veliki uspjeh
Pulski gimnazijalci osvojili šesto mjesto Nacionalne kviz lige za srednje škole
(Privatna arhiva)
Trebalo je najprije doći među 20 najboljih ekipa, u samu završnicu najboljih od najboljih. Nakon toga su s punim pravom proslavili uspjeh visokog šestog mjesta. Oni su maturanti pulske gimnazije: Borna Černe, Nikola Dujmović, Martin Povrzanović, Erik Kosanović i Nikola Pušić. Njihovi mentori (proktori) su od samih početaka profesorice Eva Grujić i Sanja Vlačić te profesor Ivan Popčević.
Završnica
Rezultati koje su ostvarili postignuti su u kvizu namijenjenom učenicima srednjih škola, međunarodnog karaktera. Šibenik je uvijek grad za finale, a Kuća umjetnosti Arsen mjesto u kojem se saznaje konačni poredak, za koje sudionici imaju samo riječi hvale. To je ujedno i povod za razgovor, budući da je vikend iza nas bio i vikend same završnice.
Riječ je o Nacionalnoj kviz ligi, inicijativi Kviz udruge iz Šibenika, pokrenutoj kao projekt prije tri godine. Pulska gimnazija jedna je od prvih prijavljenih škola za to natjecanje u to vrijeme i na neki način preteča onoga što je uslijedilo. Naime, kvizovi su tada snažno počeli dobivati na popularnosti, a interes ekipa u ovoj školi je otpočetka bio popriličan. Tako je ostalo i do današnjih dana.
Generacija koja je na početku krenula u natjecanja, već je izašla iz srednjoškolskih klupa, osim Martina koji je od prvog dana uz kviz i još uvijek je u aktualnoj ekipi. U pulskoj gimnaziji trenutno djeluje dvanaest ekipa, a ova među njima je i najuspješnija. Nema nikakvih ograničenja u tome koji razred srednjoškolac pohađa, a u ekipi je maksimalno pet članova. Kviz se do završnice u Šibeniku, tijekom školske godine, održava od listopada do ožujka, u večernjim satima, od 20.15 pa do 21 sat, svaki drugi četvrtak u osam kola.
- Da pojasnimo, riječ je o online kvizu. Nakon svakog kola budu ljestvice poretka. Pitanja prate kurikulum, ali se ipak radi o nekom proširenom znanju. Tu bude i glazbene podloge. Sve u svemu, nešto je slično pub kvizu, ali ipak to nije. Na svako pitanje ide i pjesma, a oni moraju prepoznati izvođača. Nekad je ta numera povezana s pitanjem, a nekad nije. Glazba nosi nešto manje bodova, a odgovor na pitanje više. Budu tu i slikovna pitanja; A, B, C, D, te budu i otvorenog tipa. Sve skupa je 24 pitanja, pojašnjavaju nam profesorice Grujić i Vlačić.
O interesu kojeg mladi imaju za ovaj kviz dovoljno govori činjenica koju nam otkriva profesor Popčević, a to je ovogodišnji odaziv od čak 350 ekipa iz Hrvatske, BiH i Srbije.
A glavni akteri ove priče, sami učenici, još su uvijek pod dojmom vikenda i uspjeha za koji, bez zadrške vele, da je velik i pričinjava im zadovoljstvo.
Jaka ekipa
- Već sam prošle godine, u trećem razredu, bio član jedne druge ekipe i nisam bio u ovoj ekipi. Ove godine smo se dogovorili da složimo jednu jaku ekipu i probamo otići u Šibenik, a iz zafrkancije smo prije početka nultog kola već ustvrdili da bi mogli doći do tamo, jer smo se smatrali jakim timom. Sastajali smo se, bili redoviti i ostvarili jedan lijep rezultat, govori nam Borna Černe i otkriva, možda, nehotice tajnu uspjeha.
Opseg znanja ovih mladih ljudi za kviz je ipak izvan okvira samog školskog obrazovanja, a poznavanje opće kulture i istraživanje te širenje vidika zasigurno su dio modela s kojim se predstavljaju. Da je riječ o svojevrsnom nadstandardu znanja i informacija, slažu se svi naši sugovornici.
- Mislim da se naša ekipa najviše potrudila naučiti izvođače ovih nekih popularnijih pjesama, zato što tu glazbu koja se pušta ne kvizovima mi baš i ne slušamo. To možda isto čini razliku. Inače slušamo rock, Nikola sluša rap, a ovdje je većinom riječ o pop glazbi koja je na top ljestvicama. Zna biti i klasične glazbe. Potrudili smo se istražiti te izvođače, veli Nikola Dujmović.
Nekad se u zadanoj pjesmi može pronaći poveznica s pitanjem ili se u samom pitanju krije odgovor, otkriva nam Martin Povrzanović.
- Najčešće čim netko zna odgovor, on i odgovara. Rijetko kad bi nam se dogodilo da se naknadno sjetimo odgovora, već to bude najčešće odmah. Nijanse nastaju u specifičnim područjima, pojašnjavaju nam.
Vrijeme za odgovoriti na pitanje je minutu i pol, koliko traje i pjesma u pozadini. Opisuju nam situaciju iz finala gdje su dvojica insistirala na jednom odgovoru, a treći je nudio drugi odgovor. Pritom je upravo on bio u pravu, ali to su i inače situacije u kojima se, ako nisi siguran, ide po osjećaju. Nema ljutnje, reći će, premda se šale kako ipak nakon svega povedu neki "ozbiljan" razgovor.
- Adrenalina ima, ali mislim da smo kao ekipa dosta smireni, a takvi smo bili i u finalu. Nismo bilo jako uzbuđeni pa samim tim to nije utjecalo na naše misli. Riješili smo kviz u finalu u skladu s našim mogućnostima, skromno nam opisuje Erik Kosanović.
Jesu li njihovi odlični rezultati sada motivacija i onim ostalim srednjoškolcima koji bi ih mogli naslijediti, nakon što ovi mladi dečki nastave na fakultete, potvrđuju tu mogućnost i ponosno ističu da su jedina srednja škola iz Istarske te susjedne Primorsko-goranske županije koja je prošla do finala. To je dovoljan razlog da i sljedeće generacija imaju slične ambicije.
Vrijeme za druženje
Premda se sama po sebi nameće sličnost s pub kvizovima, ovaj tip kviza je ipak lakši, jer se bazira na školskom znanju i kurikulumu, a neki od ovih mladih ljudi imaju i u njemu iskustva. Svi zajedno vjeruju da će u Zagrebu, gdje će svi studirati, nastaviti s praksom sudjelovanja na kvizovima, a već sada znaju da je u glavnom gradu takvih napretek.
Pitamo ih da nam daju jedan primjer pitanja na kvizu. "Što to mogu rak, lignja i kolibrić, a da ne mogu emu i klokan, zbog čega ih je Australija izabrala kao simbole svog napretka?". Odgovor je kretanje unatrag. Pitanja su razna, a do finala su odgovorili na mnoga od njih. Inače, finale je bilo u dva kruga, a prosjek trajanja svakog kviza je vremenski u okvirima trajanja školskog sata, otkrio nam je Nikola Pušić.
Nisu propustili ovu priliku da pohvale hranu koja je u Šibeniku bila odlična, tako tipično za mlade ljude. Prilika da se druže sa svojim vršnjacima naravno postoji, ali mladi kao mladi, smatraju da bi u tom pogledu organizacija mogla omogućiti i više vremena. Jer, nije sve u znanju, a oni to najbolje detektiraju.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
