145. obljetnica otvaranja željezničke pruge Kanfanar-Rovinj: KROZ ISTRU PO NOVOJ ŽELJEZNIČKOG PRUZI PROJURIO PRVI PAROVOZNI VLAK

Predivan pogled na Rovinj nekad

Pruga od Kanfanara do Rovinja bila je dio Istarske državne željeznice kojom je Austro-Ugarska Monarhija povezala ratnu luku i Arsenal u Puli sa željezničkom mrežom. To je imalo stratešku važnost jer je željeznica bila jedini siguran i brz način transporta kopnom, a Pula je za Monarhiju značila zaštitu interesa na Jadranu.

Rovinj grad tvornica

Rovinj je tada bio gospodarski najjači grad u Istri, a to je presudilo i prilikom odlučivanja o povezivanju na željezničku mrežu. Rovinju je to donijelo velike koristi, posebno u razvoju industrije, trgovine i turizma. Rovinj su nazivali gradom tvornica. Već 1847. otvoren je parni mlin i tvornica za proizvodnju tjestenine braće Blessich, 1852. uljara za masline i tvornica cementa Cattraro-Stengle na otoku Sv. Andrea, 1854. pogon za proizvodnju sapuna te pogon za proizvodnju platna Giardo-Ceccon, 1872. tvornica duhana I.R. Manufattura tabacchi, 1878. tvornica svijeća Istriana, 1882. tvornica stakla Eufemia, destilerija Retti e Vianelli i tvornica za preradu i konzerviranje ribe Société generale francaise de conserves alimentaries. Sve je to pogodovalo odluci da se Rovinj poveže u željezničku mrežu. U doba gradnje pruge Rovinj je imao oko 9.500 stanovnika.

Radovi na odvojku Rovinj - Kanfanar počeli su dva dana prije Božića 1873. Svečani vlak stigao je u Rovinj 19. kolovoza 1876. u prigodi careva rođendana, a pruga je službeno puštena u funkciju 20. rujna 1876. godine. Ukinuta je devedeset godina kasnije, 20. listopada 1966. godine

Za glavnog rukovoditelja izgradnje Istarske državne željeznice Divača - Pula s ogrankom Kanfanar - Rovinj postavljen je 1873. Gustav von Gerstel Ucken (1839.-1915.), koji je uspješno obavio posao. Radit će u ministarstvu austrijskih željeznica i u mirovinu otići s mjesta generalnog inspektora austrijskih željeznica. Tada mu je dodijeljena titula viteza.

Potencijal pruge

Sada se razmatra stanje pruge i prostor u sklopu pruge, odnosno potencijal prenamjene zapuštene pruge u biciklističko-pješačku stazu. Pruga se proteže kroz grad Rovinj i općinu Kanfanar u gotovo dva jednaka dijela: 10.012 metara Rovinj, 10.549 metara Kanfanar. Prolazi blizu naseljenih mjesta Rovinjsko Selo, Žuntići, Bubani, Sošići, Putini, Šorići, Matohanci, Brajkovići, Pilkovići, Kurili i Okreti. Prije dvije godine Lido Sošić, dr. pejzažne arhitekture, izradio je sa suradnicima idejno rješenje "Obnova i prenamjena željezničke pruge Rovinj - Kanfanar".

Željeznička pruga Kanfanar - Rovinj proteže se u duljini od 20.561 metara. Dok je bila u funkciji, osim stanica u Rovinju i Kanfanaru, postojale su i stanice u Rovinjskom Selu i u Sošićima. Na toj su trasi bile dvije postaje, dva mosta, četrnaest zgrada čuvarnica, trideset i jedan cestovni prijelaz, a maksimalna brzina vlaka bila je 40 km/h. Rovinjci su tako bili direktno povezani s Bečom, a vlak je prometovao četiri puta na dan. Uz Rovinj, tada se razvija i mali Kanfanar koji je uz veliku stanicu dobio i svu prateću željezničku infrastrukturu.

Sačuvane su temeljne značajke pruge, ali su vrijeme i društvena nebriga ostavili veće tragove degradacije u pojedinim njenim dijelovima. Trasa je većim dijelom prekrivena vegetacijom, koja ju čini nepristupačnom i neprohodnom. U većem dijelu nema tragova pruge. Dobro su očuvani kameni nasipi, koji u nekim dijelovima dostižu i sedam metara visine. Prvi most je izgrađen od čelične konstrukcije i u dobrom je stanju, osim drvenih dijelova koji su truli. Signalizacija je u većem dijelu sačuvana, ali oštećena.

Iz tehničkih razloga, pruga od Kanfanara (270 m.n.v.) do Rovinja (2 m.n.v.) ima najveći nagib od 2,1 posto, kako bi se omogućilo nesmetano spuštanje vlakova s 268 metara visine. Zbog toga se u nekim dijelovima nalazi u nasipu u odnosu na postojeći teren, a u nekim dijelovima u iskopu. Pruga ima mnogo zavoja, pogotovo u blizini Kanfanara gdje se nalazi veći zavoj, kako bi se omogućilo ublažavanje nagiba.

Kulturna baština

U pojasu od jednog kilometra oko pruge veliki je broj vrijednih kulturnih spomenika i građevina. Radi se većinom o arheološkim lokalitetima (gradinama i tumulusima), crkvicama i njihovim ostacima, te mreži putova, lokvama (ističe se lokva Marboj) i mreži komunikacija kojom su ta mjesta bila povezana. U rovinjskom dijelu pruge nalazi se crkva Sv. Tome, jedinom povijesno-kulturnom elementu u prostoru koji se fizički nalazi uz samu prugu. U Rovinju, neposredno prije završetka pruge, nalazi se kompleks Bolnice za ortopediju i rehabilitaciju "Prim. dr. Martin Horvat", gdje se, osim zgrada bolnice, nalaze crkva Sv. Pelag?a, perivoj i vidikovac na punti Muccia, svi objekti izgrađeni 1888. godine.

U dijelu koji se proteže kroz općinu Kanfanar poveći je broj arheoloških lokaliteta, među kojima tumul na Maklavunu, jedno od najznačajnijih prapovijesnih arheoloških lokaliteta iz brončanog doba u Istri. Tu su također izvor Brkešva voda i Jama kod sela Burići.

Istarske željeznice

Među istarske željeznice spadaju pruge: Pivka-Rijeka, Divača-Pula, Kanfanar-Rovinj, Hrpelje-Kozina-Trst, Trst-Poreč, Lupoglav-Štalije i Prešnica-Koper. Postojali su i drugi projekti, a najznačajniji je onaj koji bi povezao Istru s tunelom kroz Učku. Rijeka je konačno 1873. dobila prugu prema Beču i Budimpešti. Gradnju pruge u Pulu diktirali su vojni interesi Austrije. Njenom trasom nisu bili zadovoljni niti u Istri, niti u Trstu. Ovisnost od Južne željeznice donosila je Trstu veliku štetu. Kao rezultat nastajanja neovisne željezničke veze, država je 1887. godine otvorila prugu Hrpelje-Kozina-Trst, što je Istri omogućilo bolju vezu s Trstom. Istra je sada imala već tri željezničke pruge, međutim, zapadni dio poluotoka još je uvijek bio bez nje. Godine 1902. sagrađena je uskotračna pruga Trst-Poreč. Poslije Drugog svjetskog rata, godine 1951., puštena je u promet pruga Lupoglav-Štalije. Počeo se bušiti i željeznički tunel kroz Učku, međutim radovi su ubrzo prekinuti. Zbog zastarjelosti i konkurencije cestovnog prometa, 1959. ukinuta je pruga Hrpelje-Kozina-Trst, a 1966. i pruga Kanfanar-Rovinj.