PROVOKATORI S PORTARATE

Saznali smo detalje o dvojici mladih Puljana koji su podigli prašinu natpisima protiv HDZ-a. Jedan je kuhar i vatrogasac, drugi izbacivač i zaposlenik svjetske megakompanije. Poručuju: "NEKA NAM UZMU SVE, ALI NEĆEMO ŠUTJETI"

| Autor: Danijela BAŠIĆ-PALKOVIĆ

Dvojica mladića koji su na subotnjem prosvjedu u Puli u znak podrške silovanoj djevojčici u Zadru nosili majice s natpisom "HDZ LOPOVI, LOPINE", članovi su stranke Ivana Pernara. On im je majice osobno uručio u Puli poručivši im: "Nosite ih s ponosom". Marko Jovanović i Petar Perković bili su trn u oku pulske policije koja još nije objasnila zbog čega su na prosvjedu legitimirali samo njih. Jesu li razlog majice s natpisom ili su mladići zbog nečeg od ranije sumnjivi, to ni njima nije jasno. Samo zahvaljujući pritisku građana i novinara koji su razgovor s policijom snimili uživo, dvojac ipak nije završio u policijskoj postaji.

Tko su dečki koji se već neko vrijeme putem društvenih mreža bore protiv sistema, korupcije i pravosuđa, je li posrijedi samo aktivizam, Facebook revolucija, ili nešto više, pokušali smo doznati iz prve ruke. Ogradili su se od političkih konotacija svog dolaska na Portaratu. Majice s napisom "HDZ LOPOVI, LOPINE" namjeravaju nositi i dalje, ali ne da bi provocirali ili bili uhićeni, već zato što, poručuju, tim majicama pokazuju što misle o državi u kojoj žive.

Treniranje strogoće

- Da, članovi smo Pernarove stranke jer cijenimo njegovu ideologiju, ali jedno neka bude jasno: na prosvjed smo došli kao obični Puljani koji daju podršku silovanoj djevojci u Zadru. Nikog nismo provocirali, a još manje davali bilo kakav povod policiji koja je na nama trenirala strogoću i pokazala u kakvoj represivnoj državi živimo, kažu na početku razgovora 34-godišnji Petar Perković i 24-godišnji Marko Jovanović.

Priznaju da im je drago što su privukli pozornost medija jer smatraju da je došlo vrijeme da se ljudi organiziraju i usprotive vladajućim elitama koje uništavaju živote građana.

- Majicu sam obukao jer mrzim način vladanja u ovoj državi. Vladajuće elite se samo izmjenjuju, a Hrvatska tone sve dublje i dublje. Moji prijatelji se iseljavaju, po Puli viđam neke ljude koji su pokupili cijele obitelji i odselili iz ovog grada. U Istri odgovornost snosi IDS. Ono što me možda najviše muči je taj ogroman strah ljudi koji se boje javno reći što misle, iako velika većina misli slično, rekao je Petar.

Kaže da se politički aktivirao da bi ispunio svoje ciljeve.

- Evo baš sam prije neki dan sam nabasao na stari predizborni spot pulskog gradonačelnika Borisa Miletića u kojem obećava sve i svašta. Govori o uređenju šetnice na rivi. Znači već je 2009. godine postojala ideja o izmještanju Uljanika. Još tada je IDS želio eliminirati Uljanik, govori Petar ogorčen što su predstavnici IDS-a u jeku štrajka uljanikovaca samo izgovarali parole odbacujući svaku krivnju. Ogorčen je na vladajuće u Puli zbog pomanjkanja interakcije s građanima o važnim projektima.

- Ja bih recimo volio znati što će se dalje događati s Ladonjama na Giardinima i što će Grad učiniti po pitanju katastrofalnog sustava parkiranja u gradu. Iskreno, mene je sram mog gradonačelnika nakon one snimke na glasanju za europske izbore kad nije znao reći ni kako se zove. Naš se gradonačelnik pojavio i na subotnjem prosvjedu, vidio sam i njega i dogradonačelnika Roberta Cveka, ali nije im palo na pamet da dođu do nas i pitaju što se događa, kaže Petar.

Politički angažman

Marko kaže da se planira jače angažirati kroz politiku ako to bude potrebno, a uključio se jer ne voli nepravdu i ne pada mu na pamet iseliti iz Hrvatske.

- Ostat ću ovdje, borit ću se kako god mogu i nadati ću se da će se ljudi trgnuti i da ćemo zajedno pokrenuti lavinu. Boli me kad netko nešto obećava, a ne ispunjava. S takvim ljudima ne želim imati posla. Ljudi nam govore zašto na svom terenu ne nosimo majice s napisom "IDS lopine". Pa ne kontrolira IDS pravosuđe u Hrvatskoj! HDZ ga kontrolira, kaže Marko koji je zgrožen što neki "poduzetnici", iako su usmrtili ljude, ostaju nekažnjeni.

- Zgrožen sam pravosudnom praskom u Hrvatskoj, a sramotni primjer je svakako presuda tajkunu Tomislavu Horvatinčiću koji će izbjeći zatvor. Zar nije sramota da je gospođi iz Vodnjana koja je prodavala povrće bez saslušanja u pet dana određena kazna od 18 i pol tisuća kuna. Ta je presuda stigla ekspresno, a Horvatinčiću se sudi sedam godina. Sustav smrdi jer je truo do srži i to treba početi rješavati. Nećemo kretati od krakova, već treba krenut od glave, a glava je vlast!, napominje Marko koji je ogorčen na neke besmislene zakone. Kaže da će još malo i konobare kažnjavati jer su krivo servirali kavu.  

Iako su izbjegavali odgovoriti na konkretno pitanje planiraju li se snažnije politički angažirati u Puli, ponovili su da prosvjed nema veze sa strankom.

- Nije nam bila namjera privući toliku pozornost, jednostavno se dogodilo. Mislim da je percepcija kriva. Vi do jučer niste ni znali za mene. Sada smo medijski eksponirani i pokušali smo nešto objasniti. Ne želim da nas gledaju kroz neku stranku, već kroz naša djela, govore, ideje, govori Petar. Ipak, dodaje, ako je politika jedini put da iskažu svoje stavove i pokušaju nešto promijeniti, neće od toga bježati.

- Za mene je već ovo što smo napravili jasna poruka. Ne šutim i nisam se zavukao u mišju rupu. Ne bojim se izreći svoje mišljenje. No većina ljudi se boji pa i ovdje u Istri. Došli su nam čestitati i neki iz IDS-a. Onda taj IDS-ovac, brižan, dođe i čestita nam i kaže: "Znate dečki, i ja bih nešto rekao, ali ne mogu". Kao i on, i ja mogu dosta toga izgubiti, ali me nije strah. I ja imam dijete, obitelj i prijatelje. Neka mi uzmu sve, posao, što god žele, ali neću šutjeti, pa makar kopao po kantama i hranio se u pučkoj kuhinji, rekao je Petar.

Na pitanje gdje će ih ljudi to moći čuti, odgovaraju "svagdje gdje je nepravda", ali uglavnom na društvenim mrežama. Je li na pomolu neka nova Facebook revolucija?

- Nije to revolucija jer nezadovoljstvo kuha već dugo. Ljudi su se počeli buditi i buniti. Za pet godina možda od nas pet bude deset tisuća ljudi koji misle isto, pa se nešto ipak promjeni. Podržavamo učitelje i profesore u štrajku, a ljudi moraju izaći na ulice ako žele mijenjati stvari, a ne čekati da to netko drugi napravi umjesto njih. Na izbore ionako izlaze stranački vojnici i od izbora do izbora se ništa ne mijenja, a stranke se samo izmjenjuju. Koliko god se trudili, neće me istjerati iz države i ostat ću u Hrvatskoj radi na minimalcu ako treba, kategoričan je Marko.

Braća po oružju

Dvojica prijatelja se dugo poznaju. Braća su po oružju. Nekad su se borili jedan protiv drugog u gladijatorskim okršajima u pulskoj Areni.

- Bilo je tu krvi, prijeloma i razbijenih zubi. Ja imam napuknut mišić na ruci, a Marko gotovo ništa ne vidi na desno oko. Nije to bila gluma, to je pravi fajt, govori Petar o gladijatorskim danima. Po struci elektromehaničar, kaže da je kao balavac praksu odrađivao u Uljaniku.

- Radio sam u životu sve i svašta. Deset godina sam bio redar po klubovima u Istri, a bavim se i sportom, borilačkim vještinama. To su krav maga i jeet kune do koji je izmislio Bruce Lee, kaže Petar, koji trenutno radi kao šef smjene u jednoj multinacionalnoj kompaniji.

Marko smatra da je kao i svaki Balkanac multipraktičan.

- Po struci sam kuhar, a u životu sam bio prisiljen raditi svašta da si osiguram kruh. Prvo sam radio kao kuhar, pa u firmi za elektroinstalacije, a uz to sam i dobrovoljni vatrogasac. Razvozio sam pića, radio u trgovini i sada radim kao operater u istoj tvrtki kao i Petar, zaključio je Marko Jovanović.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter