UZ OTKRIVANJE SPOMENIKA MATI PARLOVU
FOTOGALERIJA / "Voljeli smo ga kao građanina, kao školskog kolegu iz OŠ Neven Kirac, gdje je bio smjeran, nježan, visok i tih momak"
Gorka Ostojić Cvajner, poznata pulska povjesničarka umjetnosti, održala je danas inspirativni govor uoči otkrivanja spomenika Mati Parlovu.
"Ovo je velik dan, velik čas, velik tren pozdrava Mati Parlovu. Voljeli smo ga kao građanina, kao školskog kolegu iz OŠ Neven Kirac, gdje je bio smjeran, nježan, visok i tih momak. Rijetkost je da nešto stariji pamte one koji dođu iza nas, ali bio je vidan i ostao je vidan cijelog svog života. Persona koja jednom jesi, persona zauvijek ostaješ. O sportskoj karijeri tog momka govori njegov sportski duh, njegove medalje, njegov neizmjerno revan, častan, dubok, predan rad kojim su se nizale medalje od amaterskog do profesionalnog sporta u kojima je izašao kao pobjednik na sve pijedestale. Popeo se na Olimp i u našoj memoriji ostat će zauvijek svjetski Olimpijac u svom gradu, preko puta svog kafića.
Obitelj Mate Parlova danas slavi ovaj dan zajedno s nama. Njegov sin Matko je kvalitetan i ravnopravan član povjerenstva koje je radilo na realizaciji ovog projekta. Da nije bilo našeg gradonačelnika Borisa Miletića ne bi bilo ni toga povjerenstva, hvala mu od srca. Da nije bilo Roberta Cveka, dogradonačelnika koji je temeljito i vrijedno upravljao povjerenstvom koje čine kompetentni ljudi i koji je tako savjesno izgurao ovaj projekt koji se čini jednostavnim.
Najvažnije je bilo Mate Parlova dovesti ovdje među ljude, na tu šetnicu srednjoškolaca gdje se hodalo gore-dolje, gdje je bio jednak među jednakima i gdje se sad vraća sa Olimpa kao Olimpijski prvak, svjetski prvak, tu među svoje ljude na Giardinima.
Prokomentirat ćemo zašto baš tu i tako i na takav način, vrlo važno autorici Mariji Ujević-Galetović. Ono što nju razlikuje od drugih kipara je nepatetičnost, ne gestualnost, ne monumentalnost nego ljudskost i osobnost, časnost, čistoća, elegancija. To smo vidjeli kroz sve njezine spomenike. Ona vas pozdravlja, danas je dama u 88. godini i koja čezne za pogledom kako ćete reagirati.
Kako ga je impostirala ? Najprije je morala saznati nešto o Mati Parlovu. Ona je do sada radila književnike i vitezove naše pisane riječ Čime se koristiti da dešifriraš sportski duh i nešto što ti je u principu nepoznato?
Mate Parlov je junak, on je heroj , on je boksač, ima stav, ima gard i snagu koju moraš prepjevati u jednu formu koja će biti drugačija, a uvjerljiva. Istinita, a da ima svojost. Masa fotografija iz bogate arhive obitelji Parlov išla je u valovima prema autorici. Odlazili smo ju posjetiti i Matko i ja, odlazili smo ju pripremati za taj čin kada za to dođe vrijeme. Gledali smo cijeli taj proces od pripremne i idejne skice do rađenja makete, do gigantiziranja forme u gipsu i pripremi za lijevanje. Proces je to koji traje izuzetno dugo i koji treba trajati dugo. Što smo dobili?
Dobili smo Matu Parlova kao građanina među građanima. Sasvim blago oslonjenog sa sjajnim kontrapostom koji ekvilibrira tu vertikalu njegovog stajanja. Negdje na licu postoji neki blagi osmjeh da se vidi da je tu među nama. Jedino što je, uvjetno rečeno, gigantizirano jest njegova ubojita ljevica koja je lagano zaklopljena i gdje se vidi skuturena snaga čovjeka koji je snagu koristio umom. A to je veličina Mate Parlova. On je bio boksač stila, stava, uma, brzine. Bez patetike, i zato zaslužuje skulpturu koja će ga kao takvog prikazati.
Kako bismo saznali nešto više i podsjetili se njegovih uspjeha, pogotovo mlađi koji ovuda prolaze, Matko je napravio jedan briljantni film koji će se danas vrtjeti cijeli dan. Da spoznamo još jednom tu nevjerojatnu veličinu jednog Puležana koji je postigao jednu takvu liniju uspona bez padova.
Oni koji su tih godina bili u Puli, pamtit će taj njegov doček kao veleban događaj kakav se ponovio nije. Smiraj te skulpture, glatkoća te forme, to je likovni jezik Marije Ujević. Nema čvorugavosti, nema napetosti, nema grozničavosti, nema geste i patetike. Ukratko, nema svega onoga što opterećuje skulpturu. Ona ju mekoćom, finoćom i elegancijom zaokružuje u jednu cjelinu, zaokružuje u savršenstvo. On nema ni sportskih insignija, ništa nije potrebno, samo on kao lik i kao ličnost i potrebno je tih pet medalja koje je Matko izabrao a Marija potom složila da blago asociraju na Olimpijske igre. Na tom potezu memorija Grčke, memorija Rimskih sportskih igara, memorija Olimpijskih igara u pet pametno poslaganih krugova, govori o časti, velikosti i značaju Olimpijskom kralju boksa".
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
