BILI SU NA KOLJENIMA

SPORTSKA LUČICA KOJU PULEŽANI OBOŽAVAJU "Svi mi volimo more, ne'ko na ribe, ne'ko na jedra, ne'ko da se morem skita"

| Autor: Zvjezdan STRAHINJA
Snimio M. MIJOŠEK

Snimio M. MIJOŠEK


Puno smo tu naučili o ribarenju, o moru, jedrenju. Puno je tu dobrih ljudi. A sve je manje takvih mjesta, ljudi se sve više otuđuju, priča pedijatar Mladen Jašić u jednoj od najvećih sportskih lučica u Hrvatskoj * Ma ovo je najgore mjesto za izvadit barku, bolje da si je u kortu doveo na farbanje. Odmah ti se oko barke nacrta deset znalaca i kritičara, šale se Delfinaši na jutarnjoj kavi

"Ovo je oaza Puležana koji vole druženje, ali prvenstveno vole more. Svi mi volimo more, svako na svoj način: ne'ko na ribe, ne'ko na jedra, ne'ko da se morem skita", priča nam poznati pulski ribolovac Gianluigi Stinga Perusco u Delfinu, jednoj od najvećih sportskih lučica na našem dijelu Jadrana.

Pod tendom kafića uz more, uz skulpturu morskog sisavca autora Šime Vidulina, već se rano ujutro u zaljevu Veruda okuplja društvo na kafelu. Biti u ljetnoj špici u kafiću uz more, a ne čuti strani jezik (talijanski u dijalektu ne smatramo stranim), itekako ima svoje čari. Dobra atmosfera posebno se osjeti otkako su nad Pomorsko-športskim ribolovnim društvom Delfin otklonjeni tamni oblaci nepravedno proglašenog stečaja. Nakon godina straha, neizvjesnosti i stagnacije, Delfinaši su zaplovili u novo razdoblje, jedra punih optimizma. I to osjeti svaki gost, kao i da je ovo zaista jedna od rijetkih oaza Puležana, prostodušnih ljudi željnih druženja i dobre zafrkancije.

 Povratak u djetinjstvo

- Ma ovo je najgore mjesto za izvadit barku, bolje da si je u kortu doveo na farbanje. Odmah ti se oko barke nacrta deset znalaca i kritičara. Da, dobro je dobiti dobar savjet, samo ne znaš koga poslušati, kaže jedan od članova pod tendom kafića. Jutarnji kafelić bio bi i ugodniji da svako-toliko ne zapuše smrad s Kaštijuna. Smrad je oštar i kiseo, nadjačava čak i opojni miris kopera i ostalih boja.

- Tu si pričamo ribarske priče: "Ti si ulovio pet kila, a moj je bio od osam kila", kaže nam još jedan član PŠRD-a Delfin, starog društva koje je nekada sjedište imalo u Kandlerovoj i čije je ime baštinila ova lučica. No, nije Delfin samo okupljalište onih koji su došli razbijati brigu. Mnogi ovdje nemaju vremena za dugu priču, moraju zasukati rukave, izvaditi i prefarbati barku, očistiti motor, zaštititi drvo... Neki žure ženu i djecu odvesti đir barkom prije nego mirno more uzburka najavljena bura. Tako smo i naletjeli na pulskog pedijatra Mladena Jašića, kojem je Delfin, kako kaže, drugi dom.

- Ovdje smo odrastali. Kad dođem ovdje, osjetim neku toplinu. Miris plastike i boja vraća me u djetinjstvo. Puno smo tu naučili o ribarenju, o moru, jedrenju. Puno je tu dobrih ljudi. A sve je manje takvih mjesta, ljudi se sve više otuđuju, priča Jašić.

Stečaj je nad lučicom s 525 vezova i šest gatova (!) proglašen nakon što je Ministarstvo financija 2015. utvrdilo nepostojeći višemilijunski dug na ime razlike u plaćanju koncesije. Delfinašima nije preostalo drugo nego duga pravosudna bitka da bi dokazali da je dug greška, a stečaj nepotreban. Srećom, i stečajni upravitelj Loris Rak iz Rijeke nije odmah proglasio likvidaciju, već stečaj s preustrojem, čime su Delfinaši dobili na vremenu.

OPŠIRNIJE U TISKANOM I GLAS ISTRE PDF ONLINE IZDANJU

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter