Sve što je "objektivno i razumno sposobno shvatiti kao odobravanje, podržavanje, promicanje, veličanje ili poticanje" takvih djela potencijalna je osnova za smatranje filma neprikladnim za izlaganje, kažu pravila
Ilustracija (Pixabay)
Kino publika širom svijeta – a naročito gledatelji u Narodnoj Republici Kini – sve će teže dolaziti do ulaznica za popularne hongkonške filmove. Razlog tome je jednostavan – snimat će ih sve manje i po pravilima kineskog zakona o sigurnosti koji se zasniva na čvrstoj cenzuri koja ne obuhvaća samo ono što su autori filma željeli reći, nego i ono što su samo pomislili. Nakon što je proteklih decenija hongkonška filmska industrija oduševljavala globalnu publiku epskim maštarijama o borilačkim vještinama, zaraznim komedijama i romansama s naznakama žestokih strasti, sad će pravu mjeru kino doživljaja određivati lokalni cenzori koji će prema naredbama iz Pekinga raditi na zaštiti Narodne Republike Kine.
Cenzura je, kako javlja The New York Times, već počela. Prošlog tjedna gradske vlasti Hong Konga – megapolisa koji nikako da se uklopi u uobičajeni režim i poredak stvari u Kini čije snage sigurnosti redovito suzbijaju prosvjede njegovih građana – započeli su s blokiranjem distribucije filmova za koje se smatra da potkopavaju nacionalnu sigurnost.
Tako je oglašen i „svečani“ početak cenzure u Hong Kongu čija će filmska umjetnost, prepoznata u svijetu barem po starim karate filmovima Bruce Leeja, doživjeti potonuće na razinu propagande po razini službenog Pekinga. Nije na udaru samo film, cenzura se odnosi i na druge izvedbene umjetnosti koji će uprosječiti Hong Kong, jedan od najpropulzivnijih gradova suvremene Kine koja ga je povratila u svoje granice od Ujedinjenog Kraljevstva 1997. godine.
Tada se nije govorilo o cenzuri, nego o jednoj zemlji s dva sistema, dok se danas radi o jednakom gušenju ljudskih prava za sve.
Zakonske odredbe o cenzuri ne odnose se, naravno, samo na filmove producirane u Hong Kongu. Na meti je i Hollywood – kineska vlada tako pokazuje da će tamošnjim velikim kompanijama, majorima, izbiti iz ruke milijune dolara koje u kino dvoranama potroši kineska publika. I do sada su velike holivudske kompanije ulagale izniman trud da ničim ne povrijede tankoćutne cenzure.
U medijima se opisuje kako je osebujna filmska industrija u Hong Kongu bila – uz lokalnu hranu i financijske institucije koje su bile među najutjecajnijima u Aziji – najprepoznatljiviji simbol tog grada. Nakon Drugog svjetskog rata, Hong Kong je izbacio izuzetno popularne žanrovske filmove i njegovao autore poput Wong Kar-waija i Ann Hui. Stvarao je međunarodne zvijezde kao što su Jackie Chan, Chow Yun-fat, Andy Lau i Tony Leung. Utjecaj hongkonške kinematografije može se vidjeti u radu holivudskih redatelja, uključujući Quentina Tarantina i Martina Scorsesea te u blockbusterima poput "Matrixa“.
Kada je Kina 1997. preuzela Hong Kong, pojavila se zabrinutost zbog moguće cenzure nad hongkonškim kreativnim industrijama. Opravdanom se pokazala tek kad je prošle godine vlada u Pekingu donijela zakon o nacionalnoj sigurnosti inspiriran protuvladinim prosvjedima koji su potresli grad u 2019. godine.
Nova pravila odnose se i na proizvodnju i na prikazivanje filmova lokalnoj, ali milijunskoj publici.
Evans Chan, redatelj koji je već imao problema prikazati vlastiti film u Hong Kongu, rekao je za The New York Times: "Kako prikupiti sredstva? Možete li reći da je ovo film o određenim gledištima, određenim aktivnostima? Nije stvar samo u aktivističkom ili političkom stvaranju filma, već u cjelokupnoj sceni snimanja filma u Hong Kongu."
Cenzura nad filmskom produkcijom i kino distribucijom nije, dakako, jedina mjera kojom se kineske vlasti bore protiv opozicije i mogućnosti da se ponove prosvjedi od prije dvije godine. Vlasti u Hong Kongu promijenile su školske programe, sklonile neke knjige s polica knjižnica i promijenile izborni zakon. Policija je uhitila prodemokratske aktiviste i političare, kao i nakladnike tiražnih novina.
Držeći se stare maksime Vladimira Iljiča Lenjina – koju je obožavao i Mao Ce Tung – kako je „film naša najvažnija umjetnost“ – pooštrena su i pravila kojih se drže hongkonški cenzori koji razmatraju je li neki film podoban za distribuciju. Oni trebaju pripaziti na nasilni, seksualni i vulgarni sadržaj, ali i na to kako film prikazuje stvari "koje mogu predstavljati kazneno djelo koje ugrožava nacionalnu sigurnost".
Sve što je "objektivno i razumno sposobno shvatiti kao odobravanje, podržavanje, promicanje, veličanje ili poticanje" takvih djela potencijalna je osnova za smatranje filma neprikladnim za izlaganje, kažu pravila.
Štoviše, nova pravila ne ograničavaju opseg presude cenzora samo na sadržaj filma.
"Kad se razmatra učinak filma u cjelini i njegov vjerojatni učinak na osobe koje će ga vjerojatno gledati", kažu smjernice, "cenzor bi trebao uzeti u obzir dužnosti sprječavanja i suzbijanja radnji ili aktivnosti koje ugrožavaju nacionalnu sigurnost."
Lokalna politika podržala je, očekivano, filmsku cenzuru jer joj ona jamči mir u odnosima s Pekingom.
U izjavi vlade Hong Konga tako stoji da je "regulatorni okvir za cenzuru filma izgrađen na premisi ravnoteže između zaštite pojedinačnih prava i sloboda s jedne strane i zaštite legitimnih društvenih interesa s druge strane."
Iz zakonskih okvira koji su upravo postavljeni nije jasno mogu li se distributeri filmove ili TV postaje žaliti na odluku o cenzuri. Ali, jasno se kaže kako bi cenzori trebali dodatno proučiti svako filmsko djelo koje „treba biti dokumentarni film" ili izvještavati o "stvarnim događajima koji su neposredno povezani s okolnostima u Hong Kongu" zbog toga što „lokalna publika vjerojatno ima snažnije osjećaje prema sadržaju filma."
Cenzori bi, prema smjernicama, "trebali pažljivo ispitati sadrži li film pristrane, neprovjerene, lažne ili obmanjujuće narative ili prezentaciju komentara."
Jedan od filmova koji više ne bi mogao biti snimljen je, primjerice, niskobudžetni neovisni film „Deset godine“, snimljen 2015. godine, koji je prikazao distopijsku priču o životu u Hong Kongu 2025. godine pod pekinškim zagrljajem.
To se odnosi i na kratki dokumentarni film o prosvjedima u Hong Kongu 2019. godine "Ne dijeli se" koji je ove godine nominiran za Oscara. Zbog njega se ceremonija dodjele Oscara nije prenosila u toj zemlji.
Projekcija filma o prosvjedima 2019. godine otkazana je u posljednji trenutak ove godine nakon što su režimske novine rekle da film potiče subverziju. Sveučilište u Hong Kongu pozvalo je svoj studentski sindikat da otkaže prikazivanje filma o zatvorenom aktivistu.
Najveći dio Narodne Republike Kine već dugo ograničava broj filmova snimljenih izvan Kine koji se mogu prikazivati ??u lokalnim kinima. Ali, Hong Kong je do sada poslovao kao i bilo koje drugo filmsko tržište širom svijeta, a kino operateri nabavljaju sve filmove na kojima se može zaraditi. Pooštrena cenzura pogodit će se i domaće i inozemne filmske studije.
Primjerice, "Joker", film Warner Brossa o super zlikovcima iz 2019. godine, nije bio odobren za puštanje u kinima kontinentalne Kine, ali je u Hong Kongu zaradio više od sedam milijuna dolara.
Kina je za Hollywood postala važnija posljednjih godina jer je jedna od rijetkih zemalja u kojoj raste odlazak u kina. Prodaja ulaznica u Sjedinjenim Državama i Kanadi, koje čine prvo svjetsko filmsko tržište, između 2016. i 2019. bila je nepromijenjena i iznosila je 11,4 milijarde dolara, prema podacima Motion Picture Association. U tom je razdoblju prodaja karata u Kini porasla za 41 posto, na 9,3 milijarde dolara.
Zbog toga američki studiji pokušavaju raditi u okviru kineskog cenzurnog sustava. Prošle godine je američki PEN centar koji zagovara slobodu govora, razotkrio holivudske šefove koji su dobrovoljno cenzurirali filmove kako bi umirili Kinu, odnosno potrudili se da "sadržajem, ulogama, zapletom, dijalogom i postavkama izbjegnu antagoniziranje kineskih dužnosnika". U nekim slučajevima, tvrdi američki PEN, studiji "izravno pozivaju kinesku vladinu cenzuru na svoje filmske setove kako bi ih savjetovali kako izbjeći da se ne zapletu u cenzorske žice".
Hoće li i neovisni hongkoški filmaši, posljednji od svoje vrste u Kini, surađivati sa cenzorima kako bi uopće mogli snimati, pitanje je njihova opstanka. Ali, sve je jasnije kako Hong Kong gubi svoju prepoznatljivost u svijetu filma. Dobro je što je Bruce Lee mrtav, a Jackie Chan u Americi.