Za dobro raspoloženje publike odgovorna je svirka benda ali i scenski efekti koji uključuju svu silu lasera i raznih svjetala uključujući stroboskope i puno, možda čak malo i previše dima te tri video ekrana. Vizualni show ipak je tek podloga za atmosferične Parkerove skladbe kojima se publici uspješno uvlači pod kožu. Na trenutke koncert djeluje kao jedna duga pjesma, povezana psihodeličnim tonovima i elektriziranim ritmovima s čime se spajaju dva vremenski udaljena žanra
Kao što je rekao sinoć Kevin Parker, glavni igrač i pokretač australskog benda Tame Impala s kojim je nastupio u punoj pulskoj Areni, "Lijepo je konačno biti ovdje". To njegovo mišljenje dijelila je publika koja je u velikom broju napunila Arenu i dočekala Parkera i prijatelje.
- Ovo mjesto je je…no lijepo!, zaključio je Parker u istoj replici.
Tame Impala u Pulu su došli u sklopu svjetske turneje na kojoj promoviraju hvaljeni album "Slow rush", čiji bi se naziv mogao prevesti kao spora žurba, ili možda u ovom slučaju preciznije kao nalet. Zbog toga je koncert počeo videom u kojem simpatična dama obučena u bijelu apotekarsku kutu, najavljuje koncert i promovira lijek Rushium. Spomenuti lijek je u potpunosti izmišljen, a kreirao ga je australski, također izmišljeni, farmaceutski brend AionWell. Prema Parkerovoj zamisli, lijek trebao bi usporiti vrijeme i stvoriti osjećaj euforije. To je nekakav osnovni koncept na kojem se bazira čitava turneja jer nisam siguran je li taj imaginarni Rushium putem nekog hipnotičkog placebo efekta nekome zbilja usporio vrijeme, ali je zato preksinoć publika zbilja bila i više nego euforična.
Za takvo dobro raspoloženje publike odgovorna je svirka benda ali i scenski efekti koji uključuju svu silu lasera i raznih svjetala uključujući stroboskope i puno, možda čak malo i previše dima te tri video ekrana. Nad scenom dominira jedan ogroman prsten, nazovimo ga tako, sa svjetlima, i kada se okreće podsjeća na neki stripovski svemirski brod, popularni leteći tanjur, koji kao da će svaki čas aterirati. Vizualni show ipak je tek podloga za atmosferične Parkerove skladbe kojima se publici uspješno uvlači pod kožu. Na trenutke koncert djeluje kao jedna duga pjesma, povezana psihodeličnim tonovima i elektriziranim ritmovima s čime se spajaju dva vremenski udaljena žanra. Moglo bi se reći da Tame Impala osuvremenjuje psihodeliju, iako se znaju približiti klasičnim rock obrascima, pa u jednoj pjesmi djeluju kao da će se na tom ravnom putu prestrojiti čak i na traku heavy metala, no to je samo kratko jer se ubrzo vraćaju na cestu s koje su krenuli. Tu su i Parkerovi stihovi koje nije naodmet poznavati prije no što se odluči kupiti karta za njihov koncert, no naglasak je ipak na glazbi pomoću koje Tame Impala ostavlja tako snažan dojam na prisutne. Parker i prijatelji to čine tako što "začaraju" publiku koja im se potpuno prepusti i uživa.
Znala je publika po što dolazi pa je odlično reagirala na "Borderline" s novog albuma, na "Breathe deeper" pokazala je da zna kolektivno usklađeno aplaudirati i time disciplinirano pratiti ritam pjesme, a na "Feels like we only go backwards" taj je okupljeni i uživanju prema glazbi povezani kolektiv demonstrirao i svoje pjevačke sposobnosti.
- Bilo je je…no nevjerojatno!, poručio je prije zadnje pjesme Parker, oduševivši još jednom već totalno ekstatičnu pretežno mladu publiku. Još jedna salva svjetla, dima i videa i koncert je definitivno gotov nakon nešto manje od dva sata.
Kao gosti, večer su sinoć točno u 20 sati, s prvim zvonom iz Svetog Antuna, koncertno otvorili pjevačica Atina Mattiel Brown i gitarist Jonah Swilley koji čine duo Mattiel, a dolaze iz SAD-a. Publika ih je odlično primila od prve pjesme i bili su stvarno dobri, iako ovako na prvu loptu izgleda da bi za njihov pitki i vrlo razigrani indie rock možda bolje pasao neki manji zatvoreni prostor. No, na kraju su svi bili zadovoljni, a Atina je konstatirala da je ovo najstariji prostor u kojem su ikad nastupali.
- Tako nam se sviđate, volimo vas!, poručila je publici koja je još zauzimala mjesta, nestrpljivo očekujući ono što slijedi.