Prošao je još jedan Dan grada Pule, iako u sasvim posebnom obliku, no, za razliku od lani, ove je godine barem bilo nešto sadržaja, iako u skladu s epidemiološkim mjerama. I ovoga su puta za posjetitelje ostali zakinuti oni koji imaju malene prostore, no svibanj, ljeto te, ako kiše dozvole, i rujan omogućit će da se što više toga odvija na otvorenom pa da se vratimo u normalu. Ne u novo, nego u ono poznato staro normalno.

Dok bi se ranijih godina svi organizatori ljutili ako im ne bismo na vrijeme objavili najavu njihovih programa, sada su se stvari promijenile i neki, posebice za događanja koja traju duže, mole da ne najavljujemo vrijeme otvorenja manifestacije, da se ne bi stvarale gužve, već da se posjetitelji rasporede malo po malo po zbivanjima. Klasičnih otvorenja gotovo da i nema, ili su samo za novinare, ili se prenose putem društvenih mreža.

Upravo ta klasična otvorenja najviše nedostaju umirovljenicima, njima je to bio poseban praznik i točno se znalo tko će gdje biti, a neki su bili doslovno svugdje. "Cijepile smo se samo da se sve vrati kao nekada", vele dvije aktivne penzićke, "da možemo opet po svim galerijama i koncertima, da kino i kazalište budu naš drugi dom".

Iako je izložbe možda najbolje pogledati nakon otvorenja, na miru, kada ima manje ljudi, Pulu čine i one gužve ispred galerija, ispred Makine, Cvajnera, Poola, SKUC-a, HDLU-a, HuIu-a i drugih u večernjim satima, onaj šušur, ona uvijek ista poznata lica. Idemo li, mic po mic, u tom smjeru, prema starom normalnom i poznatim prizorima?

Povezane vijesti

• GRADSKA ŠTORIJA Više ili manje galerija?
• Recitatori iz studija "Boško Buha"
• Zaboravljene pulske plaže