Sjećanje na skladatelja bogatog i svestranog djelovanja

Otkrivanje spomen-ploče Slavku Zlatiću, istaknutom skladatelju, dirigentu, glazbenom pedagogu, etnomuzikologu i glazbenom promotoru održano je danas u Puli u povodu 25. obljetnice njegove smrti ispred kuće u kojoj je godinama živio i stvarao (Ulica Grada Graza 2, nadomak Mornaričke bolnice).

Bogat životopis

Muzikologinja Mirjana Grakalić kazala je da je tim činom odana počast i iskazana zahvalnost istaknutom i svestranom glazbeniku, te je potom izdvojila nekoliko crtica iz njegova života.

- Nemoguće je ukratko izreći sve ono čime nas je Zlatić zadužio svojim bogatim i svestranim djelovanjem. Rođen je u Sovinjaku 1. lipnja 1910. godine u obitelji školskoga učitelja, a vjerojatno je na njegov životni poziv utjecala i činjenica da je već s pet godina imao malu violinu, a kasnije i klavir u stanu. Nakon završene gimnazije u Kopru, upisao je studij kompozicije u Trstu kojeg je nastavio u Zagrebu i diplomirao 1934. godine u klasi Blagoja Berse. Po završetku studija postao je asistent našem istaknutom dirigentu Lovri pl. Matačiću u vođenju zborova Sloboda i Kolo. Radio je i u Zagrebu na Hrvatskom državnom konzervatoriju, potom na Glazbenoj akademiji, a 1965. Zlatić se vratio u Istru i zauvijek nastanio u Puli, kazala je Grakalić.

U Puli je Zlatić bio ravnatelj Glazbene škole Ivana Matetića Ronjgova, znanstveni suradnik, etnomuzikolog riječkog ogranka Sjeverojadranskog instituta JAZU-a, koji se nalazi upravo u zgradi gdje je Zlatić živio.

- Bio je vanjski suradnik na tadašnjoj Pedagoškoj akademiji, a upravo tom angažmanu možemo zahvaliti što danas u Puli imamo Muzičku akademiju. Na Radio Puli vodio je i uređivao nekoliko ciklusa emisija ozbiljne glazbe, a posebnost netemperirane narodne glazbe Istre postala je osnovni, iako ne i isključivi pokretač Zlatićeva umjetničkoga stvaralaštva, naglasila je Grakalić uz napomenu da nam je Zlatić ostavio oko 120 skladbi za razne sastave.

Spomen-ploču koju je otkrio predsjednik pulskog Gradskog vijeća Tiziano Sošić izradio je Bojan Šumonja. U svom kratkom osvrtu, gdje je spomenuo i Franka Zappu i Antonia Smaregliu uz zanimljive paralele sa Zlatićem, Sošić je naglasio da treba na što bolji način njegovati baštinu koju nam je Zlatić ostavio.

- Slavko Zlatić predstavlja dragocjenu vrijednost jer je on, inspiriran istarskom narodnom melodijom, stvarao potpuno novi izričaj u klasičnoj glazbi. Ono što je Tamara Obrovac kasnije učinila za fuziju jazza i istarskog melosa to je puno ranije Zlatić učinio za klasičnu glazbu. Pula, kao grad kulture, mora nastaviti vrijedan posao valorizacije memorije znamenitih osoba koje su svojom kulturom i znanstvenim radom intelektualno zadužile naš grad i utjecale na njegov razvoj, zaključio je Tiziano Sošić.

Skladateljeva ostavština

Ostavština Slavka Zlatića pohranjena je na nekoliko lokacija: partiture uglavnom u Hrvatskom glazbenom zavodu u Zagrebu, zapisi narodnih napjeva u Institutu za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu, dio sitnog inventara nalazi se u pazinskom Državnom arhivu, dok se na Filozofskom fakultetu Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli nalazi veći dio njegove ostavštine, a učionica u kojoj je predavao, koju su tada zvala jedanaestica, imenovana je prije 15 godina Zlatićevom dvoranom u kojoj se nalazi i stalni postav nekih osobnih predmeta i kopije partitura.

Područje njegova rada pretežno su manji oblici: zborski radovi, popijevke za solo glasove uz glasovir te komorne i kraće orkestralne skladbe. Dobitnik je mnogih nagrada i odlikovanja, među kojima je i Nagrada za životno djelo "Vladimir Nazor". (V. BEGIĆ)