(Snimila Ana Orsag / Glas Istre)
Neke je stvari lako predvidjeti, poput jednostavne činjenice da će grupa Brkovi napuniti prostor kada nastupa u Puli, kao štoje bilo u subotu navečer na koncertu u dvorištu Povijesnog i pomorskog muzeja na Kaštelu.
Nakon 20 godina koje su obuhvatli dvosatnom svirkom, Brkovi i pulska publika uspostavili su poseban odnos kojeg bend, a pogotovo njegov frontman Shamso, njeguju i paze tako da je jučerašnji koncert djelovao poput još jednog spoja ili vrlo prijateljskog, gotovo neformalnog posjeta.
Shamso je podsjetio na (nepisano) pravilo da nije dovoljno imati dobrog domaćina već da valja biti i dobar gost, pa je tako i on koristio svaku priliku da komplimentira Puli i Istri, da istakne koliko su mu ova regija i ovaj grad dragi i najdraži, da pohvali ovdašnji mentalitet, da se prisjeti dogodovština iz Pule kao i da se prisjeti ekipe iz Monteparadisa ili Rojca, a uputio je pozdrave i Dinu Kozlevcu, no nisam uspio shvatiti što ih to točno veže.
U svakom slučaju, Shamso i bend potrudili su se publici vratiti energiju koju im je publika dala, a kako bi održali koncert nakon devet sati putovanja iz Banja Luke, gdje su održali prethodni nastup. Imali su sreće da im je na prelasku granice gdje je bila duga kolona, pomogao policajac i jedna policajka koja je imala CD od Brkova.
Energije nije nedostajalo već od prve pjesme, a pjesme je transparentima najavljivala atraktivna Dorotea čije je paradiranje prizvalo atmosferu boksačkih mečeva ali i lokalih sajmova, kao malo poigravanje s kičem. To je tek dio vizualne ikonografije benda koji dolazi u upadljivim kostimima, a sve to pojačava priču njihovog punkfolkwellnessa. To je naziv koji su oni izmislili i učinili sebe jedinstvenom pojavom na glazbenoj sceni, stekavši vjerne fanove.
Sredina između punkerske energije i narodnjačkog zanosa je negdje na parodiji, ismijavanju i kritiziranju svega i svačega, uz neizbježno udaranje po političkim temama, iako se Brkove, barem po ovom što se vidjelo na koncertu, ne bi moglo nazvati angažiranim bendom.
Uostalom, ljudi su sinoć došli da se opuste i opustili se jesu i uživali od prve pjesme, da bi se sveukupno dobro raspoloženje samo pojačavalo kako je koncert odmicao, kulminiravši u bisu sa "Seksom i drogom" i "Hoću da mi dijete sluša narodnjake". Publika je do tada već pokazala koliko može biti glasna i koliko se može naći s bendom na istoj valnoj dužini. Već je prije toga imala priliku da to pokaže, i iskoristila je, na pjesmama kao što su "Samac", "Ne značiš mi više ništa", "Kurvo prokleta", "Bolje da sam s frendovima pio rujno vino" ili "Nije život cvjetno polje". Bend se zblja nije mogao požaliti na kolektivni prijem na Kaštelu što je komentirao i Shamso kazavši da nisu mogli bolje obilježiti 20 godina. Imali su i gosta, mladog pulskog gitaristu Tonija koji je svoje umijeće pokazao na "Boli me".
U pjesmama se uglavnom zezaju, iako ponekad misle ozbiljno kao u "Meti ispred svojih vrata", no Shamsovo tepanje Puli djeluje prilično iskreno. Pula je zbilja jedan od gradova u kojem se mogu osjećati dobrodošlo, što se vidi na svakom njihovom ovdašnjem koncertu, tako da njegovo navijanje "Živjela Pula!" ne djeluje pretjerano. Doduše, nije da djeluje niti smrtno ozbiljno, ali to niti ne bi trebalo.