VODITELJICA OHBP U PULSKOJ BOLNICI

TATJANA BILIĆ: Čovjek koji treba pomoć traži je tamo gdje je ona dostupna. Hitni bolnički prijem je u većini bolnica postao zamjena za obiteljskog liječnika

 Ovdje nema puno praznog hoda, patologije su različite i nikad ne znate što vam sljedeći pacijent donosi ili s kojim tegobama će se javiti. Pacijenti nisu grupirani po patologiji, dobi ili na neki drugi način, nego je svaki sljedeći pacijent novi izazov. Iako ima i kroničnih pacijenata koji nam se vraćaju, uglavnom su tu ljudi koje prvi put vidite i možda više nikada. Velika većina naših pacijenata se javi jedanput, budu zbrinuti i više ih ne vidimo. Zato je teško. Na mladim ljudima, koji kod nas rade ili kao specijalizanti bolnice ili kao liječnici bez specijalizacije - jer hitni prijem je jedini u bolnici koji ih može primiti, kao što rade na izvanbolničkoj hitnoj - ogromna je odgovornost za jedan posao koji je težak i za iskusne liječnike, naglasila je dr. Bilić

| Autor: Helena MOSTARKIĆ GOBBO
Dr. Tatjana Bilić (Snimio Milivoj Mijošek)

Dr. Tatjana Bilić (Snimio Milivoj Mijošek)


Samo u Objedinjenom hitnom bolničkom prijemu (OHBP) pulske bolnice tijekom srpnja pregledano je oko pet tisuća pacijenata! Dnevni prosjek je oko 170 pacijenata što je uobičajen broj u ljetnim mjesecima, a ni u zimskom periodu ne pada brojka od 100 pacijenata dnevno. "Ljeti nisu u pitanju samo turisti, nego se i domaći ljudi više kreću i automatski su više skloni ozljedama, više je prometnih nesreća, ljudi su više u pokretu. Primijetili smo, međutim, da imamo 30 posto više pregleda u odnosu na isto razdoblje prošle godine, što je veliko povećanje", ustvrdila je dr. Tatjana Bilić, voditeljica pulskog OHBP-a. Doktorica Bilić u medicini je više od dva desetljeća; od toga je osam godina na hitnom prijemu. Prethodno je radila u Nastavnom zavodu za hitnu medicinu.

"Pacijent za hitni prijem je onaj kojemu je potrebna neodgodiva hospitalizacija, dakle, hitan prijem u bolnicu. To ne znači da svaki pacijent koji mora biti primljen u bolnicu mora doći preko hitnog prijema, ali onaj kojemu je potrebna neodgodiva hospitalizacija je pacijent koji bi se trebao javljati u naše hitne službe", započinje Tatjana Bilić, voditeljica Objedinjenog hitnog bolničkog prijema (OHBP) u Općoj bolnici Pula.

Što se tiče tegoba s kojima im se ljudi najčešće javljaju, Bilić ističe da postoji jasna razlika u ljetnim i zimskim mjesecima. "U sadašnjem, ljetnom periodu najčešće se susrećemo s traumama; ljudi se ozlijede i potraže pomoć kod nas. Tada više radimo s mlađom populacijom, jer se mladi više kreću i skloniji su ozljedama, najčešće na moru, jer skaču u more pa se skoro utope i slično. Kad govorimo o zimskom periodu, onda su to većinom kardiovaskularni i respiratorni problemi, ali imamo i moždane udare. Tada puno češće među pacijentima imamo stariju populaciju", govori doktorica.

Svaki pacijent bude obrađen

Tatjana Bilić vodi OHBP koji je najveća hitna služba u bolnici, no OB Pula ih ima više. Naime, pedijatrija, psihijatrija i ginekologija imaju svoje hitne ambulante. "Svaki pacijent koji dođe u hitni prijem i upiše se na našem šalteru, nakon toga prolazi sustav trijaže koji rade educirane, licencirane medicinske sestre. To je, zapravo, sustav mjerenja vitalnih parametara temeljem procjene koliko taj pacijent može sigurno čekati do pregleda, a podijeljen je u pet trijažnih kategorija. Prva je ono što bi izvanbolnička hitna rekla "crveni kod". To su ljudi koji zahtijevaju reanimaciju ili su vrlo blizu njoj, to su neposredne životne ugroze odnosno pacijenti koji se kod nas pregledavaju odmah", kaže i pojašnjava da su to najčešće najavljeni pacijenti, u pratnji liječnika izvanbolničke hitne pomoći koje tim OHBP-a dočekuje i zatim se obavlja primopredaja između liječnika.

"Bez obzira tko će pacijenta dočekati, da li anesteziolog, kirurg, liječnik hitne medicine, uvijek ga netko dočeka i oni ulaze u reanimacijsku dvoranu", kaže doktorica Bilić koja je pojasnila i što podrazumijeva druga trijažna kategorija.

Foto

"Tu govorimo o pacijentima koji imaju loše parametre, nizak tlak, poremećaj disanja, ugrožen dišni put…, dakle, koji ne mogu čekati dulje od desetak minuta do kontakta s liječnikom", govori i dodaje da su u višim trijažnim kategorijama (3, 4 i 5, op.n.) pacijenti kojima su vitalni parametri više, manje uredni, ali koji zahtijevaju neki vid obrade ili zbrinjavanja.

"U petoj kategoriji su ljudi koji bi po definiciji trebali recept, ali mi ne pišemo recepte, ali tu su u principu osobe kojima naša obrada nije nužno potrebna. Međutim, svaki pacijent koji dođe na hitni prijem, bude i upisan i trijažiran, to je naš stav. Tu se onda dešava gužva, jer mi ne vraćamo nikoga, a ljudi nisu svjesni da je naš posao trijažna kategorija 1, 2 i 3, a 4 i 5 su pacijenti koje ćemo zbrinuti onda kada zbrinemo sve hitnije. Sigurno se uvijek može dogoditi da je procjena iz bilo kojeg razloga u tom trenutku bila kriva i da se pacijentu tijekom čekanja stanje pogoršalo. Ne kažem da ljudima iz kategorije 4 i 5 nije ništa, to su bolesni ljudi, ali možda nisu za hitni prijem. Naš stav je da se primaju svi; nemamo pravo ne primiti onoga tko zatraži našu pomoć, ali je pitanje koliko će taj čovjek čekati. Veliki broj pacijenata koje imamo sigurno nam usporava rad, jer i taj s 4. ili 5. kategorijom mora biti pregledan", govori doktorica.

Greške u procjeni hitnoće

Događaju li se i koliko često greške u različitim kategorijama, kaže, nije moguće predvidjeti. "Nama se može zaista dogoditi da nam se potkrade greška i kod tako visokih trijažnih kategorija, ali zato to rade educirane i licencirane medicinske sestre. Imamo tim sestara koje dobro rade svoj posao, koji je uhodan i vjerujemo im", ističe potvrđujući da manjka kadra ima, posebno liječničkog, jer je posao neatraktivan, a pojašnjava i zbog čega je tako.

"Ovdje nema puno praznog hoda, patologije su različite i nikad ne znate što vam sljedeći pacijent donosi ili s kojim tegobama će se javiti. Pacijenti nisu grupirani po patologiji, dobi ili na neki drugi način, nego je svaki sljedeći pacijent novi izazov. Iako ima i kroničnih pacijenata koji nam se vraćaju, uglavnom su tu ljudi koje prvi put vidite i možda više nikada. Velika većina naših pacijenata se javi jedanput, budu zbrinuti i više ih ne vidimo. Zato je teško. Na mladim ljudima, koji kod nas rade ili kao specijalizanti bolnice ili kao liječnici bez specijalizacije - jer hitni prijem je jedini u bolnici koji ih može primiti, kao što rade na izvanbolničkoj hitnoj - ogromna je odgovornost za jedan posao koji je težak i za iskusne liječnike. Jako je teško nekoga poslati kući, a poslije više nemate kamo", govori i dodaje da i poslije razmišljaju o pacijentu.  

Foto

"Svaki dan se pitamo je li neka odluka bila dobra. Nije lako nekoga smjestiti u bolnicu, ali je lakše. Jer kad čovjeka pustite kući, pogotovo kad nije baš sve jasno, iako vam izgleda kao da mu nije ništa, onda se ljudi propituju. Svakodnevno se propitujemo, a mladi kolege znaju i zvati da provjere je li se pacijent vratio, je li se nešto dogodilo… Stresan je to posao", opisuje.

Ništa lakše nije ni u sezoni, kad se udvostruči broj stanovnika. Dapače! "Turističke ambulante koje su organizirane u izvanbolničkom sustavu rade do nekih osam sati navečer. Problem je to što privatne turističke ambulante ne mogu potpisati ugovor s HZZO-om, nego ide sve na plaćanje. Možda su čak i dobro ekipirani, kod njih rade i neki specijalisti, mogli bi riješiti puno toga, i rješavaju, ali turist koji ima EU karticu dođe k nama. Ne može se u dva sata ujutro, u turističkoj regiji kao što je Istra, dogoditi da samo hitni bolnički prijem ove bolnice radi, a nitko drugi ne radi. Vjerujem, da ih se malo stimulira, da bi privatnici našli snage, volje i ambicije, da organiziraju 24-satni rad tijekom turističke sezone, jer sigurno bi imali posla, nas bi rasteretili, sve bi išlo malo protočnije i taj stres kod nas bi bio manji", kaže doktorica i dodaje da su djelatnici na OHBP-u zaista na vrhuncu stresa.

"Svi su umorni, sve je spalo na nekih 15-ak doktora koji se stalno izmjenjuju, a i oni doktori koji nisu direktno uključeni, nego dolaze konzilijarno, imaju više posla. Rendgen i laboratorij se gotovo i ne spominju, a oni su opterećeni u sezoni toliko da su na kraju snaga, jer nema pacijenta koji dođe kod nas, a da ne treba neki dijagnostički postupak", pojašnjava Bilić.

0-24 dostupna samo hitna

Na pitanje na koji način se mogu prevenirati nepotrebni odlasci na hitnu, odnosno kako osvijestiti pa i educirati građane da razlikuju jesu li za hitni prijem ili ne, da mogu sami procijeniti, ili netko tko se nalazi u njihovoj blizini, doktorica Bilić odgovara da misli da je svaki čovjek sebi najbitniji.

"Ja bih pošla od sebe. Radim taj posao. Ako je meni nešto, potražila bih pomoć i ta pomoć mora biti dostupna. Da je dostupna u izvanbolničkim ustanovama, vjerujem da bi čovjeku bilo sasvim svejedno; da on može ići kod svog liječnika od 7 ujutro do 8 navečer, mislim da ne bi došao na hitni prijem. Ne govorim o ljudima koji su bez svijesti, imaju poremećaje disanja ili kojima je dišni put ugrožen, oni su naš posao, ali takvih pacijenata imamo samo 30-ak posto. Dakle, između 65 i 70 posto pacijenata može biti zbrinuto izvan hitnog bolničkog prijema. Da je dostupna zdravstvena zaštita izvan bolnice organizirana na drugačiji način, mislim da bi nam puno manje ljudi dolazilo, jer nikome se ne čeka pet ili šest sati", priča doktorica koja ističe da ne krivi pacijente.

Foto

"Čovjek koji treba pomoć traži je tamo gdje je ona dostupna. Mislim da je hitni bolnički prijem u većini bolnica u Hrvatskoj postao zamjena za obiteljskog liječnika. Možda ima i ljudi koji to zloupotrebljavaju, ali polazim od onoga da čovjek treba pomoć, a je li je došao tražiti na pravo mjesto, to je druga priča. Ja kad trebam mehaničara, možda je u pitanju glupost, ali ja ne znam da je glupost. Išla bih tom logikom. Mi smo dostupni 24 sata na dan, a može li se organizirati tako da još netko bude dostupan dobar dio dana ili neke druge zdravstvene ustanove mogu preuzeti dio skrbi o tim bolesnicima, sigurno da", ističe.

Neke europske zemlje su uvele participaciju za hitnu zdravstvenu uslugu. Na upit smatra li da bismo se trebali povesti za tim primjerom, doktorica Bilić odgovara: "Da, ali bi cijeli izvanbolnički zdravstveni sustav trebao biti uređen po uzoru na te zapadne zemlje. U sustavu u kojem nama pacijenti kažu da ne mogu svaki put doći do svog doktora, nepopularno bi bilo ići s mjerama participacije".

Najveće gužve u srpnju i kolovozu

Lani je u OHBP-u pomoć zatražio 30.131 pacijent. Najveći broj dolazaka zabilježen je u srpnju (3.829) i kolovozu (3.868). Ostale hitne ambulante prošle su godine zabilježile ukupno 51.052 dolaska. Ukupan broj hitnih dolazaka u Opću bolnicu Pula u prošloj godini dosegnuo je brojku od 81.183. Postotak onih pacijenata koji prođu kroz hitni prijem, a koji su u konačnici hospitalizirani kreće se, prema riječima voditeljice OHBP-a, između 15 i 20 posto.

Broj dolazaka na OHBP, prema statistici do 23. kolovoza ove godine iznosio je 26.990. Ostale hitne ambulante u tom su periodu zabilježile 34.812 dolazaka. Opća bolnica Pula tako je u nepunih osam mjeseci ove godine imala 61.802 hitna dolaska. Samo u srpnju ove godine više od 50 posto pacijenata pregledanih na hitnom prijemu pripadalo je trijažnim kategorijama 4 i 5.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter