Mjesec lipanj je Mjesec ponosa, kojim LGBTIQ+ zajednica izražava potrebu za vidljivosti u javnom prostoru kao i borbu za prava ove populacije u društvu.

U Puli se senzibiliziranjem javnosti za probleme s kojima se susreću pripadnici ove zajednice bavi Udruga Proces, formalno osnovana prije više od godinu dana. Što se promijenilo u međuvremenu, kojim se aktivnostima bave i kako vide neke pojave i aktualna događanja u našem društvu, odgovorio nam je ispred Udruge, Boris Pein.

- Ono što se promijenilo jest da smo se formalizirali, ali i profesionalizirali, veli Pein.

- Više ne ovisimo samo o partnerima koji su nam od početka pružali podršku, o njihovim financijama i mogućnostima. No bez njihove pomoći ne bismo stigli do ove faze rada, ističe Pein posebno zahvaljujući Udruzi Seasplash i Klubu Kotač, Hassanu Abdelghaniju i Galeriji Makina te Savezu udruga Rojc i Dnevnom boravku Rojca.

- Nakon osnivanja udruge sami smo krenuli u apliciranje na javne pozive, samostalno smo kreirali program manifestacije “Proces 2022.” te iznašli financije za njegovu realizaciju. Srodne organizacije, ali i institucije, tretiraju nas kao ravnopravne i redovno nas pozivaju na sudjelovanje u njihovim programima. Tako smo u svibnju sudjelovali na tribini povodom obilježavanja Međunarodnog dana borbe protiv homofobije, bifobije i transfobije, koju je organiziralo Povjerenstvo za ravnopravnost spolova Grada Pazina, a nedavno smo sudjelovali i na panel diskusiji u Etnografskom muzeju Istre na temu društvenog angažmana u muzeju i izvan muzeja. Trudimo se maksimalno otvoriti prema partnerima, LGBTIQ+ zajednici i, naravno, širem društvu kako bi postigli naše ciljeve, veli Pein.

Prošle godine zastava s duginim bojama osvanula je na prozoru pulske Gradske palače, a kako saznajemo od Peina, Grad Pula se i ove godine rado odazvao inicijativi za isticanjem zastave.

- Taj simbolični čin dokazuje svim LGBTIQ+ stanovnicima Pule i posjetiteljima, da su i oni ravnopravni članovi zajednice, ističe Pein koji smatra da su ove geste vrlo važne za senzibiliziranje šire javnosti s problemima koje još uvijek more LGBTIQ+ zajednicu.

Zanimalo nas je koliko je izvedivo održavati "visoku radnu temperaturu", zbog ciljeva koje su si postavili, a Pein kaže da je to vrlo zahtjevno, jer su svi članovi udruge zaposleni na drugim radnim mjestima, a posla u Procesu uvijek ima.

- Entuzijazam nas gura naprijed, a i od samoga početka smo znali da naš proces nije kratkotrajan te da će angažman biti dugoročan. Otkako smo postigli našu osnovnu unutarnju organizaciju te postavili temelje i podijelili poslove, spremni smo i za nove članove, nove volontere i nove entuzijaste koji, poput nas, žele promijeniti naše društvo nabolje, veli Pein i pojašnjava da je pred njima dug put, ali da ne posustaju i ne odustaju.

- Već neko vrijeme na Radio Rojcu imamo radijsku emisiju koja nam je velika pomoć i važna platforma za dopiranje do širega broja ljudi. U radijskoj emisiji se detaljnije bavimo temama koje inače ne stižemo obraditi tijekom redovitih aktivnosti udruge. Ponosni smo da se u pulskom eteru redovito, barem jednom tjedno, može čuti o LGBTIQ+ temama, promovirati queer umjetnost, čuti iskustva ljudi iz zajednice. Javljaju nam se slušatelji i slušateljice s komentarima, što nas iznimno veseli i gura naprijed, veli Pein.

Na pitanje kako vide situaciju u Puli, po pitanju prihvaćenosti, Pein kaže da negativnih komentara, grafita, uvreda i netrpeljivosti još uvijek ima, ali ona nije toliko glasna i toliko naglašena u javnom prostoru, kao u nekim drugim dijelovima Hrvatske.

- Kad se malo zagrebe ispod površine postoji još puno toga na čemu se treba poraditi. Prvenstveno educirati ljude o LGBTIQ+ temama i teškoćama s kojima se suočavaju LGBTIQ+ osobe, zatim educirati LGBTIQ+ osobe gdje mogu potražiti pomoć te izgrađivati okruženja u kojima se istospolni parovi ne moraju brinuti hoće li ih netko napasti ukoliko pokazuju nježnost na ulici, da rodno nenormativne osobe ne moraju brinuti hoće li im netko dobaciti negativan komentar na ulici i gledati ih sa čuđenjem. Nažalost, u Puli se javljaju i grafiti s porukama mržnje prema   LGBTIQ+ populaciji, ali s druge strane, velika posjećenost naših evenata govori da ljudi izražavaju podršku prema LGTBIQ+ temama, kaže Pein.

U svijetu neprihvaćenosti, jedna od prvih stepenica koju treba prijeći je vlastita obitelj pa ostatak svijeta, a Pein smatra da je ipak najvažniji korak, koji dolazi prije svega toga, vlastito osvještavanje identiteta, outanja samima sebi, a nakon toga i shvaćanje da nisu sami na svijetu te da postoje i druge LGBTIQ+ osobe.

- Nakon toga kreće proces izlaska iz ormara drugima. I jedan i drugi izlazak dolaze s rizikom i/ili strahom od odbacivanja. Svi se ljudi žele osjećati prihvaćeno od svoje obitelji i okoline. Vrlo je važno da prva outanja prođu dobro, kako bi se osnažili u svom identitetu, smatra on.

Što se tiče javnih politika za LGBTIQ+ pitanja, Pein veli da njih, u širem hrvatskom kontekstu, nema.

- Vlast, ne želeći uznemiriti svoje konzervativno glasačko tijelo, ignorira vrlo veliku manjinsku skupinu građana u RH, ocjenjuje Pein i ističe potrebu za više ulaganja u savjetovališta i prostore koji bi bili usmjereni na LGBTIQ+populaciju, edukaciju stručnjaka, ali i šire javnosti, uvrštavanje LGBTIQ+ tema i borbe protiv homofobije, bifobije i transfobije u obrazovanje, educiranje medicinskog i školskog osoblja, socijalne službe pa i policije o specifičnostima rada s LGBTIQ+ populacijom. Takve stvari se za sada, kaže Pein, ne provode sustavno, već ovise o angažmanu udruga i pojedinaca unutar sustava.

- Poznat je pojam tzv. pink washinga, kada se deklarativnim i PR-ovskim “zalaganjem” za LGBTIQ+ zajednicu želi prikazati naprednost i liberalnost (ili ostvariti profit), a iza podrške trebaju stajati i dijela te iskrena želja da se zaista radi na tome kako bismo bili otvorenije društvo, ističe.

Po pitanju kriticizma, ali i lažnog morala u našem društvu, Pein kaže da je u našem društvu jako izražen konformizam, a na otklon od norme u Hrvatskoj se gleda, u najmanju ruku, s čuđenjem.

- Već i osoba s neobičnim stilom oblačenja izazvat će negativne komentare ljudi. Iako u svima postoji težnja za ostvarivanjem vlastite individualnosti naspram "pokoravanja grupi" (većini), često se osuđuje ljude koji se usude biti drugačiji. To je licemjerno, smatra on.

O pojavnostima izražene homofobije u društvu, koja se često očituje i u brutalnim komentarima, Pein drži da su one prisutne zbog predrasuda.

- Homofobija je društveno uvjetovana i dio je folklora. Od muške se osobe u našem društvu gotovo i očekuje da će iskazivati negativne stavove prema homoseksualnim i transrodnim osobama. Prije 20 godina se smatralo normalnim “tući pedere” - to je bio nekakav dokaz muškosti, konstatira Pein.

Nerijetko možemo pročitati da se iza najvećih homofoba, onih koji su i najbrutalniji u komentarima, krije, indikativno, i određeni broj latentnih homoseksualca, koji se ne mogu pomiriti s tim djelom vlastite osobnosti. Peina pitamo kakva su njegova iskustva i ima li ta količina agresije stvarno uporište u bijegu od identifikacije

- Očekuje se pod normalnim da je osoba heteroseksualna i cisrodna te roditelji i prijatelji ne pretpostavljaju da će im dijete ili

poznanik biti istospolne ili biseksualne orijentacije ili da je transrodan, interspolan itd. Zajedno s predrasudama ta pretpostavka o heteroseksualnosti i cisrodnosti može potaknuti razvoj negativnih osjećaja i stavova prema vlastitom identitetu i stručno se naziva internalizirana homofobija, bifobija ili transfobija. Ona uključuje: uznemirujuće ili neugodne osjećaje o sebi kao LGBTIQ osobi, iskrivljene predodžbe i negativne stavove prema LGBTIQ osobama, nedostatak povezanosti s LGBTIQ zajednicom, toleriranje diskriminirajućeg tretmana drugih, iracionalno potkopavanju vlastitih intimnih veza, itd. Podaci različitih istraživanja ukazuju da internalizirana homo/bi/trans-fobija igra značajnu ulogu kod psihičkih tegoba kao što su npr., depresija, anksioznost, nizak stupanj samopoštovanja, poteškoće s formiranjem identiteta, usamljenost i nepovjerenje prema okolini. Osjećaj inferiornosti, skrivanje, anksioznost i autodestruktivnost zbog internalizirane homo/bi/trans-fobije dovode do teških posljedica u životu jedne osobe. Kod nekih osoba koje osjećaju internaliziranu homo/bi/trans-fobiju se može dogoditi da negativne stavove izražavaju prema van i prema drugim LGTBIQ osobama, no to nije jedini način na koji se ona manifestira i nije pravilo da će osoba tako reagirati, pojašnjava Pein.

Nedavno je sud donio odluku koja je u Hrvatskoj presedan, a otvorila je mogućnost da istospolni parovi usvajaju djecu. Pein kaže da među svim ljudima ima osoba koje žele biti roditelji i koje to ne žele. Prema njegovom mišljenju ova presuda je važna zbog toga što pokazuje da je hrvatsko sudstvo prepoznalo očitu diskriminaciju životnih partnera u pristupu postupku procjene za udomiteljstvo ili usvajanje.

- Istraživanja pokazuju da istospolni partneri mogu biti jednako kvalitetni roditelji kao i heteroseksualni parovi. Ovakva presuda potaknut će veći broj parova da se odluče na posvajanje ili udomljavanje, što će većem broju djece omogućiti adekvatnu skrb, smatra Pein te onima koji se tome žestoko protive poručuje da se educiraju.

Pitamo ga o povorkama ponosa. Koja je njihova svrha?

- Mnogo je razloga zašto su povorke ponosa važne. Ako pričamo o širem kontekstu, povorke su politički prosvjedi kroz koje se ističu problemi i prepreke s kojima se LGBTIQ+ zajednica suočava, protestira se protiv diskriminacije s kojom se mnogi suočavaju i traže se jednaka prava za sve građane RH. Iz osobnije perspektive, povorke su važne zato što se taj jedan dan u godini osjećaju sigurno, sretno, osnaženo, prihvaćeno, podržano među ljudima koji slave različitost kao snagu, što je često suprotnost njihovoj svakodnevici, veli Pein.

Nemalo puta može se čuti rečenica: "Radite to u svoja 4 zida", a na što prvo pomisli, kad to čuje, Pein uzvraća protupitanjem: "Kako ću brati šparuge u svoja 4 zida?"

- Tolerantnije i društvo koje prihvaća, te jednaka prava i jednake mogućnosti za sve građane i građanke, to je ono čemu težimo i što želimo. Želimo živjeti bez straha hoće li nam doletjeti nekakva uvreda ili šaka ako se u šetnji držimo za ruke s istospolnim/om partnerom/icom ili zato što netko izgleda drukčije, zaključuje Boris Pein. 

Povezane vijesti

• Javnost treba znati o pokušajima da se homoseksualnim parovima omogući udomljavanje ili posvajanje djece
• Udruga u Puli koja se bavi senzibiliziranjem javnosti za probleme LGBT zajednice "MOŽDA ĆEMO ZA NEKOLIKO GODINA SJEDITI U TITOVOM PARKU I LJUBITI SE NAKON POVORKE PONOSA"
• Otvorenje izložbe "24 BACI" u Motovunu: Serija portreta LGBTIQ+ parova u intimnim trenucima