Mnogi je znaju s malih ekrana gdje je sudjelovala u dva reality showa - "Big Brother" i "Gospodin Savršeni" a uz to niže i brojne uspjehe na glazbenoj sceni. Riječ je o pjevačici Anezi, pravim imenom Alena Nezirević, iz Vrsara, o čijoj zanimljivoj karijeri, životnim stavovima i još koječemu saznajemo u razgovoru za Glas Istre.

- Debitantskom albumu, koji izlazi 14. svibnja, prethodilo je poprilično zanimljivo i kreativno razdoblje duže od desetljeća prožeto singlovima, nastupima na raznim festivalima ali i sudjelovanjem u dva reality showa. Za takvu karijeru potrebno je poprilično izdržljivosti i upornosti...

- Tako je. Dug je bio put do ovog duplog debitantskog albuma. Od sedamnaeste godine profesionalno pjevam, najviše u sezoni tu u Istri, a tek u tridesetoj godini života odlučila sam se za snimanje svojih singlova i javnu pjevačku karijeru. Nešto sam financijski imala spremno za karijeru, ali nakon preseljenja u Zagreb procijenila sam da nemam gotovo nikakve šanse da se upustim u stvaranje pjevačke karijere, s obzirom na moje ambicije, stavove i dotadašnje okolnosti, a i moju procjenu stanja i pravila igre na hrvatskom glazbenom tržištu.

Ta spoznaja me mučila, a onda sam jedan dan vidjela reklamu za reality Big Brother i intuicija je odradila svoje. Cijeli život mi govore da sam veliki osobenjak, pa sam tako bila uvjerena da imam velike šanse za ulazak, iako se uvijek prijavi na tisuće kandidata. Nije to bila nimalo laka odluka zbog velikog rizika za pjevački imidž, budući da danas narod generalno ima velike predrasude i negativnu percepciju naspram reality likova. Ali, za moje ambicije, trebala mi je velika ušteda u novcu kojeg za promociju nisam ni imala, a najviše me privlačila ušteda vremena, što bi mi kao osobi koja je karijeru počela tek s trideset godina jako dobro došlo. To vam je ono kada vas život stisne i upita što ste sve spremni izdržati za viši cilj. Neki tada povuku nemoralne poteze, prodaju dušu, neki i tijelo, neki se ogriješe o druge, postanu nečije marionete... a sve to kod mene nikada nije dolazilo u obzir.

Shvatila sam da imam mentalnu snagu i da sam spremna izdržati ogromne predrasude kojima ću se time izložiti, a naravno i uvrede i napade. Međutim, snaga leži u tome da me gonila ljubav i strast da taj pjevački poziv u budućnosti dignem na drugi nivo, ali nikako pod svaku cijenu. Jako mi je bilo bitno da ostanem svoja, a sudjelovanjem se otvorio prostor da to i ostanem i da upravo time besplatno i neovisno o ikome proguram svoje lice u javnost, što potencijalno nije mala moć, a računala sam da bi mi to moglo pomoći u stvaranju temelja i glazbene karijere. Iako je to sve u teoriji zvučalo dobro, itekako mi je bilo jasno da je mala šansa da mi se u praksi i ostvari. Ali, tko ne riskira ne profitira. Uspjela sam u svom naumu i postala reality lik koji je iznimka koja potvrđuje pravilo instant i kratkotrajnih reality zvijezda, jer sam se zadržala u javnosti kontinuirano već treću godinu od kraja realityja.

Mediji su me prihvatili i kao pjevačicu, ali i ženu sa stavom. Kasnije sam uvidjela da koliko su realityji stigma, toliko su i blagoslov, jer postoji jako puno ljudi koji su shvatili srž moje duše, a kako bi to inače shvatili?! Nikako uz moje nikakve prijašnje prilike da budem u medijima. A, kada je tako, ljudi djeluju iz ljubavi prema vama, sažive s vama i vašom borbom i pomažu vam. Tako da, definitivno, oko osamdeset posto poslovnih showbiz kontakata vučem iz činjenice da sam bila u tim realityjima. To je velika podrška, jer su ti ljudi kroz male ekrane osjetili ono što je i živa istina, a to je da sam tim sudjelovanjima u realityjima iskoristila jedino sebe, tj. svoju osobnost i sposobnost za neki viši cilj. Oni znaju da je taj moj postupak ekvivalent jako poštenom radu u nekom normalnom poslu. Razumiju showbiz i koliko sam se tu izložila i riskirala. Podržavaju takvu hrabrost i snagu i srčano su mi mnogi pomogli i pomažu. Pravi rezultati toga će se vidjeti tek za nekoliko godina, jer ništa ne ide preko noći kada nešto gradiš iz nule.

Međutim, naravno da je puno onih koji to uopće nisu shvatili, pa sam doživjela i doživljavam sukobe i napade od znanih i neznanih, bliskih, ali i totalno nepoznatih ljudi. No, u tome i jesu testovi te moje ljubavi i borbe za viši cilj. Ironično, kod nekih postoji predrasuda da sam materijalist i karijerist, a ja sam upravo suprotno, duhovnjak koji želi pjevanje dići na drugi nivo i kroz to živjeti ljubav. Opisala bih se kao neobično drugačijom osobom od standarda. Toliko je dimenzija i krajnosti u meni da je nekada i meni teško to pohvatati i s tim živjeti, ali bar mi nikada nije dosadno i uvijek mi je zabavno samoj sa sobom. Totalno sam nekonvencionalna, prkosim obrascima, predrasudama, stigmama. Živim punim zanosom i hrabro guram do krajnjih granica borbu za živjeti ljubav i slobodu.

- Je li teško podnijeti te pritiske?

- Normalan čovjek bi teško podnio te pritiske, jer strah od neuspjeha u poduhvatima u koje se ja upuštam bi ga paralizirao. Sjećam se kada me Antonija Blaće pozvala, nakon Big Brothera, u show Gospodin Savršeni. "Biznismen" u meni je tu uvidio još veću promociju od Big Brothera, a budući da je bio u istoj godini računala sam da ne gubim, samo dobivam. Međutim, animozitet prema takvom formatu isprva je bio velik, a time se pojavio i strah, a kad se meni pojavi strah, ja ne bježim već se suočavam i izbacujem se totalno iz komfor zone.

Zbog razmatranja da odem tamo, izgubila sam i svoju najveću podršku, a to je moja mama. Nije htjela razgovarati sa mnom. Ali, intuicija mi je rekla da ja to mogu odraditi bez problema. Danas se i mama divi mojoj snazi da sam se u to upustila, a drago joj je što se nisam na nju obazirala. Na kraju mi je taj show bio kao godišnji odmor naspram Big Brothera, a donio mi je glazbene kontakte čak do inozemstva. Život zaista piše nevjerojatne priče. Čudni su putevi Gospodnji, ali ja uvijek kažem da Njegov scenarij nema greške, ako se kroz život ide čista srca. Na posljetku, ja nisam samo pjevačica, ja sam osobenjak sa stavom, a moj životni cilj u pjevanju i svemu je prenositi ljubav i inspirirati ljude svojim životom. Kao mala sam sanjala o punim dvoranama, ali što idem starija i spoznajem istinski smisao života reći ću vam da bi me puna dvorana usrećila samo ako su u njoj oni koji su me istinski prepoznali. Jest da će mi godine trebati da kroz masu žutila i svakakvih predrasuda o sebi filtriram tolike ljude sličnih osjećanja, ali to vrijedi dočekati. Međutim, dobro mi je i ovako.

- Dolaziš iz Banja Luke, odrasla si u Vrsaru, školovala se u Pazinu i u Rijeci, ljeta provodila u Vrsaru, a trenutno si u Zagrebu. Gdje se najviše osjećaš kao kod kuće?

- Točnije, samo sam rođena u Banja Luci, te davne '86. godine, kada su moji roditelji bili na zimovanju kod tatine strane obitelji. Tata je Bosanac, ali već peto desetljeće živi u Istri, a tako je tu i upoznao moju mamu Istrijanku. Prebivalište u mojoj osobnoj je cijeli život u Vrsaru i nadam se da će do daljnjega tako i ostati. U Zagrebu imam svoj stan u kojem boravim povremeno. Tako da, uvijek je bilo i ostalo da se u Vrsaru osjećam kao kod kuće.

- Zanimljivo je da je debitantski album - dvostruki. Kako je uopće došlo do te ideje - drugi CD je zapravo live izvedba u novim aranžmanima?

- Ideja za dvostruki album nastala je spontano i iz prkosa ovoj korona-situaciji. Vodila sam se onom: "Kad ti život da limun, napravi limunadu". Točnije, govorim o live albumu koji je na drugom CD-u, a nastao je ovu zimu kroz entuzijastičan poduhvat na zajedničku inicijativu mene i kolega i prijatelja Ante Grossija i Domagoja Keče, koji su složili live aranžmane svih pjesama s prvog albuma, a onda sam s njihovim bendom Gramophonix i snimila audio i video, u Tvornici Kulture, na Valentinovo ove godine. Pjesme s prvog CD-a nastajale su punih pet godina, ali sedamdeset posto materijala ipak u zadnje dvije godine kada sam se ozbiljno dala u sve to, nakon izlaska iz reality showova.

- Do sad si se predstavljala i u electro pop, dance pop i pop aranžmanima ali i u akustičnim - koje interpetacije su ti draže tj. uz kakav instrumentarij se više opustiš i bolje izraziš?

- Kada je instrumentarij u pitanju, najviše se opustim i pjevački najbolje izrazim uz live bend. Ali, jako je skupo snimati audio sa live bendom. Nije isto uvježbati i platiti najmanje pet ljudi da svira, pa plaćati i studio za to ili jednostavno kompjuterski složiti elektro pop aranžman bez ijednog čovjeka. Razlika u cijeni je drastična. Ljudi često ne shvaćaju da je snimanje pjesama jako skup "sport", a tek snimanje spotova za te pjesme. Jako mi je bilo tužno čitati pljuvanja i likovanja što nas je snašla korona, kada uzmeš u obzir da većina tih ljudi besplatno i bezbrižno stisne play na YouTube za nešto što smo mi mučno kreirali. Niti bi platili da nas legalno slušaju preko streaming servisa, niti bi platili kartu za koncert, niti bi kupili album... ali bi feštali uz muzičare, a onda ih još i pljuvali. Tužno je to.

- Jednom si izjavila "Uvijek pjevam što osjećam, mislim ili zastupam. Tako da, dok budete slušali tekstove pjesama s ovog albuma, definitivno ćete čuti dosta priča o meni". Možemo li dobiti mali uvid "iza kulisa" - kako ide stvaralački proces kod pisanja pjesama? Jesu li autobiografske pjesme na neki način i terapeutske?

- Na stvaralački proces me potakne neki stav, životna situacija ili odnos. Na primjer, u prvom singlu "Dal se sjetiš ikada?" opisujem ljubavni odnos koji sam proživjela, u drugom "Samo najbolje želim ti" stav kako po meni treba s bivšim ljubavima. Nekad napišem samo tekst, pa odem nekom skladatelju s tim ili već u glavi ili na klavijaturama složim neku melodiju s tekstom, pa odem kod kolega u studio da to uobličimo do kraja. Nekada sve brzo bude gotovo, a nekada se jedna pjesma stvara mjesecima. Može se reći da su neke autobiografske pjesme definitivno terapeutske.

- Pohađala si Pravni fakultet u Rijeci - hoćemo li jednog dana vidjeti te i u toj ulozi?

- Jesam i objesila sam diplomu o zid. Nadam se da me nikada nećete vidjeti u toj ulozi, ali nikada ne reci nikada.

- Debitantski album nosi naslov "100 je razloga", a to je ujedno naslov i nove pjesme koja će se naći na ovom izdanju. Koja je priča iza te pjesme i naslova? Treba li nam sto razloga da nešto učinimo?

- U pjesmi "100 je razloga" opisujem jedan od najtežih odnosa u mom životu. Neću otkriti o kome se radi, iz poštovanja prema toj osobi, ali to je na kraju manje bitno. Bilo me strah te pjesme i ovaj autorski dio mene nije bio siguran da li se toliko želi dati s tim jako osobnim tekstom, ali nekako sam osjećala da je vrijeme da toliko ogolim dušu, a kada je pjesma bila gotova osjetila sam da se po njoj album mora i zvati. Kasnije sam došla na ideju da na omotu albuma predstavim većinu od svojih 100 razloga za ovakav moj životni put. Oni koji mi pruže podršku tako da u ovim katastrofalnim vremenima za glazbenike naruče moj album pročitat će koji su sve to razlozi bili, a nadam se i zamisliti se nad nekima u kojima se i sami prepoznaju.

- Koji su tvoji glazbeni uzori?

- A ima ih dosta, ali izdvojila bih Doris Dragović.

- Surađivala si s brojnim eminentnim glazbenicima. Koga bi izdvojila?

- Da, uz moje autorstvo, na albumu su i potpisi Borisa Đurđevića, osnivača grupe Colonia, Marka Tomasovića, poznatog zagrebačkog skladatelja, Roberta Pilepića, poznatog riječkog skladatelja, ali i Nikše Bratoša, našeg poznatog producenta. Međutim, izdvojila bi svog dugogodišnjeg kolegu i prijatelja Emira Grozdanića, riječkog glazbenika koji je poznat i pod imenom Jed Becker pod kojim stvara blues glazbu, a često nastupa s velikim glazbenicima poput Elvisa Stanića. Emir je aranžer na četiri pjesme s mojeg albuma, ali je i ko-autor glazbe na naslovnoj pjesmi "100 je razloga".

- Imaš li kakav plan promocije albuma? Posebice u ovo neizvjesno vrijeme kad se ne zna hoće li biti koncerata…

- Nažalost, sve će se većinom svesti na internet promociju. S izlaskom albuma na mom You Tube kanalu "ANEZI Music Channel" možete pogledati "Live session prvog albuma '100 je razloga' (Tvornica Kulture)". Počet ćemo od tuda.

- Što ti je najdraže u Istri, imaš li gradove i mjesta koje rado posjećuješ, i s obzirom da si iz Vrsara – što ti je najdraže u tvom mjestu?

- Ajme meni, budimo realni i zahvalni Bogu - Istra je raj na zemlji sa mnogo prekrasnih mjesta. Lakše bi bilo izdvojiti mjesta koja manje posjećujem, ali to nije namjerno, tako da nema potrebe. Zapravo, Vrsar mi je daleko najdraži. Takav osjećaj je veliki blagoslov, budući da sam u njemu cijeli život. Za spot za moj prvi singl u životu "Da l' se sjetiš ikada?" sam zato izabrala upravo Vrsar kao lokaciju, a u njemu možete pogledati ta mjesta koja su mi u Vrsaru draga.

No, najdraže oko Vrsara mi je osjećaj nesputanosti i neopterećenosti kada njime hodam. Kao da baš tu trebam biti. Ja sam čovjek krajnosti, pa koliko kao pjevačica i showbizer volim pozornost, toliko i volim da nema nikakve pozornosti na meni, a Vrsar nudi tu intimu, jer nije iskomercijaliziran toliko kao neka druga mjesta. Mnogi umjetnici su ga voljeli, a spot za moj singl "Pokaži mi put (acoustic version)" snimila sam isto u Vrsaru, u Parku skulptura Dušana Džamonje, velikog umjetnika.

Povezane vijesti

• MATIJA CVEK: Bend i ja smo spremni čim se otvori mogućnost nastupa i JEDVA ČEKAM PRAVI VELIKI KONCERT U ISTRI!
• GRANDIOZNA BALADA KOJA NOSI DUH STARIH FESTIVALSKIH VREMENA U najosobnijoj pjesmi do sada Anezi opisuje svoje životno iskustvo: "Kako pjesmom, tako i spotom, ogolila sam i dušu i tijelo"
• Autorski projekt istarskog jazz glazbenika: LEON BRENKO OBJAVIO ALBUM PRVIJENAC "FROM NOW ON"