Park je preuređen 1998. prilikom renoviranja tvorničkog kompleksa u uvali Sabbionerra uz samu obalu. Dobili smo zadatak održavanja travnjaka i uzgoja više od 13 tisuća zasađenih biljaka. Bilo mi je pravo zadovoljstvo uzgajati magnolije koje su sa početnih četiri narasle na devet metara i daju jednu od najljepših hortikulturnih vizura u Hrvatskoj, objašnjava nam Rudi u obilasku parka

Rudi Marožin, koji se brine o jednom od najljepših jadranskih vrtova uz upravnu zgradu Adris grupe, ima različite interese, ali se najljepše osjeća u svima dobro poznatom parku. Nastao na prostoru od 2,4 hektara uz more u uvali Sabbionera, čijom šetnicom svakodnevno prolaze tisuće Rovinjaca i njihovih gostiju, park je formiran još za gradnje tvorničkog kompleksa austro-ugarskog duhanskog monopola. Nekoliko je puta temeljito obnavljan, pa je izgledom i formom sretan spoj engleskog, austrijskog i mediteranskog stila.

- Kad ti hobi postane posao ispunjen si zadovoljstvom. Vrtlarstvo i hortikultura su mi nekako u genima. Kao đak obrtničke škole sam često putovao, a najdraže su mi bile boje Nizozemske, prepune cvijeća, ukrasnog bilja, parkova i travnjaka. Obično smo putovali autostopom, autobusom ili vlakom, spavali u hostelima i plaćali troškove usputnim faturetama. U Nizozemskoj i susjednoj Belgiji uvijek se našlo povremenih poslova. Po završetku školovanja prvo sam radio kao kovinotokar, u Istragrafici se prekvalificirao u grafičara, a kod kuće sam se sa ocem Ivanom bavio uzgojem ukrasnih biljaka. Kada se ukazala prigoda spremno sam prihvatio posao vrtlara, priča Marožin, koji se uglavnom samo didaktički usavršavao čitajući knjige o ovim vještinama i hortikulturi.

Za Domovinskog rata tri je godine bio pričuvni policajac. Kada se vratio Istragrafika je već bila u vlasništvu Adris grupe. U tvornici je bila posložene nova ekipa pa je raspoređen na portu. S tog je mjesta pratio renoviranje čitavog tvorničkog kompleksa prema projektima poznatog arhitekta i sveučilišnog profesora Marjana Hržića i formiranje moderne verzije parka, popločenog ulaznog platoa i pješačkih prolaza do zgrade uprave Adrisa. Na kraju je 1998. dobio je priliku da ga vodi sa dvoje pomoćnika, Stevom Stanojevićem i Dragom Starićem.

Egzotične vrste

- Park je već preuređen od strane hortikulturne tvrtke Horting Siscia, a mi smo dobili zadatak da uređujemo i održavamo travnjak i gajimo više od 13 tisuća zasađenih biljaka. Bilo mi je pravo zadovoljstvo uzgajati magnolije koje su sa početnih četiri narasle na devet metara i daju jednu od najljepših hortikulturnih vizura u Hrvatskoj, posebno kada se krajem godina ukrase rasvjetnim instalacijama. Tu su nadalje brojne egzotične i mediteranske stablašice, ali i trofejni primjerci primorskog hrasta crnike, čempresa, pinija i legendarnog ginka“ objašnjava nam Rudi u obilasku parka.

- Kada su kolege išle u mirovinu ja sam u posao uveo sina Ivana, pa sad zajedno od 2007. preko obiteljskog obrta Hortis vodimo park kao koncesionari Adrisa. Iako bih mogao u mirovinu, još radim sa sinom, koji vuče, a ja mu pomažem, više savjetima nego fizičkim radom. Uz to Ivan se brine o mediteranskom parku u novoj ACI-jevoj marini na obalnoj šetnici ispod Grand hotela Park, koji je izuzetan kao građevinski, po meni još više i krajobrazni poduhvat, bez premca na obje strane Jadrana, zanosno priča veliki ljubitelj prirode i pješačenja Rudi Marožin, koji svakodnevno propješači i do 20 kilometara.

Od svih vrsta u parku, od kojih su neke odstranjene jer nisu uspijevala u ovdašnjoj mikro klimi, Marožinu su najdraži ginko i magnolija, dva različita stabla velike hortikulturne tradicije. Ginko, pojašnjava Rudi Marožin, potječe još iz vremena dinosaura, prije evolucije cvjetnih biljaka. U divljini danas nestaje, ali je jedna od najčešće propisivanih biljaka u biljnoj medicini, pa ga koriste i naši farmaceuti u koprivničkom Belupu. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) još je 1994. odobrila uporabu ekstrakta ginka i čaja od njegovog lišća, koji u godini mijenja broju, od zelenog do crvene i zlatno žute.

Ginko i magnolija

- Ginko se smatra živim fosilom i jedina je preostala vrsta nekada rasprostranjenog reda Ginkgoales, čiji je praoblik postojao već prije 300 milijuna godina. Ledeno doba preživio je u jugoistočnoj Aziji, gdje su ga prije 900 godina otkrili budistički svećenici. Danas se uzgaja u gotovo cijelom svijetu. Dugovječnost ginka posljedica je njegove izuzetne otpornosti na najrazličitije klimatske i druge promjene te sve vrste štetnih djelovanja iz okoliša, objašnjava Rudi Marožin.

Kad je riječ o magnoliji, radi se o ukrasnom stablu s više od 240 cvjetnih vrsta. Nazvana je prema čuvenom francuskom botaničaru Pierreu Magnolu, koji je uz znanstveni rad u 17. stoljeću vodio Kraljevski vrt i na kraju postao akademikom. Magnolija je evoluirala prije pojave pčela, a cvjetovi su se razvili radi poticanja polinacije kukcima. Radi izbjegavanja oštećivanja polinacijskim kukcima, tučak cvjetova magnolije izuzetno je čvrst. Pronađeni su fosilizirani primjerci vrste Magnolia acuminata stari 20 milijuna godina, kao i biljaka identificiranih kao Magnoliaceae starih 95 milijuna godina. I ova je vrsta ljekovita, pa se od zaperaka mladih listova na dalekom istoku proizvodi biljni čaj, a upotrebljavaju se i u kozmetici, za kreme za njegu tijela i šampona za kosu.

Čudnovata crnika

- Obje ove vrste i njihova podvrste su jednostavne za uzgoj. Pravi su ukras svakog reprezentativnog parka, ne samo uz more, već sve do jezera nadomak Švicarske, gdje sam ih vidio. Uz njih drag mi je naš primorski hrast crnika, koji se sve više uzgaja i zauzima mjesto introducirane vrste alepskog bora, kojeg su preferirali Austrijanci. Crnika je izuzetno dobra za oblikovanje, a nenadmašiva je kao tehničko drvo, posebno u brodogradnji i za nekadašnja poljoprivredna zaprežna kola i opreme za stoku. U to sam se uvjerio radeći sa ocem, koji je crniku, istarski bršudvu, oblagao goveđom balegom da bi bila podatnija za ručnu obradu. U brodogradnji se najviše koristila za izradu kobilica i rebara, gdje je nenadmašiva. I brodograditelji su je utapali, ali u morski mulj, da bi je nakon dugog razdoblja sušenja mogli bilje obrađivati“, kaže Maružin.

U šetnji Adrisovim rajskim vrtom, melemom za oko i dušu, nebrojeno puta kulise za TV intervjue i već čuveni Weekend media festival, Rudi Maružin nam pokazuje mediteranske i egzotične vrste koja svaka za sebe ima svoje draži, a posebno lijepo izgledaju u jednom ovako brižno njegovanom parku. Oblikovane majstorskim okom i rukama, uglavnom ručnim alatom, s mnogo truda su njegovane žive ograde i penjačice. Motorne alatke koristi jedino za proljetno i jesenje obnavljanje travnjaka.

U parku se mogu vidjeti lijepi primjerci lemprike, zimzelenog grma iz porodice moškovičevki. Potom je pirokanta, vatreni trn sa prekrasnim žutim i crvenim ukrasnim grozdovima. Zanimljiva je unica granatum nana, klon mogranja sa sićušnim plodovima nara. Zanimljiv je i albizia julibrissin – svileni bagrem sa dekorativnim i egzotičnim cvjetovima. Tu su nadalje brojne penjačice koje ukrašuju zidove kojima je oivičeno dvorište obnovljenog tvorničkog kompleksa izgrađenog 1982. godine za potrebe austro-ugarskog državnog duhanskog monopola.

Uzgoj iz sjemena

- Većina ovih stablašica se proizvodi u inozemstvu, ali se mogu nabaviti u brojnim domaćim rasadnicima po pristupačnim cijenama. I sam uzgajam brojne sadnice, posebno magnolije i ginka iz njihovog sjemena, a potom njima obnavljam nasade u parku, koji, kao i svo bilje, ima svoj vijek trajanja, kada ga valja obnoviti. Sjemenka magnolije, nastala od cvijeta, neće sama niknuti jer je obložena voskom, pa ga treba oljuštiti. Kod ginka postoje ženska i muška vrsta stabla, ali oboje imaju sjemenke. Jednostavno, posade se u vazu sa humusom i nakon godinu imat ćete stablašicu za sadnju. Osobno preferiram jesensku sadnju da stablo baci žile i tako lakše dočeka ljetne žege, kaže Rudi Marožin.

Kad je riječ o travnjaku Marožin veli da upotrebljava odabrane engleske vrste trava, a za gnojidbu kompleksna umjetna gnojiva. Za travnjak najbolja je sjetva u listopadu da bi trava ojačala do zime. Ljeti travnjak treba automatski zalijevati noću u četiri sata, kada je temperatura najniža, pa se do izlaska sunca tlo napije vode. Preko dizni se zalijevaju i okolna stabla, pa oko toga park uz upravnu zgradu Adrisa nema posebnih zahtjeva. Kad je riječ o štetnicima njih je sve više zbog viših temperatura pogoduju razvoju. Primjerice, albicije privlače zloglasnog američkog cvrčka, najvećeg predatora u napuštenim vinogradima.

- Nametnike uglavnom suzbijanom ekološkim sredstvima. Stari majstorima vrtlarstva, kojima su bila nedostupna današnja sredstva, najčešće su koristili dalmatinski buhač, koprivu i pelin koje su namakali u vodi, a i dalje ga koriste ekološki uzgajivači u povrtlarstvu, vinogradarstvu i maslinarstvu, posebno oni koji se bave biodinamičkom poljoprivredom. Kada bih dao savjet za nas uz more najprikladnije za sadnju je mediteransko bilje, koje se uklapa u okoliš, zahtijeva manje vode za natapanje i njege te uglavnom nema nametnika, zaključuje Rudi Marožin.

Povezane vijesti

• ADRISOVA NAJVEĆA TURISTIČKA INVESTICIJA : Luksuzni Grand Park Hotel Rovinj OTVARA SE OVOG PROLJEĆA
• OTVARANJEM GRAND PARK HOTELA ROVINJ, Adris dovršava uređenje luksuzne turističke zone Monte Mulini
• U Rovinju startala slavna jedriličarska regata: HRVATSKO MORE JEDNO JE OD NAJLJEPŠIH PRIRODNIH IGRALIŠTA NA SVIJETU