NAŠ PRVI SVEĆENIČKI SASTAV

ŽETEOCI SU BILI PRVI ROCKERI S KAPTOLA: ONI SU PRAŠILI dok su se neki vjernici ispovijedali da su griješili jer su slušali modernu glazbu

| Autor: Jurica Körbler

Pisac ovih redova bio je organizator koncerta vokalno-instrumentalnog sastava Žeteoci, prvog svećeničkog banda koji je izazvao i krajnje podozrenje vrha Crkve na Kaptolu. Četiri bogoslova zagrebačkog sjemeništa, Mijo Bergovec, Mato Dukić, Mijo Gabrić i Josip Pustički osnovali su sastav u ljeto 1965. godine i koncert u zagrebačkoj dvorani "Istra" 1969. bio je njihov prvi javni nastup

Bila je to prava senzacija, davne 1969. godine u Zagrebu. Mali, jednobojni plakati najavili su da će u najuglednijoj koncertnoj dvorani "Istra" u samom centru grada nastupiti prvi svećenički sastav Žeteoci. Organizator koncerta bila je samoborska Omladinska organizacija grada Zagreba. Dakle, sve po pravilima. Ali, kada je Omladinska organizacija poslala dopis policiji, tadašnjoj miliciji, zbog formalne dozvole koncerta, nastupila je prava panika. Svjedočimo iz prve ruke. Naime, pisac ovih redova bio je organizator koncerta vokalno-instrumentalnog sastava Žeteoci, prvog svećeničkog banda koji je izazvao i krajnje podozrenje vrha Crkve na Kaptolu. Četiri bogoslova zagrebačkog sjemeništa, Mijo Bergovec, Mato Dukić, Mijo Gabrić i Josip Pustički osnovali su sastav u ljeto 1965. godine i to je trebao biti njihov prvi javni nastup.

Zabranjen koncert u Studentskom centru

Mnogo godina kasnije Mijo Gabrić će se prisjetiti tih dana, i reći: "Crkveni poglavari nisu nam dopustili nastupe u crkvama. Uvježbani i spremni za ozbiljan nastup, uzaludno smo tražili u Zagrebu javnu dvoranu za svoj koncert. Uvijek je odgovor bio ne. U ime samoborske Omladinske organizacije, za potrebe omladine, službeno je Jurica Körbler zatražio u zakup dvoranu "Istra" u Nikolićevoj ulici. Dvorana je bila rezervirana, i kada su plakati s najavom koncerta Žetelaca osvanuli po nekim izlozima i crkvenim vratima, nitko nije slutio kakav će to biti koncert."

"Bila je to prava ludnica", kasnije će zapisati glazbeni kritičari koji su bili u prepunoj dvorani. Mnogi su ostali bez karata i stajali pred dvoranom. Svi su tražili novi koncert, ali dvorana za Žeteoce više nije bila dostupna. "Privučeni velikim zanimanjem publike za naš nastup, javili su nam se drugi organizatori za koncert u Studentskom centru. Tiskani su plakati, prodane ulaznice, no na dan održavanja, koncert je službeno zabranjen i policija je uredovala da ne bi došlo do javne pobune. Sve je to još više zapalilo mase i opet je vrtoglava rasla popularnost Žetelaca, kaže Gabrić.

Sve je počelo na otoku Čiovu u samostanu sv. Križa, gdje je s bogoslovima bio i njihov duhovnik Josip Salač. Nakon jutarnje mise i molitve svi bi se smjestili na samostanskoj plaži, kupali se, kartali, čitali i nešto malo pjevušili. Duhovnik razočaran dosadom upitao je svoje pitomce: "Kakvi su to danas bogoslovi, ne znaju ništa svirati. Kad smo mi bili bogoslovi, svirali smo gitare, harmonike, tambure...?" Nakon toga jedan je od budućih Žeteoca upitao duhovnika: "Znači vi nemate ništa protiv gitara, vi bi voljeli da mi sviramo?" "Da", reče duhovnik, za bogoslove tada vrhovno mjerilo ponašanja. I tako su nastali - Žeteoci.

Svi su bili glazbeno pismeni, učili su glasovir još u Dječačkom sjemeništu, nešto naučili o harmoniji, kontrapunktu i polifoniji, pjevali u zboru pod ravnanjem legendarnog maestra Albe Vidakovića a u slobodno vrijeme svirali gitaru, tambure i druge instrumente.

Poziv kardinala Franje Šepera

Gabrić, koji će kasnije biti glavni ekonom Kaptola, prvi katolički novinar koji je pisao o 'čudu iz Međugorja', blisko surađivao sa Majkom Terezom, a sada je u mirovini prisjetio se prvog koncerta koji je bio pred njihovim poglavarima, profesorima i kolegama, za Nikolinje iste godine.

- Bila je hrabrost stati pred "učene glave" s električnom gitarom, malom frulicom i pjevati neke ritmičke "električarske" pjesme, a oni navikli na violine, orgulje i koralno pjevanje. U to doba zabavna glazba u crkvenim krugovima bila je na zlu glasu. Neki su se vjernici ispovijedali da su griješili jer su slušali moderne pjesme. Da bismo predusreli napad na naš "umjetnički" prelazak preko ruba ondašnjih vjerničkih normi, najavismo svoj novi stil, citirajući Isusa iz Matejeva Evanđelja. "A komu da prispodobim ovaj naraštaj? Nalik je djeci što sjede na trgovima pa jedni drugima dovikuju: 'Zasvirasmo vam i ne zaigraste, zakukasmo i ne zaplakaste'", prisjeća se Gabrić.

Koncert je bio vrlo uspješan, kritičare je nadglasala publika i pljesak odobravanja. To je bio znak da Žeteoci mogu ići dalje. Složili su prvi repertoar, tiskali prvu pjesmaricu "Muzika ljudske duše" te je prodavali nakon koncerata, i za taj novac kupovali nove instrumente.

Kardinal Franjo Šeper bio je u to vrijeme nadbiskup zagrebački. Kad su kardinalu u goste došli biskup Wittler iz Hamburga i apostolski papinski nuncij Mario Cagna iz Rima, pozvao je Žeteoce da se pohvali kako ima napredne bogoslove.

- Održali smo koncert u crvenom salonu nadbiskupskog dvora. Kardinal Šeper i njegovi gosti sjeli su u fotelje, a mi zasvirasmo. Za zahvalu nam je hamburški biskup obećao darovati novo ozvučenje, električne orgulje i dva gitarska pojačala, priča Gabrić.

Žeteoci

U to vrijeme u Hrvatskoj su bili jako popularni sastavi Zlatni akordi i Biseri u kojima je pjevao Vladimir Kočiš Zec i svi su oni posuđivali instrumente svećenicima.

Za vrijeme svećeničkog tjedna, kad je u Zagreb došlo više od tisuću svećenika iz cijele tadašnje Jugoslavije, priredili su Žeteoci koncert. Zainteresirala se i Beogradska televizija i urednik Jovan Ristić snimio je za emisiju Zdravo mladi njihov nastup s pjesmom "Rumeno nebo". Smatrali su da će ta "crvena" boja neba lakše proći, a uz svećenike su nastupili i Crveni koralji i Ivica Percl. Ali, najavljivačica televizijskog programa je uoči emisije rekla: "Izvinjavamo se što ne možemo da emitujemo najavljeni VIS Žeteoci jer je traka izgorela pri razvijanju".

Stalno pod prismotrom tajnih službi

Žeteoci su, međutim, nastavili dalje. Zahvaljujući don Anti Marinovu ondašnjem šibenskom župniku, duhovnom voditelju brojne mladeži, pošli su na turneju po Italiji, s tri autobusa puna mladeži. Svirali su u Lopianu, Napulju, Rimu, Mariapoliju i bili na prvoj audijenciji kod pape Pavla VI. Turneje po Europi su im organizirali hrvatski misionari, ali ni ti nastupi nisu mogli proći bez zanimanja jugoslavenske tajne službe.

- Kada smo na poziv župnika iz Essena Franje Lodete nastupili 1968. godine na Katoličkom saboru njemačkih katolika na naš su koncert došli mnogi Hrvati iz cijele Europe. Nakon koncerta svi su nam prilazili, čestitali nam i rukovali se s nama. Među njima je bilo i poznatih hrvatskih emigranata. Nakon povratka u Zagreb dobili smo poziv u Petrinjsku na saslušanje. Ondje je sjedio drug L. široke glave i vrata, s tankim brčićima, mrka pogleda, derao se na nas, psovao i prijetio nam jer da smo se sastajali s ustašom Jelićem i drugim ustašama. Mi smo samo rekli kako nikoga od njih ne znamo, kako ne možemo spriječiti ljude da nam prilaze. Završni prijedlog druga L. bio je: "Bilo bi najbolje da ne nastupate!". Sutradan je u Vjesniku osvanuo oveći članak, politički intoniran tako da nas se može uvijek pozvati na sud, pod naslovom: "Gdje su želi Žeteoci?", prisjeća se Gabrića toga vremena, kao i zgode s koncerta u Kanadi koji im je organizirao Karlo Sopta iz Toronta, kada su u Windsoru u dvorani zakupljenoj za 600 dolara svirali pred mlađim bračnim parom s četvero djece. Oni su bili jedini u dvorani, kaže Gabrić budući da je raširen glas da je Žeteoce poslala jugoslavenska UDB-a.

LP ploča i pomoć maestra Pere Gotovca

Za drugu turneju po Americi odlučili su snimiti LP ploču, jer su Hrvati u Americi to tražili. "Jugoton" je pristao, ali ako sami sve plate, pa su angažirali maestra Peru Gotovca da im pomogne.

- Pero bi došao u našu dvoranu za vježbanje, mi bismo izveli pjesmu, on bi rekao primjedbe, ispravljao taktove, dionice, čak dotjerivao akcente tekstova. Neke pjesme nije ni taknuo kao na primjer pjesmu "Noć" u kojoj smo za ono vrijeme napravili čudo od zvuka", kaže Gabrić o ploči koja je bila i nagrađivana, a objavljena je u nakladi Glasa Koncila.

Posljednji javni nastup imali su u Dubrovniku. A onda je uslijedio - razlaz.

- Novim dužnostima trebalo se potpuno posvetiti. Svećenici na župe, Bergovec na studij medicine. Teško bi bilo "tjerati" jedno i drugo, turneje i nove obveze. Ali Glas Koncila želio je učiniti nešto na spomen Međunarodnog Mariološkog i Marijanskog kongresa koji se održao u Zagrebu i u Mariji Bistrici godine 1971. Bilo je tada Hrvatsko proljeće. Atmosfera nabijena ponosom. Dogovorismo singl ploču u čast B.D.Marije. Opet potražismo najbolje. Arsen i pjesnik i glazbenik odmah je prihvatio naš prijedlog. Uz par teoloških razgovora stvorio je za Žeteoce povijesnu pjesmu "Majka Marija". Posljednju našu pjesmu snimili smo u istoj onoj dvorani "Istra" u kojoj smo imali prvi koncert, zaključuje Gabrić.

Kao i uvijek u životu, jedna mladenačka avantura je završila i svatko je otišao na svoju stranu."Mijo Bergovec danas je sjajan liječnik, internist i kardiolog, redovni profesor na Medicinskom fakultetu, ima dva sina liječnika i kćerku profesoricu glazbe. Valent Bogadi bio je kapelan u župi Marka Križevčanina u Zagrebu, zatim u sv. Nedjelji, potom župnik u Grubišnom Polju, te u Svetom Križu Začretje, a onda 18 godina dušobrižnik za Hrvate u Kanadi i na koncu prije smrti 2009. godine župnik župe Varaždinske toplice. Mato Dukić, diplomirani teolog, 17 godina je bio vjeroučitelj u Osnovnoj školi Prigorje Brdovečko, potom predsjednik župskog Caritasa i član Uredništva župnog lista "Povjerenje". Otac je troje djece, a najstariji mu je sin svećenik.

Monsinjor Mijo Gabrić, koji je bio bubnjar Žeteoca imao je buran život do umirovljenja. Što sve nije radio! Predlagao je i da se ispod tornja Katedrale napravi kafić, što kardinal Bozanić nije prihvatio. Napravio je i božićne jaslice sa likom Bin Ladena, inicijator je i zanimljivog muzeja koji čeka realizaciju. Bio je i dekan prebendara, do afere koja nikada do kraja razjašnjena. Sada uživa u mirovini i kada se prisjeća Žeteoca samo kaže: "Znali smo da pjevamo Evanđelje, a Evanđelje je radosna vijest".

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter