Legendarni punk folkeri slave 20. godina

Razgovor sa Shamsom 69 uoči večerašnjeg koncerta na Kaštelu: "Snašli bi se nekako i da nas zabrane. Pula=sloboda"

| Autor: Ana Orsag
(Snimio Tomislav Sporiš)

(Snimio Tomislav Sporiš)


Punk folk wellness atrakcija Brkovi danas, 17. kolovoza u 20.30 sati, na pulskom Kaštelu obilježavaju 20 godina postojanja, jedan je to u nizu nastupa benda koji se može pohvaliti titulom koncertno najaktivnijih u regiji. Brkovi su na YouTubeu i Spotifyu prešli 100 milijuna slušanja, a srca heterogene publike osvojili su hitovima poput »Bolje da sam s frendovima pio rujno vino«, »Opasno se drogiram«, »Balkan star«, »Tolerancija«, »Hoću da mi dijete sluša narodnjake«, »Više ni pankeri ne slušaju punk«…

Bend koji je nastao iz zezancije petorice prijatelja s različitim karakterima već dva desetljeća spaja naizgled nespojivo, a njihov diskografski princip jedinstven je na ovim prostorima. Nemaju izdavačku kuću, sve rade sami, a albume objavljuju i nude na internetu potpuno besplatno. Iako njihovih spotova nema na televizijskim ekranima, a pjesme im se ne vrte na radijskim postajama, za njihove koncerte ponekad se organiziraju i posebne autobusne linije, a stihovi pjesama nalaze im se na ulicama mnogih gradova u obliku grafita.

Brkove, koji postoje od 2004. godine, trenutno čine Tomislav Kalousek - Tomac, Alen Vlajnić - Talentino, Igor Paspalj - Torbica, Mario Borg - Šarac, a 2007. pridružio im se karizmatični frontmen Vedran Pehar - Shamso69 koji je i autor većine pjesma.

(Snimio Tomislv Sporiš)(Snimio Tomislv Sporiš)

Uoči pulskog koncerta razgovarali smo s ovim rođenim Mostarcem sa zagrebačkom adresom, članom Hrvatskog društva skladatelja i autorom glazbe i tekstova za preko 80 pjesmama. Shamso je diplomirani fizioterapeut koji je jedanaest godina radio u osiguravajućem društvu i dao otkaz na sigurnom poslu kako bi živio svoje glazbene snove. »Predsjenik uprave nije vjerovao da dajem otkaz zbog benda, tražio me da mu donesem CD, poklonio sam mu album ‘Pizda materina’, a on mi je rekao ‘momak ti si lud’«, objasnio je u jednom intervjuu.

S pankerom koji je svirajući cajke ostvario glazbene snove razgovarali smo o ovom kontroverznom spoju, djetinjstvu u Mostaru, porocima, Puli kao zabranjenom gradu za narodnjake, gradskim moćnicima i gradskoj gospodi, slobodi i uspomenama koje gaji prema ovom gradu i Monteparadisu.

Suludi tekstovi

Otkud ljubav pankera prema narodnoj glazbi?

- Haha. Nemam pojma, moguće da sam to pokupio kao mali u Mostaru. I sam nekad razmišljam o tome. Mada je i sredinom 90-tih krenula jaka ekspanzija narodnjaka, bilo ih je nemoguće zaobići. Moje društvo i ja smo znali slušati sulude tekstove tih pjesama i smijati se.

Kao dijete si pobijedio na lokalnom glazbenom natjecanju? Koju si pjesmu pjevao?

- Bilo je to školsko natjecanje. Sjećam se da je kolega iz razreda završio na trećem mjestu s nekom pjesmom od Tuti Frutija. Ja sam pjevao »Računajte na nas« od Balaševića. Kružio je neki vic u to vrijeme, pa sam tu pjesmu prozvao himna digitrona.

Mostar je poznat po podijeljenosti, ekstremima, spojevima nespojivog i ljudima s posebnim smislom za humor. Dolaziš li s tom energijom u Brkove 2007. godine? Koliko si ti mijenjao Brkove, a koliko oni tebe?

- Mostar je najviše poznat po Starom mostu, barem se nadam da je tako. Dosta specifičan grad, a o žiteljima da ne govorimo. Taj humor nam je vjerojatno pomogao u mnogim teškim vremenima i situacijama. Što se tiče Brkova, tražio sam da izvodimo samo moje pjesme jer sam na samom početku imao neku viziju kako to treba zvučati. Ne znam koliko su momci mene promijenili, ali sam im na svemu do neba zahvalan.

Zanimljivo je što u Pulu u subotu stižete iz Banja Luke, grada iz kojeg je Karlo Rojc, heroj NOB-a po kojem je ime dobila najveća zgrada ovdje, bivša vojarna u kojoj se održava hardcore punk festival Monteparadiso na kojem ste i gostovali. Kakva te sjećanja vežu uz ta vremena?

- Monteparadiso ekipa su moji prijatelji. Pogotovo oni stariji, ove mlađe ne poznajem sve. Dolazio sam na festival od samih početaka. Sjećam se bambusa s pašaretom, ludih noći na Vidikovcu, spavanja na plaži. To su bili dani. Jednom sam došao autostopom iz Mostara, a jednom mi je riknuo auto na povratku. Na sred Rijeke stao Renault 4 i neće da upali. Ostavio sam ga na parkingu u Bakarcu i vratio se po njega za mjesec dana.

Lubitelj si birtija u kojima je stalo vrijeme, imaš li zanimljivih uspomena iz neke pulske?

- Najviše smo išli u Skandal kad bi imali novaca. Većinom ih nismo imali mnogo, pa smo kupovali jeftino vino po vinarijama. Najbolje da pitaš Mehu, on se bolje sjeća.

Svjedočila sam davnih koncertu na jednom beogradskom splavu na kojem se basista toliko napio da je spavao u vlastitoj bljuvotini dok ste vi svirali, a na basu je uletio neki dečko iz publike. Pjesma ide »svi mi kažu da sam zvijezda posto, a ja budala i bio i osto«. Živite i dalje kao »Balkan star« ili su se stvari promijenile s godinama?

- Uh, ispričavam se i tebi i svima koji su morali gledati i slušati taj koncert. Sjećam se da mi je najluđe bilo što je publika tada odlično reagirala. To je bilo davno, u međuvremenu smo dosta toga naučili. Iskustvo ne možeš kupiti. Nikada nećemo za sebe misliti da smo zvijezde, mi smo odrasli na ulici, obični smo ljudi kao i svi ostali. I dalje se popije na koncertima ako me to pitaš.

Poznati ste po žestokom zvuku, energičnim nastupima i sipanju rakije i životnih mudrosti između pjesama, je li teško održati dva velika konceta dva dana za redom kao što su ovaj pulski i banjalučki? Štede li se taktički jetra, glas i leđa?

- Štedim se koliko mogu, a to je ponekad jako teško pošto bi svi oko mene da se druže i stalno nazdravljaju. Pokušavam naći neki balans u svemu tome. Nekada s manje, nekada s više uspjeha.

Znam da voliš Istru, nosiš i majicu »Istra ti materina«, po imenu albuma kultnih pulskih bendova Gori Ussi Winnetou i KUD Idijota. Jesi li ih imao prilike upoznati?

- Obožavam Istru i Idijote! S Tustom sam znao pametno prozboriti onako u hodu. Njegov sin je bio na našem zadnjem koncertu u Puli. Upoznao sam Frica i Pticu, njihov časopis Čempress mi je bio genijalan. Sale nikad nije gotivio Brkove, ali mu to naravno ne zamjeram. On je legenda. Francija nažalost nisam nikada upoznao.

Ti želiš da ti dijete sluša narodnjake, a naš gradonačelnik ih zabranjuje, kaže »nisu u duhu i mentalitetu ovog grada«. Jeste li strahovali da će i vas u Puli zadesiti sudbina Duška Kuliša i njegovih gostiju?

- Nismo strahovali. Snašli bi se nekako i da nas zabrane. Pula=sloboda. Sve zabrane bi, što se mene tiče, trebalo zabraniti.

Zašto su narodnjaci toliki tabu? Prošećeš li gradom u subotu nakon koncerta na Kaštelu čut ćeš da trešte iz svakog drugog kafića na Giardinima. U čemu je problem?

- Nemam pojma. Muzika je muzika, slušaš ako ti se sviđa i zdravo. Političari vjerojatno strahuju da se ne zamjere biračkom tijelu ili svojim šefovima, a »gradska gospoda« misle da će im se slušni aparati previše zaprljati jer inače slušaju samo »dobru glazbu«. Sve je to meni prilično apsurdno kako god okreneš.

Brkovi dijele sličnu sudbinu kao i cajke, nema vas na radiju i televiziji, a punite sve. Je li u vašem slučaju stvar u tome što glazbeni urednici nemaju smisla za humor ili vas »netko sabotira i protiv vas lobira«?

- Više je tu faktora po mom mišljenju. Mi nismo dio hrvatske glazbene industrije i scene, pa urednicima nitko ni ne šalje naša izdanja. S druge strane, mnogi urednici očito nemaju vlastitu autonomiju pri izboru sadržaja koji će se emitirati u emisijama. Osim toga, lobira se u određenoj mjeri. Ne mislim toliko protiv nas koliko za neke druge.

Sve će biti spontano

Vaši koncerti uvijek su puni iznenađenja, želiš li da tako i ostane ili ćeš nam otkriti dolazi li tko od gostiju na ovaj pulski?

- Ništa neću otkriti, koga zanima neka dođe na koncert. Ne zato što ne želim otkriti nego zato što će sve biti spontano, ništa posebno nismo planirali.

Kako vidiš Brkove u idućih dvadeset godina? Nakon Monte Paradisa, Uljanika, Kaštela, je li, što se pulske priče tiče, Arena logičan slijed?

- Uh, kamo sreće! Ali nije se pametno zanositi. Citirat ću svoju pokojnu baku Stoju: »Sine, tko visoko leti, nisko pada!« Vidimo se na Kaštelu, viva!

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter