Toni Kranjac iz Labina, nadareni, svestrani i nagrađivani mladi glazbenik, ovogodišnji je dobitnik ugledne Nagrade Papandopulo na natjecanju mladih hrvatskih glazbenika.

Toni Kranjac je učitelj glazbe u labinskoj Umjetničkoj školi Matka Brajše Rašana, član je sastava Sick Sheets, a odnedavno i voditelj Gradskog orkestra Labin. Rođen je u Rijeci 1997. godine i, kako kaže - glazba je njegov život. Glazbeno obrazovanje je započeo u Gradskom orkestru Labin 2006. godine, pod mentorstvom dirigenta Franka Ružića.

- Isprva sam bio zaljubljen u saksofon, što je direktan utjecaj moga oca Lorenca, koji u orkestru svira taj instrument. Ipak, započeo sam s klarinetom što se kasnije pokazalo dobrom odlukom. Nakon nekoliko godina sviranja u orkestru, upisao sam Osnovnu glazbenu školu Matka Brajše Rašana u Labinu u klasi profesora Tončija Trinajstića. Tijekom osnovnoškolskog obrazovanja pobijedio sam na nekoliko državnih i međunarodnih natjecanja u disciplinama klarinet i komorni sastav, kao što su HDGPP, Daleki akordi te međunarodno natjecanje Ars nova u Trstu, što mi je bez sumnje razvilo ljubav prema glazbi i sviranju. Nakon završene osnovne, ali bez pohađanja srednje glazbene škole, primarno zbog manjka vremena, 2015. godine upisujem studij klarineta, u klasi prof. Milka Pravdića. Iste godine, na natjecanju Woodwind & Brass u Varaždinu, osvajam prvu nagradu, što mi daje dodatnu motivaciju za vježbanje. Tijekom studija, završio sam i Jazz modul, te se dotaknuo kolegija dirigiranja. Studij sam završio 2020. godine. Profesoru Pravdiću sam izrazito zahvalan, jer je zaslužan ne samo za razvoj mojih sviračkih vještina, nego velikim dijelom i za moje osobno sazrijevanje, govori o svojim glazbenim počecima Toni Kranjac, koji od rujna prošle godine radi u Umjetničkoj školi Matka Brajše Rašana u Labinu. Na početku ga pitamo kako se snalazi kao učitelj?

- Zahvalan sam školi, posebno ravnateljici Meliti Lasek, na dugogodišnjoj podršci u školovanju, kao i na izuzetnoj prilici za početak rada u školi. Radim kao učitelj klarineta i saksofona, a trenutno imam 11 krasnih učenika i učenica. Kako je u zadnje vrijeme sve online, ili na daljinu, bilo je razdoblja kad se tako održavala i nastava, premda ništa ne može zamijeniti nastavu uživo. Također, prilagodili smo se situaciji i održali velik broj koncerata pod nazivom "Iz škole uživo", koji su se mogli uživo pratiti putem YouTube kanala škole. Pritom je dobro poslužila moja tehnološka spretnost, uspjeli smo sve organizirati, što je nesumnjivo pomoglo djeci da ne izgube volju za sviranjem, a roditeljima omogućilo da mogu pratiti uspjehe i nastupe svoje djece iz sigurnosti doma, jer su koncerti bili bez publike.

- Što za Vas znači nedavno osvojena Nagrada Papandopulo?

- Ova nagrada nije prva koju sam osvojio, no sigurno je najveće postignuće dosad. Na pamet mi je pala jedna analogija koja je svima poznata i trenutno možda aktualna, a to je Valentinovo. To je jedna prigoda u kojoj dvoje ljudi slavi svoju ljubav. No, ako oni ljubav ne prakticiraju svakodnevno kroz godinu, taj dan im baš i ne znači puno. Mislim da se paralela može povući i s natjecanjem, odnosno svakodnevnim vježbanjem kroz dugo vrijeme. Njegovanje ljubavi prema glazbi i razvijanje vještina me je na kraju dovelo do ovakve prigode gdje sam tu ljubav i vještine uspio pokazati i proslaviti.

- Uz kolegu Roberta Mikuljana, vrsnog trubača, needavno ste odabrani kao jedan od dirigenata Gradskog orkestra Labin. Došli ste na čelo orkestra u kojem ste svirali još kao dječak, kakvi su tu vaši planovi?

- Od najranije sviračke dobi dio sam tog orkestra, i često mi se javljala ideja da bih ga jednog dana mogao i voditi, što je sada i stvarnost. Uz epidemiju, otežan je rad orkestra koji već duže vrijeme stagnira. Nadamo se da ćemo kada situacija to dopusti krenuti s probama i nastupima. Započeli smo sa sekcijskim probama, poštujući sve epidemiološke mjere, i u manjim grupama. Na taj način bolje ćemo se pripremiti za skupne probe kada to situacija dopusti. Također, htjeli bismo donekle modernizirati orkestar, te ga sastavom i programom približiti široj publici.

- Član ste i lovransko-labinskog benda Sick Sheets u kojem svirate zajedno sa vašim kolegama iz Umjetničke škole. Što svirate?

- Grupa Sick Sheets osnovana je kao nastavak, svojevrsna evolucija klasičnog sastava Histriatria, kojeg smo osnovali Hrvoje Puškarić i ja. On je na početku osnovnoškolskog obrazovanja bio moj korepetitor i profesor klavira u Glazbenoj školi. Na jednom od natjecanja počeo je svirati svoju istoimenu skladbu za klavir, što je meni ostalo u glavi, i kasnije sam je počeo pjevušiti pred njim. To ga je inspiriralo da osmisli dionicu za klarinet, melodiju koju mi je na probama svirao i koju sam ja tada reproducirao na klarinetu. Nakon Histriatrije, skladao je još desetak izvrsnih skladbi za klarinet i klavir koje smo vježbali na isti način, a note zapisali tek kasnije. U sastav je naknadno ušla i violina, pa je za tu prigodu Hrvoje skladao i tri trija, kao i nekoliko skladbi za violinu i klavir. Tada smo osjetili potrebu za drukčijim izražajem, a Hrvoje je počeo pisati i pjesme. Osnovali smo bend Sick Sheets, a pridružili su nam se Filip Leko na bas gitari, još jedan profesor klavira u Umjetničkoj školi, te Davorin Grgić na bubnjevima, bivši učenik škole. Sviramo glazbu koja je žanrovski neodređena, no može se ukratko opisati kao progresivni rock. Meni sviranje u grupi Sick Sheets puno znači, jer se jednostavno razumijemo, i svi imamo sličan glazbeni ukus. U bendu sviram električni puhački instrument (EWI), koji nije jako poznat široj publici, a u nekim skladbama i klarinet.

U budućnosti bih volio eksperimentirati s drugim instrumentima, kao i elektronikom, loop pedalama i efektima, a imamo u planu prilagoditi odabrane skladbe projekta Histriatria novom, modernijem izričaju. Svi se nadamo da ćemo uskoro moći nastupati, i jedva čekamo priliku da svijetu pokažemo našu pomalo neobičnu, ali zanimljivu i atraktivnu glazbu.

- Svirate li još neki instrument, bavite li se komponiranjem i aranžiranjem?

- Osim klarineta, kroz godine naučio sam svirati još nekoliko instrumenata, neke bolje, neke manje dobro. Iako se u nekoliko ključnih stavki razlikuje od klarineta, saksofon mi je bilo najlakše naučiti jer je srodan mom glavnom instrumentu. Već spomenuti EWI sviram nekoliko godina, također je puhački instrument, no umjesto tipki ima senzore, na što se trebalo priviknuti i povećati preciznost prstiju. Samouk sam gitarist, naučio sam gitaru svirati još prije akademije, a u Zagrebu sam je koristio za ulično sviranje s prijateljima. Tu je još i klavir, što je osnova za učenje glazbene teorije, i bez kojega bi ponekad bilo teško vizualizirati određene elemente u glazbi. Zanimljivo je da je Hrvoje također bio moj učitelj klavira u šestom razredu osnovne glazbene škole, no nerijetko smo te sate koristili za vježbanje autorskih skladbi. U budućnosti bih volio istražiti i naučiti još instrumenata, poput flaute ili nekih gudačkih instrumenata.

Oduvijek sam htio nešto skladati, pa sam kroz godine istraživao razne izričaje za različite sastave. Čim sam se upoznao s glazbom, ideje su počele navirati, pa sam za svoj gušt skladao ili obrađivao kompozicije i pjesme raznih stilova. Kako sam već spomenuo, na akademiji sam završio Jazz modul u sklopu kojeg je, između ostalog, Jazz aranžiranje i improvizacija. Materijala i ideja ima napretek, no trenutno je vrlo malo stvari koje bih objavljivao.

Za bend sam nedavno napisao pjesmu "Ljudi u nebu", za koju se nadam da će je javnost uskoro moći čuti, uz još tri naše pjesme.

- Koju glazbu osobno slušate i volite?

- Moj ukus u glazbi je teško odrediti, i vjerujem da je takva situacija s većinom školovanih glazbenika. U najčešće slušane žanrove ulaze jazz, klasična glazba i rock, no žao mi je ograničiti se samo na tri, tim više što u svakoj od tih kategorija postoji više podvrsta i različitih stilova, a svaki je dobar na svoj način. Od stranih izvođača izdvojio bih Dukea Ellingtona, Ellu Fitzgerald, Milesa Davisa, Snarky Puppy, Jacoba Colliera, Pink Floyd, Beatlese, Andyja Shaufa, Deep Purple, Alice in Chains, Evu Cassidy, Auroru i slične. Popis je velik pa je zato bolje da stanem. Domaće izvođače manje slušam, no volim Indexe, Drugi način, Đorđa Balaševića, Darka Rundeka, kao i neke poput istarskog benda Veja, dalmatinskih Tome Bebića i Valentina Boškovića.

- Kakvi su vam planovi u životu i na glazbenom polju?

- Trenutno mi je, a pogotovo s obzirom na uspjeh natjecanja Papandopulo, puno opcija otvoreno. Kao nagradu dobio sam nastup sa Simfonijskim orkestrom HRT-a, pa se zasad izrazito veselim toj prilici za sviranje. Uz to, postoji mogućnost poduzimanja posljednjeg koraka u obrazovanju, usavršavanje, odnosno specijalizacija kod nekog profesora u inozemstvu. Također, tu je i mogućnost izlaska na audiciju za rad u simfonijskom orkestru. Međutim, trenutno sam vrlo zadovoljan svojom pozicijom i stanjem, poslom u Umjetničkoj školi, tim više što me uskoro čeka i polaganje stručnog ispita za zanimanje učitelja. Kroz posao, a pogotovo sviranje, želim drugima prenijeti dio onog što ja osjećam prema glazbi, bili oni moji slušatelji ili učenici. Čak i ako nije vezano uz glazbu, želim da svi u životu pronađu ono što vole i znaju raditi, i da to rade što više.

Povezane vijesti

• Kvalitetno muziciranje Vladimira Babina u DHB-u
• Bez prave koncertne dvorane i simfonijskog orkestra, ali uspješno
• Carmina Burana i Orašar na ledu kao kruna