(Snimio Duško Marušić Čiči)
»Pomoglo bi mi, ako vam se film dopao, da proširite glas o njemu«, poručio je Pavo Marinković, redatelj filma »Bosanski lonac« koji je premijeru imao u petak u Kinu Valli. Ova austrijsko-bosansko-hrvatska produkcija dopala se publici, ako je suditi po reakcijama. Kino baš i nije da je bilo popunjeno do kraja, ali sasvim solidno za jednu ovakvu projekciju i to još domaćeg filma tako da je zadovoljna bila i voditeljica kina Nataša Šimunov koja je prije i poslije projekcije predstavila redatelja i najavila glavnog glumca Senada Bašića koji se publici ukazao nakon projekcije.
U središtu filmske priče je Faruk Šego, bosanski pisac koji živi u austrijskom Grazu i kojem prijeti deportacija te on odlučuje poduzeti korake da to toga ne dođe. »Bosanski lonac« točno je na pola puta između komedije i drame, sa svojim usponima i padovima, no definitivno ga spašava odličan kraj, a pritom je film nadahnut jednom pričom iz redateljevog života. Marinković je, kako je objasnio nakon projekcije, živio u Austriji i otišao na razgovor s referentom zaduženim za boravak stranaca, ali Hrvatska je u međuvremenu ušla u Europsku uniju.
- Osobna priča je zbog toga što kao umjetnik ili kao netko tko se bavi pisanjem i sl., živite u inozemstvu vrlo lako ostajete bez samopouzdanja nakon prvih posrtanja, nakon što ste prvi put bili neuspješni, kaže Marinković. To se dogodilo i njemu. Nakon što se vratio u Hrvatsku shvatio je da je kompletno izgubio svoje samopouzdanje, mislio je da više ne vrijedi on ili njegove drame i Austrija ga je, kako kaže, »totalno ubila u pojam« tako da je Faruk Šego na neki način Marinkovićev alter ego, a tu je još i jedan događaj na kraju filma koji se također slično odigrao u stvarnosti. »Njemu se dogodilo slično što se dogodilo meni«, kaže Marinković koji je »Bosanski lonac« opisao kao Farukovu potragu za svojim korijenima zbog kojih je umjetnik, ili je drugačiji.
Faruka je utjelovio Bašić koji se zahvalio publici na dolasku.
- Kada sam negdje 2018. dobio scenarij i čuo se s Pavom bio sam zaista prijatno iznenađen i nekako smo se našli na dobroj razini razumijevanja iako smo prvo komunicirali preko digitalnih platformi. Kako je Pavo rekao da je Hrvatska ušla u Europsku uniju sada mi je drago da Bosna nije ušla u EU jer ne bih dobio ulogu, našalio se Bašić. »Ova uloga se zaista razlikuje od svega što sam do sada radio i jedna je od mojih najtežih uloga, ne znog tehničkih razloga, što ne govorim njemački, nego zbog unutrašnjeg života koji je trebalo probuditi. Tu mi je pomoglo i moje nemalo iskustvo u teatru, na filmu i televiziji. Mislim da smo napravili jedan vrlo ugodan posao i mislim da se film doživljava vrlo pozitivno, barem sam ga ja tako doživio«, kazao je Bašić, a Marinković se nadovezao objasnivši da Bašić nije prihvatio ulogu, film ne bi bio snimljen. Ipak, unatoč dobroj volji nije sve išlo glatko zbog covida i Bašićeve bolesti.
Uključila se i pulska publika i to najviše zbog Bašića, jer ipak je on zvijezda, ne samo ovog filma. Jasno je bilo preksinoć koliki je trag ostavio ulogom jednog drugog Faruka, onog u »Lud, zbunjen, normalan«, po kojoj ga najviše prepoznaju, što se vidjelo i u Puli. Publiku u Kinu Valli zanimalo je kako je Bašiću bilo učiti njemački, kako je bilo glumiti Faruka Šegu u »Bosanskom loncu« i kako mu je zdravlje, a mnogi su se s njim nakon ove male prezentacije htjeli fotografirati i još popričati. Neki su mu pak jednostavno htjeli čestitati na ulozi.