Na nama je da izrazimo svoje mišljenje, a tu itekako ima ljudi do kojih te poruke dolaze (Foto: Brian Holidays/privatna arhiva)
Jedan od domaćih hitova upravo završenog ljeta bila je i pjesma "Kuća puna ritma", zagrebačke reggae grupe Brian Holidays iza koje je 20 godina staža. Iako pjesma zvuči veselo, njena je poruka puno ozbiljnija, a iza nje stoji ekipa koju čine Marko Gaćina, Domagoj Tafra, Tomislav Skoblar, Borna Puente, Ivan Perković, Marko Gudelj i Magda Mas. Objavili su tri albuma, sva u izdanju Dallas Recordsa i to "Stereo Roots" 2006., "Save Peace Babylon Delete" 2014., "System Error" 2017. i "System Error (Remix Side)" 2018. (samo kao digitalno izdanje), a novi i još neimenovani i neobjavljeni album snimili su u studiju legendarnog Boba Marleyja na Jamajci.
Osim "Kuće pune ritma" poznati su i po pjesmama "#proljeće", "Tik Tak", "Pleme" (u suradnji s Baby Dooksom), "Crvena žuta i zelena", "Pokreni se", dok su aktualni "Petar Pan" snimili s poznatom jamajčanskom reggae pjevačicom Italee Watson. Kako je bilo snimati na Jamajci i što poručuje "Kuća puna ritma", ispričao nam je frontman Marko Gaćina.
- Kako ste proveli ljeto?
- Ovo ljeto smo se odmarali, baš je bio pravi Brain Holidays. U planu je bila turneja, ali s obzirom na koronu, bilo je nemoguće bilo što kvalitetno planirati, pa smo odlučili preskočiti ovu koncertnu sezonu i pričekati da se stanje stabilizira. Izlazak albuma odgodili smo za kraj godine.
- Kako je bilo snimati novi album na Jamajci u studiju Boba Marleyja? Je li vam se ukazao njegov duh?
- Marleyjev duh na Jamajci je posvuda. Od bezbroj murala po zidovima, do njegovih pjesama koje sviraju doslovno svugdje. Marley im je glavni turistički trademark, tako da to ne čudi. Što se snimanja albuma tiče, Tuff Gong studio je najbolje opremljeni studio za snimanje na području Kariba, osim što ima zavidnu povijest, od opreme ima sve što jedan bend može poželjeti. Snimanje je prošlo glatko i u super atmosferi. Roland McDermot nam je bio za pultom, čovjek je dugogodišnji tonac Julianu Marleyju i Morganu Heritageu, a i u Tuff Gongu je resident tonac. Put na Jamajku bio je dugo, dugo planiran i naravno da je bila prisutna velika doza adrenalina oko svega toga, ali kad smo izašli iz aviona, samo smo pustili da se stvari događaju.
- Jesu li vam se čudili kada ste rekli da ste iz daleke Hrvatske i da svirate reggae?
- Nisu se čudili, reggae se raširio po čitavom svijetu i njima je normalno da ljudi dolaze u domovinu reggaea, snimaju i surađuju s domaćom ekipom. Osim toga bude im drago čuti tako nešto i to respektiraju. Svi znaju za Hrvatsku jer naravno, prate nogomet. Osim snimanja, imali smo i koncert na Italee & Circle of Brethrens festivalu i dobili odličan feedback od ljudi.
- Kako je bilo raditi s Italee Watson? Ovako na videu djeluje prilično simpatično.
- Italee je super žena. Ima nevjerojatnu energiju i karizmu i stvarno se pokazala kao veliki prijatelj. Ona je zaslužna da smo se na Jamajci osjećali kao doma. U studiju je doslovno u dahu napisala svoje dijelove tekstova i snimila vokale. Mi smo to doživjeli kao da se njezinim ulaskom u studio dogodila neka magija, jako smo zadovoljni kako je ta suradnja ispala. Trenutno radimo na nekim njezinim pjesmama, tako da suradnja nije bila jednokratna.
- Da vam netko ponudi da se trajno preselite na Jamajku, biste li prihvatili?
- Život na Jamajci nekom tko nije bio tamo sigurno zvuči jako primamljivo, ali Jamajka nije samo pješčana plaža i more. Iako je otok predivan, ne bih se trajno preselio tamo. Između ostalog zato što volim živjeti u Hrvatskoj, ali sigurno ću se vraćati na Jamajku i to što prije.
- Iako odiše naizgled jednostavnim optimizmom, čini mi se da "Kuća puna ritma" zapravo odašilje jednu političku poruku. Mislite li da je Hrvatska dovoljno otvorena da se takve poruke odašilju i padnu na plodno tlo?
- Na nama je da izrazimo svoje mišljenje, a tu itekako ima ljudi do kojih te poruke dolaze. S tom pjesmom smo htjeli reći kako društvo u Hrvatskoj u cjelini još uvijek nije otvorenih pogleda i kako su ljudi podijeljeni. Tu se raspravlja o povijesti unedogled. Tko je što, čiji je tko... Ljudi se stalno dijele na naše i njihove. Dokle god je tako, bit će lako s njima i manipulirati i nećemo se puno pomaknuti naprijed. Ne mislim da ćemo ne znam što promijeniti, ali se osjećam nekako dužan izraziti što mislim. Kroz većinu tih tekstova je glavna misao jednakost među ljudima. To je naša želja.
- Što bi se zapravo trebalo dogoditi da Hrvatska, pa i njeno okruženje, postanu u prenesenom smislu "Kuća puna ritma"?
- To ne ide od danas do sutra i nije baš jednostavno. Ljudi bi trebali biti ujedinjeni. Mislim da treba doći još koja nova generacija koja će drugačije razmišljati. Doći će i to, nadam se...
- Uspijevate li i dalje naći dovoljno snage da ne potonete u depresiju?
- Uspijevam. Trudim se ne kukati, nego raditi. U studiju sam non-stop i radim neku mjuzu, nešto produciram za druge. Bitno je da se ne stoji nego da se nešto stvara.
- Vezano uz prethodno pitanje, hoće li vaše pjesme i dalje biti ovako optimistične?
- Nikad ne planiram kakve će pjesme biti. Tekstovi se nekako sami događaju. Nekad nešto doživiš i zapišeš tri riječi, nekad dođe cijeli tekst odjednom. Teško je uopće definirati kako te pjesme nastaju. To je odraz nekog unutarnjeg stanja.