Na ovaj pothvat sam se odlučio jer sam želio pomoći osobama s posebnim potrebama. Tijekom rute me moja djevojka Veronika dijelom pratila automobilom, a dio je i istrčala sa mnom. Ovih 108 kilometara sam prešao tako da sam pola sata trčao, pa sat vremena hodao i tako naizmjence, rekao je Ivan. Za njegov sportski pothvat Decathlon će donirati sportske rekvizite Društvu sportske rekreacije UPAS
Pulski trkač, Ivan Pentek (27), nezaposleni inženjer strojarstva, u nedjelju je u humanitarne svrhe istrčao dionicu od Decathlona u Rijeci do Decathlona u Puli.
Krenuo je u subotu u ponoć, a pred pulski Decathlon stigao je u nedjelju oko 19.20 sati. Sveukupno je istrčao 108 kilometara, a u ovom pothvatu ga je pratila njegova djevojka Veronika Tomišić.
U Puli su ga dočekali majka i brojni prijatelji, a u iščekavanju finiša njegove utrke, odvijale su se sportske aktivnosti, gdje su se na 100 metara utrkivale osobe iz Centra za inkluziju kao i brojni okupljeni mališani.
Inače, Decathlon jednom godišnje organizira Foundation day, kojim se donira Humanitarna pomoć za djecu s posebnim potrebama. Ivan je tako trčao od riječkog do pulskog Decathlona
- Na ovaj pothvat sam se odlučio jer sam želio pomoći osobama s posebnim potrebama. Tijekom rute moja djevojka Veronika me dijelom pratila automobilom, a dio je i istrčala sa mnom. Ovih 108 kilometara sam prešao tako da sam pola sata trčao, pa zatim sat vremena hodao i tako naizmjence, rekao je Ivan.
Za ovaj Ivanov sportski pothvat Decathlon će donirati sportske rekvizite Društvu sportske rekreacije UPAS.
- Bavim se sportom od prvog razreda osnovne škole, ovo je bio moj izazov motiviran potrebom da pomognem djeci s poteškoćama u razvoju pa sam se javio Decathlonu i uspjeli smo to organizirati. Bila je to duga dionica za trčanje i bilo je zanimljivih trenutaka. Noću sam bio sam na cesti, dugo nije nitko prolazio, a kroz dan je bila vrlo visoka temperatura, nigdje hlada, puno automobila… Bilo je i nekih ozljeda koljena, ali uspio sam izdržati do kraja. Ovakav pothvat traži dobru psihičku i fizičku pripremu.
Puno je razmišljanja i borbe sa samim sobom. Ovo mi je najteža i najduža trka, ali svidio mi se događaj, osjećaj i euforija, a posebno činjenica što činim nešto korisno jer nekome pomažem. Nadam se da ću nastaviti s ovim, da je ovo tek početak… Prezadovoljan sam, kazao je Pentek, a na pitanje kako se osjeća odgovorio je da ne zna.
- Puno je pomiješanih emocija, puno je emocija, puno ljudi. Tu su umor, ozljede, glad… Čudan je to osjećaj, ali meni je kao sportašu to zanimljivo i nadam se da je ovo tek početak, zaključio je Pentek.