Ukoliko prijedlog bude prihvaćen, to će ubuduće biti festival koji će se održavati kroz cijelo ljeto s četiri, pet ili šest vrhunskih, zanimljivih bendova koji neće nastupati dan za danom
Ovogodišnji Grand finale - Ratko Divjak, Jure Pukl ,Tadej Kampl i Blaž Jurjevčić (Foto Gordan Nia Topić/Last Minute Open Jazz Festival)
Netom završeni 15. Last Minute Open Jazz Festival u Balama po svemu sudeći bio je i zadnji u ovom obliku, razmišlja nakon još jedne glazbene i organizacijske avanture njegov pokretač Tomislav Pavleka. Ove godine nastupilo je osam sastava kroz četiri večeri, kao što je i uobičajeno, a festival je bio posvećen stogodišnjici rođenja slavnog Astora Piazzole. Nastupili su redom Big Band Pula, Tango Appassionato, Gentleman, Naked, Sketchbook Quartet, Duo Accelerandom, Ratko Divjak kvartet te Daniel Caccia & Organ Trio.
Organizacija
- Imali smo strahovitu sreću, jer je svaki dan postojala velika mogućnost da padne kiša. To svakako iscrpljuje kako nas koji smo to organizirali tako i publiku, no na kraju je sve prošlo bez kiše i imali smo ludu sreću i zahvalni smo sudbini koja nam nije bila uvijek naklonjena, kaže Pavleka i podsjeća na prošlogodišnje izdanje festivala kada je dvije večeri padala kiša.
- To je stvarno porazno kada nešto pripremaš godinu dana i onda padne kiša, a ne možeš promijeniti datum te zbog takvih dramatičnih situacija prošlih godina svaki put sebi kažem "dosta, neću to više raditi", kaže Pavleka i objašnjava radi čega je počeo razmišljati da ovogodišnji 15. Last Minute Open Jazz Festival ostane zadnji ovakav festival, iako ne zna hoće li ga netko drugi nastaviti raditi. Pavleka ističe da će nastaviti surađivati s Općinom Bale i ponuditi drukčiji festivalski koncept, a ukoliko to bude prihvaćeno, to će ubuduće biti festival koji će se održavati kroz cijelo ljeto s četiri, pet ili šest vrhunskih, zanimljivih bendova koji neće nastupati dan za danom jer to iscrpljuje tehničko osoblje i sve u organizacijskom timu.
- Organizirati takav festival je ogromna žrtva i jako je teško. Pogotovo ako takav festival nema financijsku opravdanost. Što se mene osobno tiče, ja na tom festivalu ne mogu zaraditi ništa. Dapače, uvijek sam trošio svoje novce. Shvatio sam da kada smo zapali u taj nekakav apsurdni trenutak da smo postigli svoj cilj i cilj festivala, a to je da smo profilirali Bale u jedan izuzetno zanimljiv kulturno-umjetnički projekt, recimo to tako, kaže Pavleka referirajući se na lokaciju gdje su ljudi počeli dolaziti iz raznih razloga, a ne više da bi samo prespavali.
Produkcija
Sada, kaže, idu na jedan drugi koncept i dižu ljestvicu na višu razinu i pokušat će dovoditi neke jače i time organizacijski skuplje bendove, pa festival više neće biti besplatan nego će se ulaz sigurno naplaćivati.
- Iduće godine možete očekivati festival kroz nekoliko datuma, bit će izvrsno kao i dosada, produkcijski najbolje moguće što možemo napraviti i bit će svakako komercijalno opravdan za nas koji to radimo, najavljuje Pavleka.
Festival će se i dalje održavati na Trgu Tomaso Bembo ukoliko uspiju nastaviti suradnju s Općinom Bale i okolinom, što znači da manifestaciju moraju prilagoditi i stanovništvu. Da bi mogli naplaćivati ulaz morat će taj prostor ograditi, no Pavleka u ovom trenutku ni sam ne zna kako će to izgledati.
Priča
- Svatko je mogao primijetiti da je svaki naš festival imao neku poruku, neku priču. Ovaj naš četverodnevni projekt nije uvijek nužno bio straight jazz. On je imao u sebi elemente klasike, fusiona koji je publiku digao na noge. Treću večer ove godine nastupio je sjajan duo violončela i harmonike nazvan Duo Accelerandum, dvije fantastične djevojke koje sam našao preko Facebooka u Njemačkoj, u nekoj filharmoniji, no međutim to je klasika koja uz njihovu malu doradu ima jazz elemente, ali to se jazzom ne može nazvati. Takav, izvan okvira je bio i bend Naked iz Beograda. Da bi to sve skupa stavili u neku ravnotežu svaki dan je bio i jedan sastav koji svira različite vrste jazza. Tako da je bilo i modern jazza i svega i svačega, a svakako bih napomenuo da smo festival završili s dvojicom po meni najvećih ljudi koje sam upoznao kroz ovo vrijeme, a to su Ratko Zjača i Ratko Divjak. Zjača je inače sam po sebi osebujan, fantastičan, zanimljiv glazbenik koji je neko vrijeme bio i umjetnički ravnatelj našeg festivala i velika podrška jer nam je ukazivao na neke zanimljive bendove sa sjevera Europe. Ratko Divjak je čovjek koji je bio nezamjenjiv kada je svirao u rocku, a i u jazzu je trenutno, u ovom dijelu svijeta, nezamjenjiv. Takav bubnjar poput njega, koji i svira, a ne drži samo ritam, koji osjeća nijanse svakog prijelaza i doslovno ritma srca svakog glazbenika s kojim svira i koji nevjerojatno snažno vodi bend, ono što je on odsvirao je bilo nešto nevjerojatno. Nikada nisam čuo ništa bolje u jazzu, a to je bilo zadnje večeri ovog festivala u Balama, a i mnogi ljudi su mi rekli da nisu čuli ništa bolje. Tvrdim da Hrvatska nije imala bolji koncert, smatra Pavleka.
Poštovanje
Međutim, kada se radi o ovakvom festivalu sve skupa ne ovisi samo izvođačima i organizatorima. Postoji još jedan važan element bez kojeg cijela priča ne bi imala smisla.
- U svijetu imamo fantastično obrazovane muzičare, imamo ljude koji fantastično sviraju, ali ogromno pitanje koje postavljamo svake godine iznova je – što iz njih izlazi, kakva poruka? Imate fantastično tehnički obrazovanog glazbenika iz kojeg ne izlazi ništa. On odlično svira, bend je super, harmoničan, ali iz njega ne izlazi ništa. Znam to po tome što publika sjedi i gleda i ne osjeća ništa. Onda svi odu, nekako konsternirani, znaju da su prisustvovali sjajnom koncertu, a jazz zapravo nije koncertna glazba, jazz mora uznemiriti dušu, on mora prenijeti poruku, mora dati nešto i uzeti. Mora imati publiku koja zna o čemu se radi, zašto je došla na određeno mjesto. Posvuda imate gomilu jazz koncerata gdje publika ne zna zašto je došla. Dolazi zato da bude viđena, da ima s kim popričati. Poslije koncerta vidite grupice ljudi koji sjede i ćaskaju jer se nisu dugo vidjeli. Ovo kod nas je nešto sasvim drukčije. Želim zahvaliti publici bez koje ne bi mogli sve ove godine ovo raditi i to ne bi imalo smisla. Publika u Balama je najbolja publika koju sam u svom životu vidio. Sva četiri dana imali smo jednog cvrčka koji se čuo i davao ritam cijelom festivalu. Niste mogli čuti ništa osim udaljenog auta koji se čuo negdje kod Vodnjana. Bila je apsolutna tišina i apsolutno poštovanje i to je nešto nevjerojatno, ističe Pavleka.