Iako je Massimo Savić rođen 6. lipnja 1962. u Puli, kao i mnogi Istrani jer je tamo bilo i sada je rodilište, djetinjstvo i dio mladosti proveo je u Raši, gdje i danas žive mnogi njegovi prijatelji i susjedi. U Raši je završio Osnovnu školu "Ivan Batelić", a u Labinu dva razreda Opće srednje škole. Srednju školu je završio u Zagrebu, gdje je osnovao grupu Dorian Grey i ostvario zavidnu glazbenu karijeru u kojoj je snimio 15 studijskih i šest albuma uživo te osvojio čak 15 Porina od kojih dva za najbolji album pop glazbe, tri za pjesmu godine i deset za najbolju mušku vokalnu izvedbu, što ga čini rekorderom u toj kategoriji.

A sve je krenulo iz Raše u kojoj je živio s mamom Eldom, medicinskom sestrom, rođenom Klapčić iz Nedešćine, koja je u 19. godini doživjela paralizu pa je bila dijelom oduzeta, a kasnije je imala i moždani udar te umrla u Domu za starije u Raši. Oca Serđa nije upoznao jer ih je napustio kada je imao tri godine, a umro je u Rovinju kada je Massimu bilo šest. Teškog Massimovog djetinjstva sjećaju se njegovi raški susjedi i prijatelji s kojima smo razgovarali.

Prijatelji Nataša, Malva, Ivan, Viviana, Davor i Bajro

Siromašno djetinjstvo

Viviana Bajramović išla je s Massimom u razred u osnovnoj školi u Raši i bila mu je susjeda pa ga je dobro poznavala.

- Bio je vrlo inteligentan i dobar dječak koji nije puno ni učio jer je sve zapamtio na satu u školi. Družili smo se jako puno. Već tada je imao gramofon i LP ploče pa smo kolegica Eli Fonović i ja odlazile kod njega slušati i skidati tekstove pjesama Bijelog dugmeta i grupe Time kako bi se pripremile za školski ples u subotu. Otišao je s mamom u Italiju pa u četvrtom osnovne u Australiju kod mamine sestre, ali se brzo vratio i morao je polagati ispite za upis u viši razred. Sve je to uspješno položio bez problema jer je bio prirodno inteligentan pa je ovdje završio osnovnu školu. Massimo je imao teško i siromašno djetinjstvo. U Labinu je završio dva razreda srednje škole i zatim je otišao u Zagreb. Tamo je imao curu Elidu Rabljenović s kojoj je hodao u srednjoj školi, ona je Zagrepčanka koja je tu došla kod rodbine i upisala srednju školu i kada se ona vratila u Zagreb, on je otišao za njom, kazuje nam Viviana.

Smatra da je Općina trebala u Raši organizirati potpisivanje knjige žalosti u koju bi se upisali njegovi prijatelji, susjedi, svi koji su ga poznavali i drugi mještani Raše, a koju bi onda darivali Massimovoj obitelji. Vivianin suprug Bajro prisjeća se kako su se susjedi nekad držali zajedno i pomagali. "Nas je bilo osmero u obitelji. Iako smo i mi bili siromašni, za Massima i njegovu mamu uvijek je bio spreman tanjur. Moja mama je kuhala za 15 ljudi. Kada je bio mali, moje su ga sestre čuvale i mijenjale mu pelene dok mu je mama radila, tu u bolnici u Raši. Kada je Elda dolazila s posla, uvijek bi došla do nas jer smo si bili jako dobri, kao prvi susjedi. Možda zbog tog teškog djetinjstva Massimo i nije isticao toliko Rašu u medijima, nego je govorio da je rođen u Puli. Ali je za svoj koncert u pulskoj Areni Rašanima dao 200 ulaznica, a dao bi koliko je god trebalo za svoje Rašane. Bio je dobar i pametan", kazuje Bajro.

Žao mu je što Massimo nije ovdje sahranjen jer mu je mama sahranjena na groblju u Labinu, ali to je bila njegova i odluka njegove obitelji. Sa Zadrom je bio povezan preko supruge, ali su i njegovi djed i baka i rodbina s očeve strane iz zadarskog zaleđa. Massimo je Bajru bio na vjenčanju, povremeno su se čuli, zadnji put mu se javio pola sata prije koncerta u Savičenti, "inače se prije koncerta nije nikome javljao".

Dogovorena tuča

Davor Kogej bio je na posljednjem Massimovom koncertu 5. studenog u Areni Zagreb, a iz djetinjstva najviše pamti dječju tuču s Massimom.

- Kada se vratio iz Australije, rekao je da je tamo trenirao neke borilačke sportove pa sam ga ja izazvao na tuču. Prihvatio je i otišli smo se potući iza jedne barake, hrvali smo se po podu i izmijenili nekoliko udaraca, ali bez mržnje. Pobjednika nije bilo, a kada smo se umorili, vratili smo se k meni po zračnu pušku koju sam imao doma i otišli zajedno pucati uz kanal. Ja sam tada imao možda 11, a on 10 godina, govori Davor.

Massimo, Dragan Alagić i Davor Kogej

To što Massimo nije previše spominjao Rašu, kaže, možda je zato što je želio podvući crtu i u Zagrebu krenuti ispočetka. "On se ovdje nije imao na koga osloniti, sve je morao sam, nitko ga nije gurao. Njegov uspjeh je njegova osobna zasluga", ističe Davor.

Massimova prijateljica iz Raše Malva Konović kaže da Massima poznaje oduvijek. "Uvijek mi se javljao kada god bi došao u Rašu, ali kada se oženio s Eni i dobio dijete, dolazio je rjeđe. Uvijek je samo htio svirati i govorio da mora uspjeti. Imao je jedno razdoblje kada nije želio svirati po feštama i komercijalu, rekao je da čeka svoje vrijeme i dočekao je. Išli smo često zajedno na kupanje u Trget i u Rabac. Bio je i ministrant u crkvi, svaku je nedjelju išao u crkvu, tamo je s popovima svirao i gitaru. U Australiju je išao kod svog najboljeg prijatelja i kuma Jadranka Petija, ali nije se dugo zadržao", prisjeća se Malva.

Ivan Mohorović Đoser s Massimom je dijelio glazbene početke u Raši nakon što je Massimo, koliko on pamti, u Riječkoj robnoj kući kupio električnu gitaru Gibson i na njoj vježbao i po deset sati na dan. Ivan je bio bubnjar, a Massimo gitarist i počeli su zajedno svirati kao duo iz kojeg je kasnije nastao bend.

Najbolji prijatelj Ivan Mohorović Đoser

- Dugo smo svirali sami i vježbali na starom pojačalu u prostoru RKUD-a Rudar. Sjećam se da nas je čovjek čije ime ne želim spomenuti, a kojemu je smetala naša glazba, razdvojio pa sam ja bio u jednoj prostoriji, a Massimo u drugoj. Jedva bismo se čuli, ali smo i dalje svirali. Prvi nastup imali smo kao 16-godišnjaci u osnovnoj školi. Nakon toga svirali smo jedan doček Nove godine u grupi Lem s braćom Smoković i Draganom Zahtilom. Za taj nastup probe smo imali na recepciji u Maslinici, a repertoar nam je bio šarolik. Nakon toga prešao je u grupu Senzus iz Labina koja je svirala na nekoliko mjesta po Labinštini. Poslije drugog srednje otišao je u Zagreb, zvao je i mene, bilo je to vrijeme početka Novog vala. Naš odnos je cijelo vrijeme ostao netaknut, isti iz faze odrastanja do kraja njegova života. Ništa se između nas nije promijenilo. Bio sam mu na zadnjem koncertu u Raši, bio je vrstan gitarist osebujnog vokala, sve što je postigao u životu, sam je postigao. Uspio je u potpunosti i ostvario je naš san, govori Ivan Mohorović Đoser.

Massimov nastup u Raši

S Baby Doll na Radio Puli

Prisjeća se i epizode nakon osnivanja grupe Dorian Grey, kada su u Rašu dolazili Dino Dvornik i Baby Doll, beogradska pjevačica s kojom je Massimo nekada bio u vezi i s njom živio i u Raši.

- S Baby Doll snimili smo pjesmu "Slatke suze ljubavi" u studiju Radio Pule. Massimo, Baby Doll i ja snimili smo prateće vokale, a ton-majstor je bio Davorin Heraković. Bilo je to '86. ili '87. godine. Massimo je uvijek bio zaluđen glazbom. Njegov muzički izvor bio je u Raši, a kasnije se to pretvorilo u rijeku i more odlične glazbe koju nam je ostavio. Osim toga, imao je krasan brak, odličnu ženu i prekrasnu kćer i to mu je bilo na prvom mjestu, kaže Ivan.

Apelira na općinsku vlast Raše da se Massimu kao velikom hrvatskom umjetniku i glazbeniku koji je potekao iz tog mjesta trajno oduže imenovanjem nekog trga. "Trebalo je organizirati autobus iz Raše na komemoraciju u Zagreb, umjesto što je tamo sama otišla općinska načelnica i slikala se. Za nas Rašane Massimo će uvijek ostati sjaj u tami", kaže Ivan Mohorović Đoser.

Općina Raša će mu se odužiti

- Općina Raša namjerava organizirati druženje u spomen na Massima Savića. Ideja je kroz svirku i razgovor s njegovim prijateljima iz djetinjstva, koje je proveo u Raši, odati dužno poštovanje velikom umjetniku. Vjerujemo da ćemo uspjeti okupiti ljude koji su Massima poznavali dok je još samo maštao o pravoj glazbenoj karijeri kakvu će kasnije izgraditi. Massimo je živio za umjetnost. Općina Raša imala je s njim planove oko promocije našeg rudnika koji stavljamo u turističku funkciju. Razgovarali smo o tome, ali nam je, nažalost, otišao prerano. Bili smo ponosni kada je prihvatio poziv da prije pet godina zasvira u njegovoj Raši za njezin 80. rođendan. Taj je koncert nezaboravan, s posebnom emocijom i rekordno punim trgom. Massimo zaslužuje, s obzirom na njegov umjetnički doseg, da mu se Općina Raša oduži i nekim konkretnim priznanjem i to ćemo, nadam se, učiniti, rekla je raška načelnica Glorija Paliska.

Povezane vijesti

• Massimo objavio gdje je pobjegao od loših vijesti
• Massima Savića po dobru pamte i istarski glazbenici. U nastupu perfekcionist, gitarist kojeg je i Stefanovski hvalio, a u društvu pravi showman
• "Iz jednog pogleda - večer sjećanja na Massima" u Raši