Gimnazija na njemačkom jeziku svoje korijene prati još iz 1836., kada je osnovana u pazinskom Franjevačkom samostanu, a 1873. dobiva status državne gimnazije. Ona se 1890. seli u Pulu pod nazivom K. u. K. Staats-Gymnasium i smještena je u zgradu sagrađenu iste godine. Podignuta je u historicističkom stilu na istočnoj padini središnjeg gradskog brežuljka Kaštela. Uvučena je od Carrarine ulice, ne bi li se sačuvala Herkulova i Dvojna vrata
Na mrežnim stranicama obližnje Sveučilišne knjižnice u Puli priloženo je mnogo digitaliziranog materijala iz razdoblja Austro-Ugarske o kojemu jako uzak broj ljudi zna i još manji uzorak njih proučava. Jedan tip takve dokumentacije jesu godišnjaci c. i kr. Državne gimnazije u Puli na njemačkom jeziku, i to od 1891. zaključno sa školskom godinom 1913./14., kada je njezin ravnatelj bio prof. Johann Pupp.
Gimnazija na njemačkom jeziku svoje korijene prati još iz 1836., kada je osnovana u pazinskom Franjevačkom samostanu, a 1873. dobiva status državne gimnazije. Ona se 1890. seli u Pulu pod nazivom K. u. K. Staats-Gymnasium i smještena je u zgradu sagrađenu iste godine. Podignuta je u historicističkom stilu na istočnoj padini središnjeg gradskog brežuljka Kaštela. Uvučena je od Carrarine ulice, ne bi li se sačuvala Herkulova i Dvojna vrata.
Ustanova tadašnjeg klasično-gimnazijskog nastavnog plana i programa podrazumijevala je osam godina školovanja, otprilike od 11. do 19. godine starosti dječaka. Uz nju su malo prije izbijanja Prvog svjetskog rata u Puli djelovali i Ženski licej i Gradska gimnazija na talijanskom jeziku. Gimnazija na njemačkom jeziku u potpunosti se gasi s krajem Austro-Ugarske vlasti 1918. godine, a u njene odaje ulazi Kraljevski Licej-Gimnazija "Giosuè Carducci", koji se 1930. seli u nekadašnju zgradu Ženskog liceja da bi ustupio prostor Arheološkom muzeju.
Iz nastavnoga plana i programa škole za školsku godinu 1913./1914. iz tiskare Josipa Krmpotića u Puli saznajemo da su se u školi poučavali sljedeći predmeti: vjeronauk, njemački jezik, latinski jezik, grčki jezik, talijanski jezik, hrvatski jezik, povijest, matematika, priroda, fizika i kemija zajedno, uvod u filozofiju, prostoručno crtanje, pisanje i gimnastika. Hrvatski i talijanski jezik su u programu označeni kao posebni predmeti s obzirom na njihov status "zemaljskih jezika" u tadašnjoj regiji Austrijsko primorje, u sklopu koje su tada bile Pula i Istra.
Prema istome dokumentu, školu je te školske godine pohađalo ukupno 184 učenika, po razredima: 47 (I.), 28 (II.), 33 (III.), 25 (IV.), 9 (V.), 10 (VI.), 20 (VII.) i 12 (VIII.). Prema materinjem jeziku, školu je pohađalo 87 njemačkih, 45 talijanskih, 33 hrvatskih, 15 slovenskih, 3 čehoslovačkih i 1 mađarski govornik. Zanimljivi su i statistički podaci o različitim zemljama porijekla učenika unutar Austro-Ugarske Monarhije.
Naravno, većina, njih 110, bili su iz grada Pule, a 34 iz ostatka tadašnjeg Austrijskog primorja. Osam učenika dolazilo je iz Štajerske, po sedam iz Donje Austrije i Bohemije (Češka), šestoro iz Ugarske, četiri iz Kranjske, trojica iz Bosne i Hercegovine, dvojica iz Dalmacije te po jedan iz Gornje Austrije, Tirola i Galicije. Prema vjeroispovijesti, gimnaziju je pohađalo 169 katolika, 11 evangelika (protestanata) te četiri 4 židovske (izraelitičke) vjere.
Još jedna kockica u zanimljivoj povijesti grada, glavne ratne luke Austro-ugarske monarhije.