"Naš tata, suprug, ponos i ljubav, Massimo Savić, napustio nas je nakon kratke, ali herojske borbe. Iako je otišao s ovoga svijeta, u našim će dušama živjeti vječno; nasmijan, topao, snažan, pun ljubavi i satkan od umjetnosti. Zauvijek ćemo biti tvoje cure", objavile su u petak navečer, 23. prosinca 2022. na Massimovoj Facebook stranici njegova supruga Eni i kćerka Mirna. Karcinom pluća prekinuo je život jednog od najcjenjenijih i najtraženijih domaćih glazbenika koji je navršio 61 godinu.

Ovaj glazbenik kojeg su podjednako cijenili publika i kritika, rođen je u Puli i živio je u Raši. Tu se školovao do svoje 10. godine, da bi potom s majkom odselio u Milano pa u Australiju, u Sidney, gdje je završio 5. i 6. razred, nakon čega se vratio u Istru. U njegovoj biografiji stoji da je u Zagrebu završio Tehničku školu te stekao zanimanje preciznog mehaničara za medicinske instrumente.

Poznata je priča da je u Istri upao u loše društvo. Čuvao je stražu dok su njegovi prijatelji krali stvari iz supermarketa, a od teže kazne spasio ga je socijalni radnik Branimir Vukelić s kojim se morao viđati nekoliko puta tjedno. Ubrzo je Massimo dobio električnu gitaru na kojoj je vježbao i po 10 sati dnevno te postao jedan od najboljih gitarista u labinskom kraju. Godine 1979. odselio je u Zagreb i osnovao bend Dorian Gray koji je 80-ih ostavio trag hitovima "Sjaj u tami" i "Samo za tvoje oči". Godine 2002. potpisao je ugovor s Aquarius Records i snimio albume "Massimo" te "Vještina I" i "Vještina II" s autorskim pjesmama i obradama što mu je donijelo veliku popularnost.

U rujnu 2008. objavio je album "Sunce se ponovno rađa", a krajem te godine nastupio je u Beogradu u prepunom Sava centru. Bio je ljubitelj Franka Sinatre s kojim su ga znali uspoređivati te je održao i koncert "Massimo sings Sinatra". U studenom 2011. objavio je album "Dodirni me slučajno", a 2015. album "1 dan ljubavi". Iste godine je postao članom žirija glazbenog projekta X Factor. Nekoliko puta rasprodao je zagrebački Dom sportova, kao i Sava centar u Beogradu. Među devet osvojenih nagrada Porin je i ona za izvedbu pjesme "Canzone per te", još jednog slavnog Puljanina Sergia Endriga, koja se našla na albumu "1947", projektu koji su pokrenuli i gurali Puljani Edi Cukerić i Mauricio Ferlin.

Ljeta 2013. u pulskoj Areni je odlučio obilježiti 30 godina svoje karijere, što nije bio nikakav problem za Massima koji u rasprodanu Arenu tog ljeta stiže na valu hita "Suze nam stale na put" i brojnih drugih uspješnica koje je nastavio nizati praktički do zadnjeg trena. Te večeri na pozornicu je pozvao prijatelje poput Nine Badrić, Vlade Kreslina, Šajete, grupe Meritas i Nene Belana. Koncert je prenosio HRT, no potrajao je i nakon što su se televizijske kamere isključile.

- Pula je za mene izuzetno važna jer sam rođen u Puli. Od trenutka kad sam se rodio prošlo je pola stoljeća i sada ja imam solistički koncert u pulskom amfiteatru. Mislim da je to, neću reći vrhunac glazbenog stvaranja u Hrvatskoj, ali je sigurno nešto što usrećuje glazbenika koji tog dana ima koncert u Areni. Meni Istra označava djetinjstvo, Pula je oznaka za moj rodni grad, ja sam vam jedan od onih ljudi koji smatraju da bi svakom turistu koji dolazi u Istru ili Dalmaciju ili na otoke trebalo naplatiti 100 eura poreza na ljepotu, ispričao mi je Massimo u razgovoru prije koncerta.

I te večeri u Puli Massimo je još jednom pokazao koliko je ostao vjeran rodnom kraju i potvrdio onu staru da "krv nije voda" pustivši grupu od 200 svojih Rašana besplatno na koncert. Štoviše, on ih je pozvao, pripremio besplatne ulaznice i sve organizirao te im se još i zahvalio kada su došli.

- Raša… Pa to je moja rana mladost! Živio sam i u Napulju i u Sydneyju, ali Raša je moja oznaka za djetinjstvo. Tamo imam puno prijatelja, ljudi s kojima se kužim. Najčešće se čujem s Ivanom Mohorovićem Đoserom, mojim prvim bubnjarom. I danas uživamo razgovarati, ispričao je tada Massimo kolegi Igoru Radiću. "Arena je ionako već bila krcata pa što znači tih 200 besplatnih karata koje su otišle na nekoliko adresa. Može biti samo bolja atmosfera! Altruist sam, volim davati iz zadovoljstva, ne očekujući ništa zauzvrat", objasnio je motive svoje lijepe geste. U Rašu se vratio 2017. održavši tamo svoj prvi koncert nakon skoro 40 godina.

Massimov vrhunac karijere trajao je jako dugo, dok je nizao hitove, albume i rasprodane nastupe. Vraćao se često u Istru, nastupao u Istarskom narodnom kazalištu ili na Kaštelu, u Rovinju ili kod tri kažuna kod Batvači kraj Vodnjana te drugim mjestima. Posljednji put došao je u pulsku Arenu kao gost ovog ljeta da bi odao počast Akiju Rahimovskom koji je preminuo početkom prošle godine, te je izveo pjesmu gotovo simboličnog naslova "Pusti nek traje".

Pjevao je Massimo pjesme koje će trajati, svojim istovremeno jakim ali i nježnim, čistim glasom, s dozom samo njemu svojstvene osjećajnosti. Na koncu je došao do 17 albuma i karijere čiji je vrhunac i dalje trajao, što je zbilja bila neka njegova "tajna vještina" u koju će teško biti proniknuti.

- Massimo je jako cijenio glazbenike u bendu. Kod njega nije bilo neke strogoće koliko ljepote surađivanja. Nije te gledao svisoka, gledao te kao glazbenika i ako si mu se ti sviđao, bio si njegov prijatelj, kaže pulski gitarist Alen Spada koji je surađivao s Massimom.

- Nisam previše snimao s njim, ali sam puno svirao, prisjeća se Spada koji je s Massimom radio na albumu "Sunce se ponovo rađa" na kojem je veliki hit "Zar više nema nas" snimljen s Nenon Belanom, a Spada se pojavio i u istoimenom spotu. "Uvijek je sve moralo biti 'po špagi', lijepo, dobro, točno, morao si biti jako pedantan, morao si biti dobar. Nije baš tolerirao greške, tada bi se okrenuo, malo bi te ružnije pogledao, ali nije to bilo ništa zlobno. Bio je tip koji je htio da bude sve dobro, skoro savršeno, ali vremenom kada bi svirao s njim, bend se formirao i onda bi bilo sve super. Bio je čovjek koji bi sve čuo i volio da bude sve dobro. Bio je perfekcionist i to je i pokazao", kaže Spada.

Zato kada bi se našli na piću, bio je zabavljač koji se smijao, bio je jako zabavan i jako se volio družiti. "Bio je jako pametan, imao je jako bogat vokabular, lijepo bi pričao, što se vidjelo i u njegovim intervjuima", komentira Spada koji kaže da je Massimo odmalena jako volio muziku, odmalena je odlično svirao gitaru, volio je i živio muziku.

Massimo nikom nije pokazao da je bolestan.

- U listopadu sam svirao s njim u Osijeku i čuo sam da ga je netko pitao kako mu je zdravlje, na što je Massimo odgovorio da nije dobro, ali da će se boriti. Rekao mi je da ide na terapije i da će biti što bude, ali da nikom ne kažem. Naravno da me to šokiralo i iznenadilo jer sam mislio da će to potrajati, ali nije… Bio je borac. Doktori mu nisu dali da nastupi u zagrebačkoj Areni za onaj zadnji koncert u studenom, ali on je rekao da će to odraditi s njima ili bez njih. Nitko nije znao, ali on je to napravio jer mu je to bio koncert života, sjeća se Spada.

Dean Zahtila je Massima poznavao još dok je živio u Raši. Labin Art Express je osnovan 1991., da bi se 1993. okupio Metal Guru koji su činili Zahtila, Krešimir Farkaš i Massimo. Zahtila je napravio zvučnu instalaciju za L.A.E. izložbu u Galeriji ŠKUC-a u Ljubljani te je pozvao Massima da za nju snimi soundtrack, koji će se kasnije naći na prvom EP-ju Metal Gurua "Body + Energy + Emotion", a s njima je 1998. nastupio i na EXPO-u u Lisabonu.

- To što je Massimo radio s Metal Guruom smatrao je svojim hobijem, odmakom i odmorom od profesionalnog bavljenja glazbom, kaže Zahtila. "Meni i Kreši on je bio 'instrument' i od mnogih sam glazbenika čuo da je Massimo najbolji gitarist u Hrvatskoj, što je nažalost uživo premalo koristio. Od tri albuma koje smo snimili, dva su izdana, treći još nije, iako je snimljen prije 13, 14 godina, a on je na njima odsvirao i otpjevao apsolutno sve. Zato je po meni on s ne samo najbolji pjevač i gitarist, nego i najveći suvremeni glazbenik u Hrvatskoj. Iako nije znao svirati klavir ili bubanj, nakon dva, tri pokušaja odsvirao bi upravo ono što bi od njega tražio. Priča se da je jednom prilikom Vlatko Stefanovski rekao da to što Massimo može na gitari, ne može ni on ni itko drugi ponoviti. Imao je i savršen sluh. U pauzama snimanja rekao bi toncu što da napravi i išao bi leći u drugu prostoriju, ali probudio bi ga samo jedan krivi udarac bubnja ili jedan krivi glas u dječjem zboru. U društvu je bio je nevjerojatno zabavan, pravi showman, znao je izuzetno dobro imitirati druge pjevače i pjevačice", priča Zahtila koji je Massimu odao počast objavivši na YouTubeu video sa snimkom zadnje suradnje Massima i Labin Art Expressa u performansu "Pozzo" održanom u Labinu 18. studenog 2018.

Povezane vijesti

• Prijatelj Ivan Mohorović Đoser iz Raše: Za nas Rašane Massimo će uvijek biti sjaj u tami
• "Iz jednog pogleda - večer sjećanja na Massima" u Raši
• Raša se večeras prisjeća velikog umjetnika uz druženje njegovih prijatelja. Bit će otvorena i knjiga sjećanja