sto godina putovalo od djeda do unuka

VREMENSKA KAPSULA IZ 1922. GODINE SA SILBE STIGLA DO PULE: "Molimo tko nadje ovo pismo, da nam radiotelegrafira ili areoplanom javi dan pronalaska"

| Autor: Patricija SOFTIĆ
Leonida i Zdenko Lazarin, unuk Špire Lazarina sa Silbe, s pulenom sa obiteljskog trabakula starijom od 300 godina (P. SOFTIĆ)

Leonida i Zdenko Lazarin, unuk Špire Lazarina sa Silbe, s pulenom sa obiteljskog trabakula starijom od 300 godina (P. SOFTIĆ)


Moj djed je u to vrijeme bio ravnatelj "Potrošno - Obrtne zadruge u Silbi" i nadgledao je radove. Bio je veliki vjernik i uvijek bi me vodio u crkvu na misu kad sam bio tamo. Inače se bavio maslinarstvom i vinogradom sve dok im peronospora nije uništila vinograde. Tada je opet bila nastupila velika glad i mnogi su odselili u svijet, a moji su uvijek ostali na Silbi, kaže Špirov unuk Zdenko

Članovi Društva za zaštitu prirodne i kulturne baštine otoka Silbe prije nekoliko su dana, prilikom konzervatorskih istraživanja u crkvi Gospe od Karmena iz 1660. godine u Silbi, došli do zanimljivog otkrića. U opekom zazidanoj niši prozorčića u sjevernoj stranici kapele sv. Antuna Padovanskog pronašli su vremensku kapsulu postavljenu po završetku obnove ove crkve 1922. godine. Predsjednik Društva, arheolog i povjesničar umjetnosti Eugen Motušić, razgrađivao je zazid niše i pronašao staklenu bočicu marke "Diana", začepljenu plutom i zapečaćenu voštanim pečatom bez oznake.

U bočici su se našli na papiru plavom tintom ispisana "Spomenica", papirnata moneta Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca od 25 para s datumom 21. ožujka 1921., te ručno motana cigareta, takozvani španjulet. "Spomenicu" s datumom 19. lipnja 1922. potpisuju izvjesni Špiro Lazarin, Zamarija Marinić i Frano Gaspić, a u njoj navode detalje o restauraciji crkve, izvođačima radova i financijeru. Najsimpatičniji je, međutim, post scriptum u kojemu se kaže "Molimo tko nadje ovo pismo, da nam radiotelegrafira ili areoplanom javi dan pronalaska". Već do sad je ova priča zabavna i zanimljiva sama po sebi, jedan lijepi kuriozitet koji će dodati još jedno detaljno poglavlje u ispisivanje i očuvanje povijesti Silbe. No, ono što slijedi još je zanimljivije, jer smo, eto, upravo u Puli pronašli ni manje ni više, nego unuka gore potpisanog Šime Lazarina.

Zdenko Lazarin (79) mnogim je Puljanima vjerojatno i poznat, budući da je umirovljeni profesor tjelesne kulture. Njega i njegovu suprugu Leonidu iznenadila je vijest o spomenutom pronalasku koju su pročitali na internetu.

- Kako su Lazarini jako poznata obitelj na Silbi i u Zadru, počeli su mi se javljati i prijatelji pitajući me da li smo vidjeli vijesti o pronalasku. Čitam ja tu vijest i govorim svom Zdenku "Vidi, Zdenko, piše 'Špiro Lazarin'. Ma to je tvoj dida, sigurno". A veli on meni "Ma kakvi dida, pa nije nikad pričao o tome ni meni ni tati", ali ispostavilo se da to je njegov dida!, prepričava nam veselo tu zgodu gospođa Leonida.

Za to vrijeme gospodin Zdenko se ponosno smješkao i pretraživao stare obiteljske albume koji desetljećima dokumentiraju povijest obitelji Lazarin. A zatim nam je predstavio svog djeda Špiru.

- Eto, Špiro je očito bio vizionar kad se dosjetio ostaviti tu vremensku kapsulu u zidu kapelice. Znao sam da se crkvica renovirala, svi su to znali, jer se pričalo o tome, ali evo, taj detalj nikad nikome nisu otkrili. Moj djed je u to vrijeme bio ravnatelj "Potrošno - Obrtne zadruge u Silbi" i nadgledao je radove. Bio je veliki vjernik i uvijek bi me vodio u crkvu na misu kad sam bio tamo. Inače se bavio maslinarstvom i vinogradom sve dok im peronospora nije uništila vinograde. Tada je opet bila nastupila velika glad i mnogi su odselili u svijet, a moji su uvijek ostali na Silbi. Poslije su imali i gostionu, i trgovinu, uglavnom, bili su imućni. A kako je imao i tri razreda poljoprivredne škole završena, mnogi su ga cijenili kao čovjeka znalca, pa su ga i postavili za ravnatelja te zadruge. Moj djed je bio dobar s obitelji Barbić koja je otišla u Argentinu, i oni su i donirali novac za obnovu crkve te 1922. godine, a tijekom te restauracije bili su stavili na crkvu još dva bočna zvonika. Oni su kasnije opet maknuti, jer je crkvici vraćeno izvorno stanje, nije mogla ostati nikakva nadogradnja na njoj, mada je stvarno lijepo izgledala, pripovijeda nam gospodin Zdenko i pokazuje nam sliku te crkvice iz 1925. godine.

OPŠIRNIJE U TISKANOM I GLAS ISTRE PDF ONLINE IZDANJU

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter