Ben Fine (D. MEMEDOVIĆ)
Potrebna vam je brodogradnja, kao i dugoročna strategija koja će razviti postojeće kapacitete i vještine, uz sagledavanje tržišta na kojima može opstati i biti konkurentna * Pritisak za donošenje hitnog rješenja stvaraju upravo oni koji dugoročno žele ugasiti arsenal. A moguće je da su to upravo oni koji su doveli Uljanik u ovu situaciju
Dr. sc. Ben Fine, eminentni profesor ekonomije koji predaje na Orijentalnim i afričkim studijima Sveučilišta u Londonu, jedan je od zanimljivijih predavača međunarodne znanstvene konferencije "The state of capitalism and the state od political economy" na kojoj je ovog tjedna na pulskom FET-u raspravljalo čak 350 sudionika. Riječ je o jednoj od najznačajnijih konferencija u Hrvatskoj i okruženju u organizaciji inicijative IIPPE (International Initiative for Promoting Political Economy) i pulskog FET-a, poznatog po podupiranju kritičke ekonomske misli koja odudara od tzv. mainstreama. Profesor Fine, poznat upravo po antistrujaškom angažmanu, održao je predavanje "Od marginalističke revolucije do ekonomskog imperijalizma". Osim ekonomskog imperijalizma, među znanstvenim interesima su mu i ekonomija Južne Afrike, te ženski neplaćeni rad. Zajedno s Alfredom Saad-Filhom, autor je djela "Marxov kapital" čije je peto izdanje objavljeno 2010. godine.
- U svom predavanju postavio sam pitanje zašto je ekonomija upravo takva kakva jest i zašto nije u stanju nositi se s krizom, zašto kriza traje više od deset godina i zašto ekonomija nije u stanju objasniti alternativu kako bi izašla iz krize. Također sam govorio o alternativi koju nude druge škole ekonomske misli koju tradicionalna mainstream škola ekonomije ne tolerira i nastoji je ušutkati. Stoga sam želio objasniti koji je uzrok postojeće ekonomske situacije i zašto mainstream ekonomisti nisu u stanju nositi se s njom.
- Zbog čega to nisu u stanju?
- Povijest mainstream ekonomije stara je stotinjak godina. Primarno je organizirana oko ideje da tržišta rade manje-više dobro i da možemo razumjeti svijet u kontekstu tržišnih sila, efikasnosti, ravnoteže, te pokoje intervencije u slučaju tržišne nesavršenosti. No, ekonomija se ne može nositi s velikim sistemskim problemima, a jedan od njih je, naravno, globalna financijska kriza. U posljednjih 30 godina diljem svijeta omjer financijskih sredstava u odnosu na BDP povećan je tri puta. Zbog čega nam je potrebno triput više financijskih sredstava da kupimo komad papira ili - brod? Zašto trebamo toliko novca? Odgovor je - ne trebamo. No, financijski sektor postao je toliko moćan i toliko je zaživio na financijskim tržištima, ekspanzija financiranja je ogromna, a istovremeno je taj sustav postao kratkovidan, želeći stvoriti profit odmah, umjesto da se okrene dugoročnim investicijama koje mogu biti visokoproduktivne, uz visoke plaće. A da bi se osigurala profitabilnost financijskog sektora, istovremeno se "guraju" mjere štednje u makroekonomsku politiku. U proteklih deset godina socijalne znanosti prepoznale su ovu moć financija i, zapravo, njen poremećaj, kao koncept koji zovemo financijalizacija. Financijski sektor se širi i jača svoju moć nad gospodarstvom. Paradoksalno je, na primjer, što je ekonomija jedina disciplina koja ne upotrebljava ovu riječ jer financijska tržišta rade manje ili više efikasno.
- Poznati ste po kritici kapitalizma. Rekli ste: Ako je kapitalizam trijumfirao, njegova pobjeda nije ništa doli obmana. Zašto?
- Nije upitna činjenica da je kapitalizam trijumfirao. Ali to je vrlo klimav trijumf. Postoji širok raspon velikih tehnoloških inovacija, velik je rast globalne radne snage, imamo pobjedu SAD-a na zapadu, uz istovremeno slabljenje snage i moći sindikata, a tu su i mjere štednje, ukoliko su potrebne. Sve su te okolnosti nevjerojatno povoljne za kapitalizam. No, usprkos ovim trijumfima, što se događa? Najgora kriza u proteklih 60 ili 70 godina i nesposobnost izlaska iz te krize. U ekonomskim uvjetima, imali smo veliku depresiju 1929. i 1930-ih, iz čega je proizišla nova ekonomska teorija, kejnzijanska teorija. Nakon što je kolabirao poslijeratni ekonomski boom dobili smo revoluciju monetarista koja je bila vrlo štetna jer je uvela deregulaciju tržišta. Ekonomija se, usprkos velikim krizama i nemogućnosti izlaska iz stagnacije, gotovo uopće nije mijenjala. A mi moramo imati alternativu.
- Koja je alternativa?
- Svatko tko je spreman sagledati situaciju shvaća da je kriza prouzročena prekomjernim financiranjem. I zato prvi korak koji treba poduzeti jest stavljanje financija pod kontrolu države i regulacijskim mjerama pokušati financije dovesti u red. Ali, to bi bio tek početak razmišljanja o alternativnim politikama, o obnovi industrijske i socijalne politike. Da se koristi država, a ne da se podupire financiranje, da se koriste pozitivne stvari koje sam ranije spomenuo, poput novih tehnologija, što bi dovelo do povećanja produktivnosti i zapošljavanja, dostojnog zdravstva i edukacije. (Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ, snimio Danilo MEMEDOVIĆ)