Arena Hospitality Grupa ima koncesijsko odobrenje za ovu plažu na Punta Verudeli, koje je dobila od Grada Pule za period od travnja 2018. do prosinca 2022.
(snimila Lara Bagar)
Puljani su nepovjerljivi prema novouređenim plažama. Čim se neka plaža počne uređivati, odmah zavlada strah da ćemo je izgubiti. Logika je neobična, ali iskustveno često potvrđena - kada je zapušteno, onda je sigurno i naše, ali kada se ulaže i uređuje, nešto se sprema i odlazi u privatne ruke.
"Za svoje goste"
Bilo je nepovjerenja i kada je Grad uz pomoć EU-fondova počeo ulagati u novu plažu na Hidrobazi, koja je sada postala omiljeno mjesto domaćih i inozemnih kupača, a stara gradska kupališta na Stoji i Valkanama prepustio propadanju. Zadnjih se godina i tu pomalo ulaže, ali još je to jako daleko od onoga kako su nekad izgledala javna kupališta u Puli.
Bojazan Puležana da će im neke plaže postati nedostupne i ne čudi jer na pomorskom dobru imamo priličan nered i to ne od jučer. Dugogodišnja mutna hrvatska "lako-ćemo-praksa" ogleda se u zatvorenim prilazima plažama, u betoniranim obalama "za svoje goste", tjeranju s ilegalno prisvojenih uvala. Godinama pa i desetljećima se događa da neki likovi, tobože vlasnici, privatiziraju i proglašavaju svojim ono što je oduvijek bilo zajedničko, javno dobro koje treba biti dostupno svima.
Pomislio je to i jedan čitatelj našeg lista kada je vidio uređenu plažu na Verudeli ispod teniskih terena i vila, kod igrališta za odbojku na pijesku. Nekada plaža u uvalici koja je nerijetko bila puna morskih trava i ne pretjerano atraktivna za kupače, poravnata je s nasipom i postavljeni su ugodni madraci i suncobrani, bar i popratni ljetni sadržaji za iznajmljivanje, što je uznemirilo našeg Puljanina. Jer, tko zna za koga se uredila ova ljepotica i kakav miraz očekuje.
U Arena Hospitality Grupi kažu da imaju koncesijsko odobrenje za ovu mikrolokaciju na Punta Verudeli (brojčana oznaka 11), koju im je dodijelilo nadležno vijeće Grada Pule za period od travnja 2018. do prosinca 2022. godine. Prema tom ugovoru, na plaži im je dopušteno postavljanje ležaljki i suncobrana, kioska za ugostiteljstvo, ugostiteljskih terasa i rekreacijskih sadržaja.
Slučaj Drvenik Veliki
Potvrdili su nam to i iz gradske uprave, ali ističu da je plaža i dalje otvorena svima.
- I inače, pa i u konkretnom slučaju, svatko ima pravo pristupa pomorskom dobru, kao i pravo boraviti na pomorskom dobru, što znači da ne postoje zapreke da posjetitelji plažu slobodno koriste, stoji u odgovoru Grada Pule.
Iz Arena Hospitalityja također kažu da izdana koncesijska odobrenja ne isključuju niti ograničavaju opću upotrebu pomorskog dobra, mikrolokacije za koju su izdana, te je pristup lokaciji i njezino korištenje slobodan u skladu s važećim propisima. Plažni sadržaji, kako se na prvi pogled dade zaključiti, nisu namijenjeni samo gostima pulskog hotelijera, već svima koji su voljni izdvojiti 150 kuna dnevno za ležaljku i dva pića. Uz to, koncesionar je trećinu plaže ostavio za ručnike i goste koji ne moraju nužno biti na ležaljci.
Zakon o pomorskom dobru kaže da je pomorsko dobro najmanje šest metara od crte sredine viših ili visokih voda, ali može biti i šire, primjerice dio kopna koji po svojoj prirodi služi korištenju mora, a iznimno može biti i uže ako su tu, recimo, neki put ili zidine. Koliko je točno pomorsko dobro, posebno se određuje za svaku lokaciju. Ovih šest metara se generalno uzima, ali postoje izuzeci, objasnio je nedavno za N1 Siniša Orlić, ravnatelj Uprave sigurnosti plovidbe u Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture, odgovarajući na pitanje postoje li u Hrvatskoj privatne plaže, što je uznemirilo i našeg čitatelja.
- Privatne plaže ne postoje. Ako se mogu referirati na slučaj Drvenik Veliki, to nije izolirani slučaj. Često se privatni iznajmljivači reklamiraju da imaju privatne plaže, često se događaju i fizički obračuni zbog postavljanja ležaljki. U slučaju Drvenik Veliki, osim narušavanja javnog reda i mira radi se i o sumnji u počinjenje prekršaja iz članka 114. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama za gospodarsko korištenje pomorskog dobra bez koncesije. Prema definiciji pomorskog dobra navedenoj u Zakonu, to su unutarnje morske vode, teritorijalne vode, njihovo dno, podzemlje i dio kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen općoj upotrebi ili je proglašen tako, tu spada morska obala, sprudovi i tako dalje. Na pomorsko dobro ne postoji pravo vlasništva, ni država nije vlasnik, samo time upravlja, rekao je Orlić za N1.
Nema privatnih plaža
Privatnih plaža, dakle, nema, ali se može ograničiti opća uporaba pomorskog dobra, što sve treba biti precizirano u odluci o koncesijskom odobrenju. Dakle, na ovoj plaži na Verudeli dozvoljeno je staviti ručnik ili se kupati ispred ležaljki za iznajmljivanje, nitko vam ne može prigovoriti jer plaža nije privatna, ona je samo u koncesiji.