PREGOVORI S FIGOM U DŽEPU

TOMISLAV DEBELJAK, VLASNIK BRODOSPLITA I NESUĐENI STRATEŠKI PARTNER ULJANIKA: U brodogradilištu nema konsenzusa vlasnika, radnika, sindikata, lokalne uprave i države

Foto: Duje Klaric / CROPIX

Foto: Duje Klaric / CROPIX


Premda je iza njega bogata poduzetnička karijera, za predsjednika DIV Grupe Tomislava Debeljaka izvan hrvatskih poslovnih krugova najviše se čulo kad je prije više od pet godina iz osnovne djelatnosti proizvodnje vijaka odlučio napraviti iskorak u brodogradnju. Samoborski poduzetnik privatizirao je, a kako tvrdi, nakon toga i uspješno restrukturirao Brodosplit, te početkom ove godine pokazao interes i dao ponudu da isti posao obavi i u Uljaniku. No u pulskom brodogradilištu su tu njegovu ponudu ocijenili nedovoljno ozbiljnom te se odlučili za Danka Končara zbog čega je zadnjih mjeseci u medijima povremeno i iskrilo na relaciji Pula – Split.

S Tomislavom Debeljakom razgovarali smo o poslu obavljenom u Brodosplitu, planovima koji je imao s Pulom i Rijekom, te generalno o njegovom pogledu na budućnost hrvatske brodogradnje, ali i o nekim kontroverzama koje se nameću iz pojedinih priča o restrukturiranju splitskog brodogradilišta. Na samom početku, s obzirom na to da ga je javnost u Istri upoznala više manje zadnjih mjeseci u toj priči oko Uljanika, u razgovor smo krenuli pitanjem tko je Tomislav Debeljak i kakva je njegova poduzetnička povijest prije donošenja odluke da se kupnjom Brodosplita upusti u avanturu s brodogradnjom?

Kupio stroj umjesto fiće

- Kao dijete čiji je otac Božidar još početkom 70-tih ušao u poduzetničke vode u tadašnjim okvirima i to   kupnjom starog i interesantno, baš od 3. maja rashodovanog stroja za valjanja navoja umjesto kupnje već odabranog „fićeka“, cijeli sam svoj život uključen u sve procese proizvodnje i poslovanja. Kao tatin „privjesak“ danonoćno sam ga ispitivao što je ovo, a što ono. Zašto ovako, a ne onako i nakon što sam na sva ta pitanja dobivao odgovore stvarao sam svoju sliku proizvodnih ciklusa, koja je s početkom 90-tih dobila priliku postati ozbiljnija poduzetnička priča. Nakon što je omogućeno osnivanje privatnog poduzeća, osnovan je 1990. DIV d.o.o. što je i bio trenutak početka značajnijeg rasta i oplemenjivanja svih dotadašnjih rezultata koji su se ranije ostvarivali kroz obrt. Od tada s početnih 7 zaposlenika je vrlo lako pratiti statistiku razvoja DIV-a koji kroz godine poslovanja postaje sve jači i konkurentniji, a danas s preko 3500 zaposlenih u nekoliko država. Vrlo rano sam preuzeo donošenje odluka i odgovornost za poslovanje tako da smo se u drugoj polovici devedesetih s nekoliko radioničkih lokacija preselili u nove pogone u Samoboru gdje je i danas sjedište tvrtke.

- Kako je došlo do prvog važnijeg iskoraka izvan Samobora?

- Već početkom 2000-tih kupnjom imovine nekadašnjeg kninskog TVIK-a d.d. u stečaju i osnivanjem poduzeća u inozemstvu (BiH i Srbiji), i predstavništava u Njemačkoj i Francuskoj. Tako smo postali tvrtka koja je, svojim rastom izvoza i sve većem broju kupaca i partnera s kojima posluje, ozbiljno zakoračila na međunarodno tržište. Svu ostvarenu dobit investirali smo u rast i razvoj. Godišnje smo rasli prosječno 42 posto, tj. svake dvije godine smo se udvostručili gradeći nove pogone, postrojenja, unapređujući tehnologiju i programe konačnih proizvoda i naravno cijelo to vrijeme bili generator radnih mjesta. Nismo se plašili ni prekograničnih investicija. Prije 12 godina kupili smo dionice poduzeća MIN Svrljig, danas MIN DIV Svrljig u Srbiji, specijaliziranog za proizvodnju spojnih elemenata toplim kovanjem za potrebe željezničke infrastrukture koji su nam nedostajali u našem programu.

Na istoj smo lokaciji 2011. izgradili sasvim novu tvornicu betonskih pragova, što nam omogućilo da naš proizvod predmontiramo u tada i danas vrlo traženi proizvod neophodan za sve željeznice. Ta je privatizacija u Srbiji proglašena nekoliko godina najboljom. Danas tamo radi oko 400 zaposlenih, proizvode izvoze i napreduju. U jesen 2013. godine otvorili smo uz postojeću obnovljenu staru i sasvim novu tvornicu standardnih vijčanih elemenata i spojeva u Kninu vrijednu preko 40 milijuna Eura. Tako smo postali najveći Europski proizvođač standardnih vijaka.

Mukotrpan put

Iste te 2013. godine nakon 3-godišnjeg iscrpljujućeg procesa kupnje dionica Brodosplita d.d. preuzeli smo obvezu restrukturiranja tadašnjeg najvećeg i najtežeg „brodograđevnog bolesnika“ u državi koji smo kroz 5-godišnji proces uspješno restrukturirali. S time smo Brodosplitu i danas njegovih 2200 radnika osigurali novu budućnost utemeljenu u potpunosti na tržišnim principima.

Mogu s ponosom reći da sam kao poduzetnik koji je nastavio tatinu misiju nakon njegova umirovljenja doprinio svojim odlukama i radom da mnoge obitelji mojih zaposlenika budu dio naše DIV obitelji u kojoj se skrbimo jedni za druge i svi zajedno kročimo dalje nastavljajući rast i omogućavajući drugima da nam se pridruže. (Milan PAVLOVIĆ)

OPŠIRNIJE U TISKANOM I GLAS ISTRE PDF ONLINE IZDANJU

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter