Prije nekoliko dana u pulskoj Gradskoj knjižnici i čitaonici predavanje pod nazivom "Rock 'n' roll i ratovi na prostoru bivše Jugoslavije 1991.-1995." održao je magistar povijesti Nemanja Stokrp, a predavanje su organizirali Klub studenata povijesti – ISHA Pula i Istarsko povijesno društvo. Stokrp je kroz predavanje, koje je bazirao na vlastitom istraživanju, pokušao odgovoriti na pitanje kakvu je ulogu imao rock 'n' roll u traumatičnim događanjima devedesetih kao dio popularne kulture uvelike uvjetovanom tadašnjim političkim događanjima, a kao dio identiteta jednog dijela populacije.

Stokrp pripada mlađoj generaciji povjesničara, povijest je završio na Katedri za suvremenu povijest na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Beogradu upravo s temom o kojoj je govorio u Puli. Dobitnik je Nagrade "Andrej Mitrović" za najbolji magistarski rad na Katedri za opću suvremenu povijest Filozofskog fakulteta u Beogradu. Većinom se bavi društvenom i kulturnom poviješću, prije svega popularnom kulturom i temom rock 'n' rolla, a trenutno živi i radi u Puli.

Metoda usmene povijesti

- Zašto ste se odlučili na jedno ovakvo istraživanje?

- Nastojao sam spojiti studij i zadovoljstvo. Istraživanje je nastalo za potrebe magistarskog rada iz povijesti, a rock 'n' roll je muzika koju vrlo rado slušam i kojom se bavim. Čim smo mentorica, profesorica Radina Vučetić, i ja zaključili da se rock 'n' roll i ratne devedesete, o kojima tek treba pisati s povijesnog aspekta, mogu povezati, tema je bila tu. Istraživanja o jugoslavenskom rock 'n' rollu obično su ili o njegovim počecima šezdesetih, ili o novom valu. S druge strane slična istraživanja o muzici devedesetih, mislim na ona u Srbiji, obično se bave turbo folkom. Mislim da je rock devedesetih itekako važan.

- Je li bilo lako pronaći sugovornike? Je li netko odbio razgovarati na tu temu?

- Ideja za sugovornike nastala je iz potrebe da uklopim metode usmene povijesti (oral history). Imao sam čast porazgovarati s Petrom Janjatovićem i Saletom Verudom, od kojih sam dobio izuzetno zanimljive i značajne informacije. Svakako planiram nastaviti i proširiti istraživanje i obaviti još intervjua. Nadam se da neće biti odbijanja ni ubuduće.

- Što Vas je najviše iznenadilo?

- Činjenica da je rock 'n' roll bio toliko živ tih godina. Većina misli da je rock bio mrtav mračnih devedesetih, međutim, na čitavom prostoru nekadašnje države razvila se žilava alternativna rock scena. Činjenica je da se iz Srbije preko Mađarske išlo u Sloveniju, ili iz Hrvatske u Makedoniju, da bi se sviralo, zatim činjenica je da se aktivno sviralo i u sarajevskim podrumima, ako je bilo struje.

Bijeg od ružne stvarnosti

- Jeste li se bavili i samim pjesmama, odnosno njihovim stihovima iz tog vremena? Što Vam oni govore?

- Naravno, stihovi su neizostavni. U principu, radi se o nastavku izuzetno angažiranog novog vala. Tekstovi su oslikavali okolnosti devedesetih i kroz njih su se provlačili i nacionalizam, i antiratni angažman, i bijeg od ružne stvarnosti. Ratna tematika nerijetko se provlačila čak i kroz ljubavne pjesme, primjerice na albumu "Lupi petama" Prljavog Kazališta. Omoti albuma su podjednako bitni, kao i vrijeme i mjesto objavljivanja pojedinih izdanja.

- Rock 'n' roll bio je jedno od vezivnih tkiva među mladima na području bivše države. Koliko je rat to promijenio?

- Ante Perković je napisao sjajnu knjigu o raspadu takozvane Sedme republike. Eskalacija sukoba onemogućila je distribuciju nosača zvuka i označila kraj jedinstvenog jugoslavenskog tržišta, dok je fragmentacija jugoslavenskog prostora istovremeno podijelila publiku i zatvorila popularnu kulturu, pa i rock 'n' roll, u nacionalne okvire. Međutim, oni koji su željeli održati stare veze uspijevali su u tome neslužbenim kanalima, a mladi su kao glavni konzumenti rock 'n' rolla najviše platili.

- Mogu li rock i rockeri uopće biti odgovorni za neke, kako je stajalo u najavi predavanja, traumatične događaje na području bivše države? Mislim, pomalo cinično iz osobne pozicije, imaju li rock i njegovi izvođači toliku moć da budu odgovorni za bilo što osim za svoje koncerte i ploče?

- Rock 'n' roll, kao uostalom i popularna kultura, je neka vrst ogledala društvenih zbivanja, a tek onda u znatno manjoj mjeri i katalizator za ta zbivanja. Rock 'n' roll nije doveo da rata, kao što nije uspio ni spriječiti rat, već je "samo" prenosio poruke. Rockeri su odgovorni za ploče, a politika za okolnosti u kojima su te ploče nastajale.

- Koliko je rock 1990-ih bio instrument politike u pojedinim državama nastalima na području bivše federacije, a do koje mjere se rock uspio oduprijeti političkoj manipulaciji?

- Dok je alternativna rock scena bila nezavisna, mainstream autori su itekako osjetili pritisak režima. Veliki broj popularnih rock izdanja nastalih u Hrvatskoj nakon osamostaljenja u produkciji HRT-a i Croatia Recordsa odlikovalo se izraženim domoljubljem, poput kompilacija "The Best Of Rock Za Hrvatsku" ili projekta "Moja domovina", koji je Perković nazvao "hrvatskim estradnim plebiscitom". Pritisak se osjetio i u cenzuri, te su pojedini radijski urednici dobivali i otkaze zbog emitiranja muzike "neprijateljske strane", poput Anice Nonveje s Radio Beograda nakon puštanja pjesme "E, moj druže beogradski".

Od pionira do nacionalista

- Jeste li se bavili slučajevima pretvaranja nekih Titovih pionira u žestoke nacionaliste? Do kakvih ste zaključaka došli? Je li bilo puno takvih slučajeva ideoloških konverzija u domeni rocka?

- Bora Đorđević mi prvi pada na pamet, ali pitanje koliko je on bio Titov pionir od početka. Ono što je na mene ostavilo jak utisak je činjenica da su se rockeri koji su sudjelovali u čuvenoj YU rock misiji 1985. i zajedno otpjevali "Za milion godina" samo 6 godina kasnije našli na suprotstavljenim stranama. Čak su se i Bora Đorđević i Jura Stublić našli zajedno u tom spotu, da bi kasnije nastali "E, moj druže beogradski" i "E, moj druže zagrebački".

- Možete li procijeniti tko bi prije mogao bez koga - rockeri (glazbenici) bez politike ili političari bez glazbenika?

- Ovdje treba reći da naročito u kriznim vremenima, kao što su bili ratovi devedesetih, popularna kultura postaje i subjekt i objekt napada. Drugim riječima, tada je sve postajalo politika. Sjećam se komentara Željka Bebeka na podjele među sarajevskim muzičarima za vrijeme rata kada je rekao da su oni koji su se svrstali u srpske ili hrvatske bendove automatski prestali biti bendovi i muzika i da su postali politika.

- Koliko je danas, u trećem desetljeću 21. stoljeća, rock uopće važan (u odnosu na druge popularnoglazbene pravce)?

- Bit ću krajnje subjektivan – nedovoljno. Mislim da se u odnosu na druge popularne muzičke pravce rock najteže uklapa u današnju instant kulturu.

Povezane vijesti

• Predavanje u Čitaonici Kluba umirovljenika: KAKO SE ZAŠTITITI OD GRIPE
• U Čitaonici Kluba umirovljenika: PREDAVANJE O MAČKAMA I LJUDIMA
• KORONA, KLIMA I KRONIČNO IZVANREDNO STANJE: Predavanje dr. sc. Mladena Domazeta u Sveučilišnoj knjižnici