U cijeloj ovoj tmurnoj situaciji koja nas već duže od dvije godine okružuje, treba zadržati nešto optimizma, kreativnosti, zaigranosti i dozu autoironije. Smatram da ljudi sebe preozbiljno shvaćaju i time si uskraćuju razna zadovoljstva, nova iskustva i dozu ležernosti. Kad smo bili djeca, ponavljali su nam da kad odrastemo, više neće biti igračaka. No, realnost je da ih i dalje imamo, samo su drugačije, kaže Dragana Sapanjoš
Vremena su, najblaže rečeno, čudna. No, kreativni ljudi to vide iz drugačije perspektive. Doba je obveznih zaštitnih maskica, opsesivnog dezinficiranja ruku i distance koja postaje sve veća, kako fizički, tako i na mnogim drugim poljima, a sve to je Draganu Sapanjoš, međunarodnu umjetnicu s novigradskom adresom, potaknulo na nešto drukčiji Božić u svom domu, čija je vrata i ove godine otvorila za Glas Istre.
Svakoga Božića svoj dom pretvara u svojevrsni laboratorij Djeda Mraza i svake godine, iako je tema tradicionalno ista, daje mu novu i neočekivanu reinterpretaciju. Jedne je godine napravila eksterijer u interijeru, postavivši u hodniku drveće i snijeg, i po stropu i po podu, te kućni broj na vrata svake, i najmanje kućne prostorije, a iza njih zvuk obiteljskog slavlja (tada još na milanskoj adresi). Druge godine svoj dom je pretvorila u čarobnu šumu u kojoj obitavaju čudna bića - mutanti, a treće se na Božić obukla u Djeda Mraza te tako provela dan u kući.
Godine 2019. svoju božićnu kreaciju pod nazivom "Anomalye nella Storia" preselila je u izlog showrooma Moroso u Milanu i prikazala "prometnu" nesreću Djeda Mraza koji se, kad je vidio tako lijepe objekte Morosa, "zapucao" svojim saonicama u njihovu vitrinu. Prošle godine na njezinoj novigradskoj adresi zaživjela su tri kralja, a ovogodišnjom temom odvela nas je u razigran svijet cirkusa.
- Konfuzan svijet koji svakim danom postaje sve čudniji zbog ove situacije, koja više ni nije novonastala s obzirom da traje već dvije godine, moju je kreativnost skrenuo s tradicionalnog božićnog dekora u nešto drukčiju dimenziju koja poprilično odražava svijet oko nas. U najkraćim crtama to bi se moglo svrstati u nekakav "freaks show", što je i lajtmotiv ovogodišnjeg Božića u mom domu. Zasićena pitanjem "jesi li se cijepila" i gladna pitanja "kako si, šta ima novog", počela sam razmišljati - tko je tu realno freak? Jesam li ja ili pak akteri u mojem životu? Da odgovorim na sva nepostavljena pitanja o tome kako sam, zalijepila sam na fasadu svoje kuće odgovor - ogroman natpis "The Freaks Show". Iako je namjera bila da to bude samo trenutak, od toga je krenula cijela ovogodišnja božićna priča - a s obzirom da je riječ o dvometarskom osvijetljenom natpisu, namjera mi je bila i da ukradem smiješak slučajnim prolaznicima koji idu u šetnju, koja je još uvijek dopuštena.
S obzirom da su zabranjena druženja, sve ovo zapravo radim sama za sebe. Tako je ulazak u kuću popraćen i zvukom - dva sata na dan puštam si glazbu vezanu uz pojam cirkusa, to je skladba "Circus" umjetnika Trampsta, da me doprati do kuće i anulira taj ozbiljan vanjski svijet, kazuje Sapanjoš.
Sve to stvara uvertiru unutarnjem prostoru, u kojem su postavljena četiri viseća elementa nalik na velike chandeliere, u kojima je umjesto lampi pozicioniran objekt koji podcrtava samo neke od "freak" aspekata našeg društva.
- Tako u jednom imamo keramičku ruku, na koju sam namontirala ogromne zlatne špičaste nokte pune šljokica; u drugom je ekvilibrist - mali majmun koji se popeo na piramidu sačinjenu od loptica, no izgubio je ravnotežu, šutnuo jednu lopticu koju je ponio sa sobom i tako ostao u letu. U treći chandelier sam postavila ulazak u cirkus, no na mjestu gdje je uobičajen natpis "cirkus" piše - Gucci. Iznad njega, na samom krovu, iznad ulaska u šator, postavljen je mali "urban toy" preko kojeg je iscrtana svaka promjena koju mora napraviti, da bi, uz pomoć estetske kirurgije, dosegao savršenstvo, a na trbuhu mu piše "Never Happy". Baza ova tri chandeliera je napravljena od kartona, a četvrti je zapravo modificirano postojeće rasvjetno tijelo iz kojeg, vodeći se znanom "Diamonds are forever" frazom, gdje u kaskadama prema tlu padaju slapovi papirnatih dijamanata i simboliziraju činjenicu da se zapadnjačka civilizacija tim jednim kamenom obvezuje k vječnosti trajanja jednog pakta - freaky enough, kaže Sapanjoš.
No, istovremeno se iz njega, kroz traku sa svjetlećim lampicama, u maniri Stanleyja Kubricka i iskrcavanja na Mjesec, prema tlu spuštaju mali svjetleći astronauti na ovaj Draganin cirkuski satelit.
- Iako je namjera bila da bor nema freaky notu, spletom okolnosti i on je postao akter mog freaks showa. Naime, postavila sam bor u kuću s namjerom da ga okitim, no zbog poslovnih obaveza, koje su prioritet današnjeg društva, stalno sam to odgađala i bor se jednostavno - osušio puno prije Božića i počele su mu vidljivo otpadati iglice. Tako je taj bor dobio "izgon" iz cirkusa i postao dio vanjskog postava, a na njegovo mjesto je došao drugi bor, koji je opet, radi obaveza, ipak jednu noć prenoćio u autu na parkingu, kaže Sapanjoš.
Na svakom koraku pažljivom promatraču za oko će zapeti detalji božićnog cirkusa - tako je na Draganinoj skulpturi u dnevnom boravku za ovu prigodu osvanuo tradicionalan zlatni šiljak za bor, jer kako kaže, "i ona slavi"; tik do nje na trpezarijskom stolu ikebana s keramičkom figurom svinje s ogromnim zlatnim zvoncem, obgrljene kokicama umjesto snijegom (kokice su tipična hrana u cirkusu); u dnevnoj sobi je na stoliću svijećnjak u obliku majmuna, koji umjesto svijeće drži - šećernu vatu.
Čitav je ovo izložbeni postav u koji je uloženo puno truda i rada, a koji nije predviđen za publiku, pa je neizbježno pitanje - zašto to čini svake godine?
- Jer mi je dopušteno da radim stvari koje nemaju duboku poruku niti su pretjerano promišljene, a ni koherentne s mojim umjetničkim radom. Nikom ne moram opravdavati odluke i zaključke i zapravo puštam kreativnost da me vodi gdje god želi. Pa, Božić je! U cijeloj ovoj tmurnoj situaciji koja nas već duže od dvije godine okružuje, ipak treba zadržati nešto optimizma, kreativnosti, zaigranosti i dozu autoironije. I kako ne možemo, nažalost, do cirkusa, dovedimo si djelić njega kući i zabavimo se malo. Smatram da ljudi sebe preozbiljno shvaćaju i time si uskraćuju razna zadovoljstva, nova iskustva i dozu ležernosti. Kad smo bili djeca, ponavljali su nam da kad odrastemo, da više neće biti igračaka. No, realnost je da ih i dalje imamo, samo su drugačije, kaže umjetnica.
I prošle godine smo posjetili dom Dragane Sapanjoš u doba Božića i tko je čitao taj članak, sjetit će se da je tada poželjela kupiti mašinu za snijeg. "Ove godine sam to i napravila! Sada u svom dvorištu imam vlastitu snježnu božićnu mikroklimu", kaže.