Foto: Duje Klaric / CROPIX
S Tomislavom Debeljakom razgovarali smo o poslu obavljenom u Brodosplitu, planovima koji je imao s Pulom i Rijekom, te generalno o njegovom pogledu na budućnost hrvatske brodogradnje, ali i o nekim kontroverzama koje se nameću iz pojedinih priča o restrukturiranju splitskog brodogradilišta. Na samom početku, s obzirom na to da ga je javnost u Istri upoznala više manje zadnjih mjeseci u toj priči oko Uljanika, u razgovor smo krenuli pitanjem tko je Tomislav Debeljak i kakva je njegova poduzetnička povijest prije donošenja odluke da se kupnjom Brodosplita upusti u avanturu s brodogradnjom?
Kupio stroj umjesto fiće
- Kao dijete čiji je otac Božidar još početkom 70-tih ušao u poduzetničke vode u tadašnjim okvirima i to kupnjom starog i interesantno, baš od 3. maja rashodovanog stroja za valjanja navoja umjesto kupnje već odabranog „fićeka“, cijeli sam svoj život uključen u sve procese proizvodnje i poslovanja. Kao tatin „privjesak“ danonoćno sam ga ispitivao što je ovo, a što ono. Zašto ovako, a ne onako i nakon što sam na sva ta pitanja dobivao odgovore stvarao sam svoju sliku proizvodnih ciklusa, koja je s početkom 90-tih dobila priliku postati ozbiljnija poduzetnička priča. Nakon što je omogućeno osnivanje privatnog poduzeća, osnovan je 1990. DIV d.o.o. što je i bio trenutak početka značajnijeg rasta i oplemenjivanja svih dotadašnjih rezultata koji su se ranije ostvarivali kroz obrt. Od tada s početnih 7 zaposlenika je vrlo lako pratiti statistiku razvoja DIV-a koji kroz godine poslovanja postaje sve jači i konkurentniji, a danas s preko 3500 zaposlenih u nekoliko država. Vrlo rano sam preuzeo donošenje odluka i odgovornost za poslovanje tako da smo se u drugoj polovici devedesetih s nekoliko radioničkih lokacija preselili u nove pogone u Samoboru gdje je i danas sjedište tvrtke.
- Kako je došlo do prvog važnijeg iskoraka izvan Samobora?
- Već početkom 2000-tih kupnjom imovine nekadašnjeg kninskog TVIK-a d.d. u stečaju i osnivanjem poduzeća u inozemstvu (BiH i Srbiji), i predstavništava u Njemačkoj i Francuskoj. Tako smo postali tvrtka koja je, svojim rastom izvoza i sve većem broju kupaca i partnera s kojima posluje, ozbiljno zakoračila na međunarodno tržište. Svu ostvarenu dobit investirali smo u rast i razvoj. Godišnje smo rasli prosječno 42 posto, tj. svake dvije godine smo se udvostručili gradeći nove pogone, postrojenja, unapređujući tehnologiju i programe konačnih proizvoda i naravno cijelo to vrijeme bili generator radnih mjesta. Nismo se plašili ni prekograničnih investicija. Prije 12 godina kupili smo dionice poduzeća MIN Svrljig, danas MIN DIV Svrljig u Srbiji, specijaliziranog za proizvodnju spojnih elemenata toplim kovanjem za potrebe željezničke infrastrukture koji su nam nedostajali u našem programu.
Na istoj smo lokaciji 2011. izgradili sasvim novu tvornicu betonskih pragova, što nam omogućilo da naš proizvod predmontiramo u tada i danas vrlo traženi proizvod neophodan za sve željeznice. Ta je privatizacija u Srbiji proglašena nekoliko godina najboljom. Danas tamo radi oko 400 zaposlenih, proizvode izvoze i napreduju. U jesen 2013. godine otvorili smo uz postojeću obnovljenu staru i sasvim novu tvornicu standardnih vijčanih elemenata i spojeva u Kninu vrijednu preko 40 milijuna Eura. Tako smo postali najveći Europski proizvođač standardnih vijaka.
Mukotrpan put
Iste te 2013. godine nakon 3-godišnjeg iscrpljujućeg procesa kupnje dionica Brodosplita d.d. preuzeli smo obvezu restrukturiranja tadašnjeg najvećeg i najtežeg „brodograđevnog bolesnika“ u državi koji smo kroz 5-godišnji proces uspješno restrukturirali. S time smo Brodosplitu i danas njegovih 2200 radnika osigurali novu budućnost utemeljenu u potpunosti na tržišnim principima.
Mogu s ponosom reći da sam kao poduzetnik koji je nastavio tatinu misiju nakon njegova umirovljenja doprinio svojim odlukama i radom da mnoge obitelji mojih zaposlenika budu dio naše DIV obitelji u kojoj se skrbimo jedni za druge i svi zajedno kročimo dalje nastavljajući rast i omogućavajući drugima da nam se pridruže. (Milan PAVLOVIĆ)