

Prisjedne ti plaća

Bio je tu i jedan KV konobar, star oko 40 godina, koji je doista bio stručan i marljiv. Mnogo puta tijekom sezone pomagao mi je obaviti posao jer ga je stvarno bilo previše. Taj konobar vidio je svijeta, radio je na Malti i u Dubaiju. Bez obzira na njegovu stručnost, radno iskustvo i marljivost, on je šefovima postao problem jer je imao neke ideje kako nešto bolje obaviti i nije se sramio reći naglas što misli. Zbog toga je postao "problem" za direktora hotela, glavnog konobara i njegova pomoćnika pa su i njemu sporazumno dali otkaz potkraj sezone. Čovjek je ubrzo našao posao u jednom drugom mjestu na sjevernom Jadranu. Tako to ide.

Šefovi u tom hotelu vole se rugati nekim zaposlenicima, a kada ovi nešto kažu, onda postaju problem. S jedne strane kukaju kako ne mogu naći ljude za posao, a kad im netko dođe raditi, svojim ga bezobrazlukom tjeraju da ode prije kraja sezone. I meni je ne deset, već trideset puta došlo da dam otkaz, ali sam ipak izdržao do kraja sezone i odlučio da se u taj hotel neću vratiti. Za 750 eura neto mjesečne plaće sa svim dodacima kao servir mogu raditi na mnogim drugim mjestima duž jadranske obale.

Direktor hotela ponudio mi je mjesto stalnog sezonca, ali sam odbio. Osjećao bih se tamo više kao stalna budala nego kao stalni sezonac. Raditi za dvojicu, primati plaću za jednog djelatnika i još biti ismijavan od šefova, hvala lijepa! U prvoj polovici prosinca 2022. direktor me pozvao da dođem raditi kao servir za novogodišnje praznike, ali sam i to odbio uz obrazloženje da imam druge planove. Postoje i ljepši načini da se dočeka Nova godina od guranja kolica po restoranu i skupljanja posuđa, pribora za jelo i čaša.

Na kraju, da ne zaboravim - na početku sezone osim ugovora o radu potpisao sam i neki dokument gdje je pisalo da sam upoznat sa Zakonom o radu, s Kolektivnim ugovorom, s Pravilnikom o zaštiti na radu i tako dalje. Nitko mi od šefova u hotelu nije pokazao ni jedan od tih dokumenata. Morao sam potpisati taj papir jer inače ne bih mogao raditi. Svojim potpisom preuzeo sam na sebe svu odgovornost za moguću nastalu štetu, dok hotel kao poduzeće ne bi bio ni za što kriv. Lijepo! Svaka čast! Vjerujem da toga ima i drugdje, ne samo u tom hotelu. Ipak, živjeti se mora, pa onda neki ljudi moraju i raditi da bi preživjeli. A kad radiš, svašta doživiš i često ti prisjedne plaća koju dobiješ.

Povezane vijesti

• Zahuktava se potraga velikih hotelskih kuća za radnicima: Problem manjka radne snage u turizmu rješavaju veće plaće. VEĆE PLAĆE RJEŠAVA NIŽI PDV
• Tisuće Filipinaca želi doći u Hrvatsku i spremni su raditi već za 3.400 kuna, a građevinari, LIJEČNICI i SESTRE STIŽU IZ BANGLADEŠA
• Europski parlament izglasao Direktivu o minimalnim plaćama u EU