Povodom Mjeseca borbe protiv ovisnosti Grad Labin je kroz preventivni program organizirao predavanje za učenike i građanstvo na temu ovisnosti o alkoholu, drogama, kocki i drugim oblicima ovisnosti. O suočavanju s ovisničkim ponašanjem u obitelji govorio je prof.dr.sc. Zoran Zoričić, pročelnik Zavoda za ovisnosti KBC-a Sestre Milosrdnice u Zagrebu i predsjednik Hrvatskog društva za ovisnosti pri Hrvatskom liječničkom zboru koji ima 26 godina radnog iskustva s ovisnicima. Bila je to prilika za razgovor s dr. Zoričićem o problemu ovisnosti u Hrvatskoj, posebice u Istri.

- U Hrvatskoj trenutno imamo relativno stabilnu situaciju, drugim riječima, slijedimo trendove Europe pa je epidemija heroina već desetak godina iza nas, s padom broja registriranih ovisnika o heroinu. Ljudi na heroinu žive sve dulje i kvalitetnije. Najveći dio njih stavili smo na supstitucijsku terapiju s metadonom i bufrenorfinom koja im omogućuje da unatoč ovisnosti žive relativno normalno. Njihova brojka kreće se ispod pet tisuća, imamo registrirano oko 4.850 ovisnika o heroinu i smatra se da je dobar dio ovisnika u Hrvatskoj ipak pokriven sustavom.

Marihuana, igrice i igre na sreću

- Drugim riječima, nisu više tamne brojke, ali s druge strane, ono što nam raste je ponuda a posljedično potrošnja takozvanih amfetamina, dizalica, uključujući i kokain čija je proizvodnja u porastu u svijetu, posebice u Južnoj Americi, i distribucija na europskom tržištu. Kokain je u ekspanziji u Europi pa tako i u Hrvatskoj. Ovi putevi, Balkanske rute, dileri koji rade s tim i organizirani kriminal praktički danas preuzimaju dilanje isključivo kokainom. Mladi ljudi u pravilu su više na amfetaminskim dizalicama i sintetskim kanabinoidima, a stariji, krug koji sebi to može priuštiti, više su na kokainu jer je kokain još uvijek relativno skup. Nažalost, postaje sve jeftiniji pa tako i dostupniji.

- Što je s dvojbama oko marihuane i igara na sreću za koje postoje oprečna mišljenja?

- Imamo ogroman problem i s marihuanom koja je na sva usta ušla u medije i u društvo na način da se priča pro et kontra marihuane. Stav struke je još uvijek da je ne treba legalizirati. Ponekad smo mi iz struke napadani iz raznih centara, neću reći zlonamjerno, ali to je dio polemike kojoj su stručnjaci izloženi. Što je veća šteta, što je veće dobro? Ja bih rekao da nema apsolutno dobrog rješenja, nije crno-bijelo, već nešto između, pa onda razmišljamo što je veće zlo. Nama je jasno da ako legaliziramo kokain i marihuanu, kao što je to u nekim zemljama, da bi to snizilo stopu organiziranog kriminala, ali bi utjecaj na mlade ljude i svi popratni fizički i psihosocijalni problemi bili znatno veći. Odluka je na svima nama. Nas stručnjake se pita za savjet, na nama je da kažemo što će biti u ovom ili onom slučaju, a društvo donosi odluku, odnosno politika koja bi trebala biti ispred nas.

Zoran Zoričić

Uvijek me ražalosti kad politika više slijedi vlastite ili interese određenih lobija, a manje cjelokupnog društva. To se najbolje vidi na primjeru industrije igara na sreću gdje društvo zna da oni koji igraju te igre postaju ovisni i upadaju u dugove, da je to patnja pojedinca i cijele obitelji, da su to suicidi, opća žalost i propast. Država, međutim, vidi samo onaj ulaz u proračun, porez iz tih igara i svoju moć koja ide iz tog novca pa interes države i društva ne mora biti isti. Ako gledamo interes društva, onda je šteta veća od koristi, a ako gledamo interes države, onda je to popunjavanje budžeta, a tu je i interes lobija povezanih s državom. Zadnjih 20-ak godina, nakon dostupnosti igara na sreću, preplavile su nas digitalne igrice i drugi internetski sadržaja, to su takozvane nesupstancijalne, bihevioralne ovisnosti s kojima se sve teže boriti. Čak i kod kocke, kao i kod alkohola ili droge, nekome tko želi stati kažemo, čuj, prijatelju, nema tu između, ili jesi ili nisi, nema tu malo, ili staneš ili toneš. Nekome tko ima 20 godina i navukao se na igrice ili internet sadržaje, ne možeš ga skinuti s interneta, danas je takav život, ne možeš ga isključiti iz života. Tu se sada mijenja paradigma liječenja i prvi put moramo reducirati čovjeku koliko vremena će nešto koristiti. Tu je naša struka pred novim izazovom i nisam baš siguran da imam rješenje za taj problem

- Hrvatska tradicionalno naginje konzumaciji alkohola, s tim da pivo potiskuje vino.

- Alkohol je još uvijek psihoaktivno sredstvo u Hrvata s dominacijom proizvodnje i potrošnje piva. Mi smo nekada bili mediteranski model proizvodnje i potrošnje vina. To smo prije nekih tridesetak godina napustili i prve firme koje je posvojio svjetski kapital bile su domaće pivovare, tako da praktički danas domaće pivovare ni nemamo. Proizvodnja piva raste nesmiljenom brzinom, proizvodnja vina stagnira, dok proizvodnja žestica opada.

Mediteranski i kontinentalni pijanci

- Postoje dva osnovna modela pijenja, mediteranski i kontinentalni. Mediteranski obuhvaća Kvarner i Dalmaciju, stanovnici ovdje imaju sposobnost kontrole, ali ne i apstinencije. Drugim riječima, pije se razblaženo vino, bevanda, može se piti pomalo, ali se pije svakodnevno. Kontinentalni model podrazumijeva apstinenciju tri-četiri dana, ali za dane vikenda sam mortus pijan. U petak se nalije, u subotu održava tu količinu, a u nedjelju se trijezni. Ono što je zanimljivo je da je ovaj kontinentalni model pijenja socijalno vidljiv na ulici jer je čovjek dva dana teško pijan, dok ovaj mediteranski model zamazuje oči. Ja dobijem u Zagrebu ljude koji dođu iz Šibenika, Splita, Pule, nije bitno, i u 55. godini života ima tešku cirozu jetre. Ja mu kažem, prijatelju, teški si alkoholičar, a on kaže, kako, pa mene nikad nitko nije vidio pijanog. I govori čovjek istinu, zaista ga nitko nije vidio pijanog, ali ga nije vidio ni trijeznog jer je on stalno na nekih 0,5-0,8 promila alkohola. Tih pola litre do litre bevande dnevno stalno ga drži u tom stanju, a to kroz 30 godina vodi u teška oštećenja, između ostaloga u cirozu jetre.

- Što je s mladima koji sve ranije počinju piti alkohol?

- To je poseban problem. Danas se dominantno starta s pivom, dečki i curice piju ta produžena pića, stock-colu, viski-colu, džin-tonik i ulaze u taj svijet alkohola. U tim je godinama rizično pijenje alkohola jer je kod mladih ljudi niska tolerancija na alkohol pa sva ta opijanja dovode do rizika u prometu, uspjeha u školi, seksa bez zaštite koji dovodi do maloljetničke trudnoće. Pijenje u mladoj dobi izaziva dodatne komplikacije. Što se tiče nikotina, izjednačena je slika kod dječaka i djevojčica jer se s cigaretama kreće već u 12. ili 13. godini života, a curice će za desetak godina biti u trudnoćama kada će htjeti stati a liječnici se boje izazivanja apstinencijskog sindroma u tim godinama jer bi to moglo biti kontraproduktivno. Djevojka bi mogla roditi oštećeno dijete, a ako prestane pušiti, opet nije dobro za dijete pa bi zato za cure najbolje bilo uopće ne početi jer već nekoliko kutija cigareta u kratkom razdoblju vodi u ovisnost.

- Gdje je u tome Istra kao regija? Prednjačimo li i dalje po broju ovisnika o drogama kao nekada?

- Istra kao najrazvijenija regija u Hrvatskoj i najbliža Zapadu prednjači i po broju ovisnika. Specifična je situacija u Istri. Već 20-ak godina dolazim relativno često u Istru, službeno kao liječnik i zato što se kao Dalmatinac volim iz Zagreba spustiti na more, na Mediteran. Znam situaciju od prije 15-ak godina kada sam na nekim predavanjima u Umagu pričao o problemima s pijenjem kod mladih ljudi i čujem na tim tribinama onaj drugi eho koji kaže, pa čujte, mi smo turistička zemlja, mi zarađujemo i od toga živimo. Onda vidim da u toj istoj maloj sredini postoji krug ljudi koji zarađuju na problemu i popiju svu žrtvu toga. Različiti su interesi, društvo je licemjerno, društvo potiče pijenje nudeći financijsku korist nekima, a onda odgovornost prebacuje na žrtvu, licemjerno, jer sebe izuzme od odgovornosti. To moramo jasno reći. Što se u određenoj sredini više troši alkohol, bit će i veći broj ljudi s problemom alkoholizma. Problem alkoholizma nije problem pojedinca, već njegove obitelji i cijeloga društva jer pijani vozač na ulici može ubiti bilo koga od nas ili našu djecu.

Što se tiče droga, problem Istre je da, nažalost, gledajući broj ovisnika na sto tisuća stanovnika, a ovdje je oko 550 ovisnika, po tome je vodeća županija u Hrvatskoj. Iza Istre su Rijeka i Zadar koji imaju 20 posto manje ovisnika od Istre. Razlog je u financijama, dostupnosti, turizmu, putevima opskrbe jer sve luke imaju puno jednostavnije puteve ulaska nego kontinentalna sredina, znači ponuda je veća, i u konačnici to su i timovi koji bi se protiv toga trebali boriti, kako su organizirani, policija i kako se radi u sustavu obrazovanja. Tu je nekoliko čimbenika koji o tome odlučuju, a važna je otvorenost Istre, blizina Italije i Austrije, masovan dolazak turista ljeti koji sa sobom donose različita sredstva za relaksaciju. Naši mladi ljudi to vide pa pomisle što ne bi i mi, pa ta predaja ide od usta do usta. Stoga nije čudno da Istra posljedično ima najveći problem.

Povezane vijesti

• U stanu mu našli kokain i digitalnu vagu
• POSTAJE LI KOKAINSKI RULET OMILJENA IGRA U HRVATA? Hajrudin Merdanović i Vilim Cvok tvrde: "Šmrču političari, novinari, liječnici, odvjetnici, poduzetnici, nogometaši, mafijaši, pa čak i zatvorenici"
• FOTO I VIDEO / Razbijen krijumčarski lanac: Policija zaplijenila 219 KILOGRAMA KOKAINA