Okućnicu ili mali vrt oko kuće najčešće nastojimo uljepšati ukrasnim biljem. No, tko ima nešto veću okućnicu, može na njoj urediti ne samo ukrasni, već i korisni dio vrta u kojem će za sebe i svoju obitelj uzgajati povrće, a i pokoju voćku.

No, zašto je to potrebno kada na tržnicama i u svim većim marketima možemo nabaviti razno povrće, a da se pritom ne moramo mučiti i kopati vrt? Pa evo zašto! Pokazalo se to najprije u vrijeme korone, kada niti smo mogli puno hodati po tržnim centrima i placi, niti smo imali što drugo korisno raditi doma osim gledati televizijski program, čitati ili se dosađivati.

Suvremeni način života najčešće nas prisiljava da i u svom poslu, pa i u vrijeme bez korone, obavljamo jednolične radnje u zatvorenom, zagušljivom, a često i bučnom prostoru. Pritom su strojevi i aparati većinom zamijenili najteže fizičke poslove, pa ljudi obavljaju uglavnom samo lakše fizičke poslove i to obično satima u istom položaju.

Ni intelektualni rad nije nimalo lakši jer zahtijeva dugotrajno sjedenje, a stalna koncentracija opterećuje živčani sustav. Pritom sve više zaboravljamo na ono što je za nas dobro i prirodno i sve češće odlazimo liječniku ili na fizikalnu terapiju.

No, možda će nam upravo boravak u prirodi, na svježem zraku i suncu, uz nešto umjerene fizičke aktivnosti, bolje koristiti nego svi liječnici i lijekovi. Stoga je posjedovanje svog malog vrta uz kuću, iz kojeg ćemo moći ubrati uvijek svježe povrće, zaista prava blagodat.

Naime, svježe povrće ima daleko više vitamina i ostalih korisnih tvari od onog koje kupimo u raznim prodavaonicama pa i na tržnici, jer treba ipak proteći dosta vremena dok se takvo povrće dopremi na prodajno mjesto. Svježa, netom ubrana rotkvica ima, na primjer, znatno više sulfurana koji pozitivno djeluje na probavu, a svježa salata, mrkva, blitva ili neko drugo svježe povrće sadrži uz vitamine i mnogo više minerala, fitoncida, glikozida, eteričnih ulja i nekih drugih korisnih tvari od onog odležanog i uvenulog.

Valja znati da većinu povrća, ako se potrudimo da nešto naučimo o vrtlarenju, možemo proizvesti u vlastitom vrtu i da nam za to ne treba jako velika površina. Naime, bilo bi optimalno da jedna osoba pojede oko 100 kilograma povrća godišnje ne računajući krumpir, a toliko povrća može uroditi na samo 50 četvornih metara vrta.

Dakako, vrt u tom slučaju moramo što bolje koristiti, odnosno dio vrtnog tla upotrijebiti za proizvodnju i po dvije vrste povrća godišnje, te steći dovoljno znanja i o pripremi i održavanju tla, sortama, rokovima sadnje, njezi povrća, kao i o načinima suzbijanja bolesti i štetnika ako napadnu neku od naših povrtnih kultura.

Ako smo izgradili novu kuću, naslijedili staru, ili ako smo nakon dosta godina odlučili obnoviti već postojeći, pomalo zapušteni vrt oko svoje kuće, potrebno je sve dobro isplanirati prije nego ga počnemo uređivati. Naime, potrebno je dobro pogledati zemljište oko kuće kojim raspolažemo. Ako se kuća nalazi uz cestu, ispred nje možemo saditi cvijeće i drugo ukrasno bilje, a povrtnjak, ukoliko je to moguće, treba napraviti iza kuće gdje će povrće biti zaštićeno od prašine s ceste ili ispušnih plinova automobila koji sadrže štetne olovne spojeve i neke druge teške metale koje povrće apsorbira. Zbog toga je dobro prema cesti posaditi i živicu koja će štititi povrtnjak od većine ovih štetnih tvari.

Nadalje, bilo bi idealno kad bismo za povrtnjak izabrali zemljište okrenuto prema jugu ili prema jugoistoku, koje nije zasjenjeno od kuće ili drveća, jer većina povrća voli puno svjetla. Takvo, dobro osunčano zemljište će se u proljeće i brže zagrijavati, pa ćemo svoje povrće na njemu moći ranije saditi. Uz to bi bilo dobro da je zemljište namijenjeno povrtnjaku zaštićeno sa strane odakle pušu jaki vjetrovi, što također možemo postići sadnjom nešto više živice. Vrt, osim toga, treba biti i ograđen, što će ga čuvati od nepoželjnih posjetilaca, možda od susjedovih kokoši ili zalutalih pasa koji bi mogli nanijeti štetu u vrtu.

Nakon što smo odredili mjesto za povrtnjak, treba isplanirati gdje će biti gredice i prilazni put do njih, te gdje će biti smješteno kompostište. Gredice baš i ne moraju uvijek biti četvrtaste, već neko povrće možemo saditi i oko cvijeća ili manjih ukrasnih grmova, jer i pojedino povrće može izgledati lijepo i dekorativno.

Tako, na primjer, pored travnjaka umjesto cvijeća možemo posaditi raznobojni ukrasni kelj, a kompostište možemo sakriti sadnjom visokog graha s kojeg ćemo, usput, brati i mahune.

Potrebno je također planirati i nabavku gnojiva, osobito onog stajskog, te pravovremeno pognojiti tlo. Pritom valja voditi računa o tome da samo dio vrta pognojimo odležanim stajnjakom i na njemu sadimo samo biljke koje vole neposrednu gnojidbu stajskim gnojem kao što su rajčice, tikvice ili kupus. Za ostale kulture kao što su mrkva ili luk bolje je ne gnojiti tlo stajskim gnojem, već ga obogatiti dobro pripremljenim kompostom. Nadalje, treba dobro isplanirati i na vrijeme nabaviti sadnice vrsta i sorti povrća koje namjeravamo saditi ili sjeme od kojeg ćemo prethodno sami uzgojiti presadnice. Pritom treba paziti da u blizini voćaka koje rastu pored vrta, sadimo samo ono povrće koje dobro podnosi i polusjenu.

I još nešto. Dobro bi bilo kupiti i poneku knjigu o vrtlarstvu i dobro je proučiti, a ponekad pogledati i preko ograde u susjedov vrt ako je dobro njegovan.

Iz svega toga možemo dosta toga naučiti i dobro započeti proizvodnju svog povrća.

Povezane vijesti

• Sedam koraka pri odabiru vrtnog asortimana. Kako donijeti najbolju odluku za vaše kućanstvo
• Donosimo ideje za uljepšavanje vašeg vrta
• Transformirajte svoj balkon s biljkama koje ne zahtijevaju mnogo održavanja